U čitavoj priči zanimljiva je uloga patrijarha Porfirija, čovjeka koji u Hrvatskoj igra ulogu progresivnog intelektualca štulićevskih inspiracija, dok u ostalim zemljama regije, od Bosne i Hercegovine, preko Crne Gore pa do Kosova, nastupa kao tipičan predstavnik nacionalističke politike SPC-a
Autor: Antena M
Istoričar i publicista Dragan Markovina komentarisao je ozbiljno zabrinjavajuće događaje na Cetinju ovog vikenda.
Crna Gora je izgledala kao zemlja koja se riješila nacionalizma devedesetih.U njoj se uvažavala multietničnost zemlje, manjine su u pravilu bile dio vladajuće koalicije, a sve to bilo je praćeno iskrenom proevropskom politikom, smatra Markovina.
“No, nakon što je zemlja ušla u NATO, lideri Evropske unije su, umjesto da naprave sve da i Crna Gora uđe u nju, vjerovatno zbog toga što su smatrali da je nužan Đukanovićev odlazak s vlasti, zapravo podržali promjenu vlasti. Koja se svela na to da je, glumeći potrebu za radikalnim reformama, stranka Dritana Abazovića s minimalnim brojem glasova, ušla u koaliciju s radikalnim srpskim nacionalistima, čija retorika nije ništa drukčija nego devedesetih, a sve uz pokroviteljstvo SPC-a. Takva promjena vlasti, umjesto da je zabrinula ljude u regiji koji se nalaze na lijevo-liberalnoj strani društva, mnoge od njih dovela je do posve nerazumljive ekstaze.”
“Iako smo i do sada mogli vidjeti koji je pravi sadržaj promjena, u prvom redu kroz nacionalističke prijetnje Bošnjacima i revolucionarni trijumfalizam koji je zemlju momentalno vratio u devedesete, ovog vikenda pak možemo vidjeti kulminaciju te nove politike koja je zemlju sa stabilnog europskog puta dovela na rub građanskog rata. Sve uz pasivnu asistenciju vladajuće većine koja zapravo odavno ne postoji i koju na životu drži tek logičan zaključak da će na idućim izborima biti poraženi. Sve to odvija se u režiji SPC-a i Aleksandra Vučića.”
“Aktualni nemiri, koji mogu završiti svakako, a malo koji od potencijalnih scenarija djeluje pozitivno, potaknuti su odlukom SPC-a da novog mitropolita ustoliči na Cetinju, dok s druge strane s naslovnica beogradskih tabloida danima ne prestaje kampanja protiv onih Crnogoraca koji se tome protive, a sam Vučić drži u neizvjesnosti pitanje vlastitog dolaska na Cetinje”, piše Markovina za Telegram.
U čitavoj priči zanimljiva je uloga patrijarha Porfirija, čovjeka koji u Hrvatskoj igra ulogu progresivnog intelektualca štulićevskih inspiracija, dok u ostalim zemljama regije, od Bosne i Hercegovine, preko Crne Gore pa do Kosova, nastupa kao tipičan predstavnik nacionalističke politike SPC-a. Što brojni ljudi s ljevice u Hrvatskoj naprosto ignoriraju, kao da problem ne postoji, ako se praviš da ga ne vidiš.
Pozadina čitave priče, neodvojive od narativa o tzv. srpskom svetu, leži u tome da se srpski nacionalisti nisu nikad zapravo pomirili s nezavisnošću Crne Gore, dok se formalno objašnjenje nakane da se na Cetinju ustoliči novi mitropolit nalazi u tome da su svi prethodni mitropoliti tamo ustoličeni, što nije istina. Ono što jeste istina je to da je Aleksandar Karadođorđević prilikom ujedinjenja 1918., jednostavno ukinuo crnogorsku crkvu i općenito državnost Crne Gore, što je dovelo do ustanka i brojnih žrtava i što nas posredno dovodi do priče o Cetinju.
Ukratko, zemlja je sasvim ozbiljno došla na rub fizičkih obračuna s krajnje neizvjesnim ishodom, kako ove nedjelje, tako i sljedećih dana i mjeseci, zaključio je Markovina.
