Dragan Bursać: Oprosti im Omere, govna su to!

Omere, zato ti sa nebesa pokušaj praštati bagri, normalni ljudi im oprostiti ne mogu.

Autor: Dragan Bursać

„Odgovornost za tragediju u Surčinu primarno snosi vođa posade pilot Omer Mehić, navedno je u izveštaju stručne Komisije za osnovno ispitivanje udesa vojnog helikoptera. U izvještaju Komisije tvrdi se da je otkriveno prisustvo alkohola kod “vođe posade i letača tehničara”, glasi saopštenje za medije.

 

Vojni helikopter je, da podsjetimo, pao u Surčinu 13. marta uveče, kad je poginulo svih sedam osoba koje su se nalazile u letjelici – četiri vojna člana posade, dva zdravstvena radnika i beba kojoj je trebalo da bude ukazana pomoć.

 

Zvijeri i izvještaji

 

Prije nego što počnemo pljuvati Vladu Srbije, koja je na čelu sa predsjednikom Vučićem i ministrom Gašićem direktno izdala naredbu da se helikopter podigne i leti za Novi Pazar, hajde da razmotrimo opciju o „pijanom pilotu“.

 

Narečena komisija je ustanovila da je Mehić u krvi imao 0,6 promila alkohola, a u urinu preko 1 promila. To je utvrđeno nekoliko sati poslije tragedije. Ako znamo da se alkohol raspada u prosjeku za 0,15 promila u sat vremena i ako je sve počelo 8 sati ranije Mehić je pri uzlijetanju imao bezmalo 3 promila alkohola u krvi. Ponavljam, najbolji helikopterski pilot Srbije je bio trešten pijan, duplao mu se vid, nije mogao da stoji i krenuo ja takav u izuzetno složenu humanitarnu akciju.

 

Suludo!

 

Ali ‘ajmo dalje logički razmišljati. Kako je moguće da je, tako uništen od alkohola, pilot Omer Mehić odvezao letjelicu, pokupio bolesnu bebu, sve sa medicinskim osobljem, i krenuo nazad. Dakle, kako je moguće da psihofizički-neuračunljiv (kako sugeriše tzv. Komisija), napravi sve to, a onda se gotovo u potpunosti rastriježnjen stropoštao nad Surčinom?

 

Suludo!

 

Kako je moguće da letački as Omer Mehić uvijek, ali uvijek odbija alkohol, znajući da će u bilo kojoj hitnoj situaciji zvati baš njega, a eto taj dan se „oleši“? Kako je moguće da mu sedmicama, po iskazu njegove žene, stoje dva piva u frižideru, koja nije htio ni pogledati, a da se negdje urolja, pa tako leti? Dakako, nemoguće!

 

I na kraju, ako povjerujemo u ovaj blentavi iskaz nekakve Komisije, kako je moguće da njegovi nadređeni, koji su mu NAREDILI rizični let, a to su ministar Gašić i premijer Vučić, po najobičnijoj komandnoj odgovornosti ne snose ni najmanju krivicu za ovu tragediju?

 

 

Karma Feketića

 

Biće da priča, koju nikada nećemo u potpunosti odgonetnuti, ima malo drugačiji narativ. Letački as Mehić prošlu zimu je poslužio u propagandne svrhe premijeru Srbije Aleksandru Vučiću, kada je, sjetićete se, patetično, neprofesionalno, van svojih ingerencija, stjupidno i neukusno, premijer iznosio dijete iz smetova pod budnim okom kamera.

 

Jednom pali, pa što ne bi i ovaj put, pomislio je Vučićev tim. Samo, ovaj put, svoju uncu slave trebao je dobiti nesretni ministar odbrane Bratislav Gašić, koji je to tada bio poznat samo po lijepljenju pločica i grubljim parketarskim radovima.

 

Na naredbu Vučića, dakako uz kamere, svita srbijanska se nacrtala na surčinskom aerodromu, čekajući najboljeg pilota, kako slijeće sa bolesnom bebom, pri tom još bošnjačke nacionalnosti. Čekali su tako da još jednom SNS „spasi svijet“.

 

Nije puno pomogao zdrav razum koji je nalagao da se u očajnim uslovima letjelica prizemlji u Kragujevac ili da se čak ni ne leti. A, ne! Pa kamere su već uključene na rec. Agencije, predvođene Tanjugom, već objavljuju kako je helikopter sletio, valjda da se ne muče, ipak je bio vikend. Još jedna pobjeda Vučićevih bolesnih PR-ovaca i nesposobnih ministara.

 

Nažalost, letjelica nikada nije sletjela na surčinski aerodrom. Stara mašina, užasni vremenski uslovi, bolesno loša procjena državnog vrha, odnijeli su u smrt tog 13. marta majora Omera Mehića i još šestoro drugih ljudskih života.

 

Bolesni botovi

 

Ta opasno blesava diletantska bratija, spram koje se mafija pod kapom Demokratske stranke čini kao kamilica, našla se u čudu. Ali, pazite, ne u nekom etičkom čudu. Ne u nekom grču i patnji. Ne, oni su bili zbunjeni što nisu sproveli svoj PR-ing do kraja. Trebalo je brzo delati. Ali, kako? Kako skinuti sa sebe odgovornost? I taj prokleti Omer Mehić i taj prokleti Feketić. Da je bio bilo ko drugi, napakovalo bi se to sa alkoholom odmah. Ovako je valjalo sačekati dvadesetak dana, valjda je na toliko procijenjena amnezičnost u Srba, pa javiti svijetu da je pijani pilot kriv za sve.

 

Dakako da je svako ljudsko biće na Balkanu koje ima promil mozga, barem u sebi urliknulo na ovako besraman „izvještaj Komisije“. Svakako da su društvene mreže postale (nažalost) jedini transmiter nezadovoljstva, i da je bijes u nulama i jedinicama kipio digitalnim vodama interneta. No, gospar Vučić i za to ima rješenje.

 

Sa nedjeljne drijemke je podigao vojsku botova, uvalio im sendviče i 10 ojra u ruke, da lupaju minuse na svaki komentar po svim iole respaktabilnijim sajtovima, koji dovodi u vezu Vučićev diletantizam sa smrću pilota i članova posade.

 

Bilo je tužno, jadno, sramotno gledati kako čovjek za 10 eura i sendvič postaje nečovjek.

 

U Japanu, ministri za par minuta zakašnjenja lokalnih vozova podnose ostavke, u Finskoj ministrica upadne čovjeku u riječ i kao moralni čin podnese ostavku…u…

 

U zemlji Srbiji, napakujete mrtvim ustima, koja, svi znamo, ne govore, užasnu krivicu, očistite perut sa ramena i „idemo dalje“.

 

Omere, zato ti sa nebesa pokušaj praštati bagri, normalni ljudi im oprostiti ne mogu.

 

A, bagra savjesti nema. I dok kuka i motika ne izađu na ulice, umobolni bot sa sendvičem će biti gospodar pararealnosti, a Vučić i tim blesavaca gospari realnosti.