U TO JE vrijeme postojala interna glasina da je “s onim što je David Beckham generirao pola momčadi bilo plaćeno”. Bio je to strateški potpis, koji je stavio Real Madrid u drugu dimenziju. Nakon objave njegovog dokumentarca, 13 bivših suigrača osvrće se na nogometaša koji je vjerojatno bio najotvoreniji prema medijima u povijesti, piše Marca.
“Ljudi su čekali vidjeti Figa, Zidanea, Ronalda… ali Beckham ih je sve zasjenio”, kaže Paco Pavon, koji je dao ime toj generaciji “Zidanesa i Pavonesa”. Svjedoči tome i Ruben de la Red, koji je bio na azijskim turnejama koje je Real Madrid zahvaljujući Britancu učinio modernima:
“Osim možda Lionela Messija ili Cristiana Ronalda, mislim da nije postojao nitko poput njega. Kad smo stigli u Kinu, stavili su mu 200 cvjetnih ogrlica. Trebala je biti jedna za sve, ali stavili su gotovo sve njih na njega. Nisi mu mogao ni vidjeti lice! Bilo je nevjerojatno.”
Za njega je dijeliti svlačionicu s Becksom bila jedna od najboljih stvari u karijeri: “Bila mi je čast. On je nevjerojatna osoba koja je uvijek imala osmijeh na licu. I da, dobro je mirisao – to je istina! Zvali smo ga zgodnim frajerom jer je to i bio. I kao što vidite, vrijeme prolazi, a on je i dalje isti.”
Bio je iznad svih u medijima, ali to nije promijenilo njegovu figuru. “Bio je svjestan svog karaktera, ali se nije promijenio. Došao bi, stisnuo bi ti ruku… Ako nije bilo hrane, ostao bi bez jela ili bi podijelio svoje. Ako nije bilo nosila, ostao bi na podu. Mnogi bi pomislili da će se promijeniti kao i drugi igrači, ali to nije bio slučaj kod njega. Bila je to generacija sjajnih igrača za koje mislim da su pomogli jedni drugima.”
I treninzi su u tom Realu bili vrijedni ulaznice
Jedna od stvari koja je najviše plijenila pozornost bili su privatni izazovi koje bi Becks, Figo i Roberto Carlos radili nakon završetka treninga. “Izvodili bi jedanaesterce ili pogađali gredu i bio je to spektakl. Samo zbog toga je vrijedilo platiti ulaznicu”, kaže Carlos Sanchez, jedan od vratara koji je pokušao pokvariti zabavu.
“Rijetko sam ih zaustavljao, oni su radili što su htjeli”, kaže netko tko se iznenadio po čemu je ostao zapamćen nakon dugogodišnje stanke. “Bio sam dugo ozlijeđen i kad sam se vratio, prišao mi je i jako se zainteresirao za mene. Zato svojoj djeci uvijek govorim da je bio stvarno cool tip. Iako nisam puno pričao s njim, uvijek smo imali osjećaj da zna više španjolskog nego što se činilo.”
Njegova istančana tehnika nikoga nije ostavila ravnodušnim. “Nikad nisam vidio da netko toliko puta šalje loptu gdje želi s takvom preciznošću”, kaže Antonio Nunez. “Na taktičkim treninzima smo uvježbavali daljinske šuteve. On bi napravio gestu rukama, podigao bi glavu i poslao loptu tamo… Pokazao bi prstom gdje će šutirati i tako bi bilo”, kaže Miguel Palanca.
Za Paca Pavona najdojmljivija je sljedeća stvar: “Kada smo igrali tri na tri u uskom prostoru, on bi ti loptu stavio na glavu ili gdje god si od njega tražio. Nikada više nisam vidio igrača s tom tehnikom, a tamo su bili neki sjajni igrači.”
“Bio je tako dobar strijelac da je u igrama napucavanja suigrača jedini mogao opaliti 20 udaraca zaredom i pogoditi suparnika”, rekao je Borja Fernandez.
Tukli su ga, ali nikad se nije žalio
Kvaliteta nije bila njegova jedina jača strana. “On je bio taj koji je dao najviše intenziteta. Mislim da se bavio krosom kao mlad i to mu je pomoglo. U predsezonama je uvijek bio najizdržljiviji. Najbolja stvar kod njega je to što se nije žalio na udarce iako je bio zvijezda. Tukli su ga i nikad se nije žalio, uvijek je imao osmijeh na licu”, potvrđuje David Barral.
Noseći broj 22, Paco je često viđao unutrašnjost njegovog ormarića: “Bilo je svega. Ali ima stvari za koje ne mislim da su bile istinite, poput tvrdnje da bi svoje hlače obukao samo jednom i onda ih bacio. Naravno, uvijek je bio trendseter. Ljeti je nosio šešir, a zimi japanke… I onda su ga imitirali! Nakon 15 dana dosta ljudi je nosilo isto. Ali nitko nije izgledao tako dobro kao on.”
Teorija o hlačama nije dokazana, no Adrian Gonzalez kaže: “Ono što je promijenio u svakoj utakmici ili barem u nekoliko utakmica u kojima sam ga vidio bile su njegove kopačke jer je imao megaugovor s Adidasom. Mijenjao je kopačke nakon svake utakmice.”
“Svi smo izašli na utakmicu mirišući na Beckhama”
Onaj koji je imao pristup njegovom ormariću bez pristanka bio je Barral: “Igrali smo u doigravanju za promociju s Castillom i Florentino Perez nam je dopustio da igramo na Bernabeuu. Prvi put kad smo ušli u svlačionicu prve momčadi, otišao sam ravno u njegov ormarić. Bio je jedini otvoren! Otvorili smo ga, vidjeli da je pun fotografija njegove obitelji i uobičajenih toaletnih potrepština te smo uzeli njegovu kolonjsku vodu. Svi smo izašli na utakmicu mirišući na Beckhama. Taj miris na kraju je bio srebrni.”
Unatoč toj podmukloj pljački, Becks je Davidu dao savjet kojeg se i danas sjeća: “Gledao sam nekoliko utakmica Castille. U utakmici protiv Lorce, koju je pratio na televiziji, primijetio je da sam, nakon sjajne kombinacije, vratio loptu umjesto da pokušam zabiti. Sljedeći ponedjeljak, na treningu, rekao je da sam odlično odigrao, ali da sam ja tada trebao pucati. On je bio fenomen.”
Još jedan koji je imao sreću presvlačiti se u njegovoj blizini bio je Antonio Nunez: “Bio je ispred mene. Nikada nisam primijetio nečiju odjeću, ali primijetio sam njega. A ono što me i danas iznenađuje je da ga nikad nisam vidio da ponovno nosi nešto od svoje odjeće. Uvijek sam se pitao koliko odjeće mora imati. Dolazi li mu svakog jutra kamion odjeće? I sve mu je dobro stajalo, imao je toliko stila.”
“Jednom smo stigli u hotel u Tokiju i čim smo ušli u sobu, stigla je hrpa čiste odjeće iz praonice. Ništa mi nije bilo jasno jer smo tek bili stigli. Bile su to Adidasove majice, hlače…. Sve svježe oprano. Ubrzo mi je sinulo da mora biti Becksovo. I bilo je! Ali kako su mu mogli oprati odjeću ako je tek stigao? Bio je vrlo uočljiv”, kaže Nunez, prisjećajući se kako je brzo shvatio što znači putovati s Beckhamom.
“Na prvom putovanju na koje smo krenuli s njim shvatio sam koliko uzbuđenja izaziva. Kad smo sletjeli u zračnu luku, izlazio sam pokraj njega. Uskoro su se oko njega okupili fotografi kako bi snimili njega i jedan od njih udario me po glavi svojom kamerom. Od tada, prva stvar koju sam napravio kada smo imali sličnu situaciju na našim putovanjima bila je pogledati gdje je Beckham kako bih mogao pobjeći od njega.”
Utjecao je na sve suigrače
Što se tiče fotografija, Palanca je doživio jedno zabavnije i manje bolno iskustvo: “Debitirao sam u prvoj momčadi na Mestalli. Bio sam na Salgadovom mjestu, s Raulom i Beckhamom pokraj sebe. Tamo je bilo puno ljudi koji su fotografirali. Mislio sam da će i mene slikati jer sam bio mladi talent, ali svi su bili tamo zbog njega. Nesvjesno sam se nagnuo naprijed. Beckham me zgrabio i rekao ‘dođi ovamo kraj mene’. Sjeo sam pokraj njega kako bih mogao biti na fotografijama – sjajan tip!”
Unatoč ozbiljnom izgledu, Englez je bio predmet šala. “Cesar, Solari, Celades… svi su bili s njim dugo vremena. Bili su ogorčeni na njega zbog udaranja po guzici na treningu”, kaže Oscar Minambres. Španjolac, koji ga se sjeća kao “nekog vrlo čednog, ne bolesnog, već opsjednutog da stvari radi dobro”, zadovoljan je što je s njim dijelio svlačionicu:
“Utjecao je na sve nas, ali uvijek je tražio izvrsnost s osmijehom na licu.” Među povijesnim šalama u toj svlačionici je dan kada su ga zamijenili s Gutijem zbog njegove plave kose.
Tjelohranitelji su ga čuvali od paparazza
Borja Fernandez otkriva manje veseo razgovor: “Jednog dana bili smo u Las Rozasu, manje od dvije minute od terena za trening. Obojica smo išli sami prema terenu, gotovo da se nismo razumjeli. Dok smo ulazili na teren, mahnuo je u mom smjeru. Mislio sam da mi nešto govori, ali bilo je to usmjereno paparazzima da prestanu snimati. Onda mi je objasnio razlog te geste. Ni u jednom trenutku ga nisu pustili na miru. Morali su se kretati s tjelohraniteljima, pratili su ga kad je s djecom išao u vrtić ili kad je poslije ostajao na kavi. Praćen je cijelo vrijeme. Tada sam shvatio pod kolikim je pritiskom i s čime se suočava svaki dan. Nažalost, to je nešto što je išlo ruku pod ruku s njegovim karakterom i pokazuje da nije sve bilo lijepo i dragocjeno.”
Lorena Cos, sportska psihologinja, objašnjava što takva situacija može značiti: “Pritisak globalne ikone znači da se izvana ne ocjenjuje samo sport, već apsolutno sve što radite u bilo kojem području svog života, javnom i privatnom. Zato je David vjerojatno trpio golem pritisak da se razvije zbog stalne analize s kojom se suočavao tijekom svoje karijere, aspekata koji bi nedvojbeno generirali visoku razinu tjeskobe i stresa zbog brige o svom imidžu.”
Onaj koji je bio uz njega cijelo vrijeme u najgorem trenutku u Real Madridu bio je Jose Luis San Martin, tadašnji kondicijski trener: “Fabio Capello ga je maknuo od njega u toj sezoni 2007., kada je saznao da pregovara s drugom momčadi. Ostao je sam sa mnom i tamo se pokazao kao veliki profesionalac. Unatoč tome što je bio izvan igre, trenirao je za maksimalno. Fizički je bio zvijer.”
Toliko da je San Martin uvjeren da bi “bio veličanstven atletičar na 800 ili 1500 metara”. Za njega je on bio “tipično kompetitivan engleski nogometaš, vrlo intenzivan i otvoren prema medijima. Srećom, igrači su razgovarali s Capellom i on se vratio u momčad. Štoviše, ta je momčad na kraju osvojila LaLigu, iako Beckham nije u potpunosti uživao u tome jer je prije odlaska u SAD imao problema s gležnjem, što je bila njegova velika greška.”
“Čak i u pogrešci bio je glamurozan”
Profesor je s njim proživio tisuće iskustava, ali većina anegdota nije za objavljivanje. Prisjeća se njegove fizičke snage: “Odradili smo puno treninga na duge staze, seriju od četiri kruga u četiri minute, ono što ja zovem 4×4. Bio je izvan sebe. Imao je vrlo nizak postotak masti. Divio se zahtjevnim trenerima i unatoč onome što se dogodilo s Fabiom, uvijek je davao sve od sebe. Bilo je zadovoljstvo gledati ga kako trenira. Ustao je u svlačionici i bio primjer ostatku momčadi.”
Bio je uzoran i na klupi, koju je često dijelio s Davidom Cobenom. “Ne znam je li to bilo slučajno, ali bili smo zajedno nekoliko puta. Mislim da me se zasitio jer je imao puno obaveza i uvijek sam ga tražio dresove. Svaku utakmicu mi je dao jedan”, kaže bivši vratar, koji priznaje da mu je aura rock zvijezde izblijedila kada je bio u svlačionici: “Bio je samo još jedan tip, vrlo sramežljiv. Doveo bi svoju djecu u svlačionicu i kupali bi se u jacuzziju. Vrlo normalan tip.”
Većina je puna hvale. Javi Balboa potvrđuje da se prema svima odnosio isto. Nemoguće je iskopati bilo kakve tamne strane osim nezadovoljstva kad su ga mediji gušili. Najviše ima onih koji ga nazivaju “pretjerano koketnim” ili “pomalo odsutnim duhom”. Zabavnu zbunjenost koju je zasjenilo njegovo majstorstvo, otkriva Borja Fernandez:
“Bilo je to uoči utakmice protiv Porta na Bernabeuu, s Luxemburgom na klupi, gdje sam ja bio u početnih jedanaest. On nije. Nije shvatio da ga nema u postavi i izašao je na zagrijavanje. Kad su mu rekli da nije u početnih jedanaest, rekao je: ‘Dobro, ali izašao sam malo prošetati’. Nije shvatio! Čak i u pogrešci bio je glamurozan.”
Marca
Index
