Dr. Ervin Sendijarević: PISMO UVAŽENOM AKADEMIKU, DOKTORU FERIDU MUHIĆU

PISMO UVAŽENOM AKADEMIKU, DOKTORU FERIDU MUHIĆU

Visoko postovani i uvazeni gospodine Muhic,
Postovani, uvazeni Dr. Muhic,
Neprijatno sam iznenadjen da je na internet-medijima objavljen jedan populisticki i politicki izmanipulirani pamflet pod nazivom:
UPUTSTVO ZA ONE KOJI SE JOS PITAJU na koji upucuje sljedeci link: http://www.facebook.com/photo.php?fbid=10151437300074608&set=a.10151081815134608.456426.101769679607&type=1&ref=nf
i u cijem podpisu stoji Vase ime.
U tom smislu zelim da Vas na to upozorim i dadem moj subjektivni komentar koji takvom subjektivnom i populistickom pamfletu prilici, kao i odgovor u ime Bosanaca njegovom podpisniku, ma tko to bio.
Bosanac je onaj koji ima svoj narod, svoju drzavu i svoju teritoriju i sve uz to sto mu pripada. Jako je pogresno tumacenje da je nastankom Bosanske drzave stvoren bosanski narod. Ne moze nesto ideolosko nastati bez bioloske podloge osim ako ne prihvatamo nenaucno religiozno tumacenje koje se nudi neukom puku. Ako je tako onda nam nauka i akademici zaista vise nisu potrebni.
Bosnjak je arhaicni turski naziv za Bosnjane sazivio u Bosni tek u 16. vijeku za sve stanovnike, u vrijeme turske vladavine kada je bila ukinuta i gusena drzavnost Bosne. Turci su Bosnjake oduvijek smatrali samo stanovnicima njihove provincije Bosne. Turska imperija nije dozvoljavala nikakvu drzavotvornost nekim drugim narodima osim Turcima u svojoj imperiji. Bosnjaci nemaju cak ni danas nikakav ustavni status nacionalne manjine u Turskoj, mada se predpostavlja da tamo zivi 5-10 miliona Bosnjaka. Bosnjak je izvedenica iz turskog jezika kojom su turske vlasti nazivali Bosnjane, stanovnike bivse drzave Bosne koju su oni okupirali.
Bosanci su moderan sinonim u bosanskom jeziku za arhaicni naziv Bosnjani, Bosnje. Dakle naziv Bosanac je korijenom iz bosanskog a Bosnjak je korijenom iz turskog jezika. Bosanci su stvorili svoju drzavu Bosnu i razvili svoj bosanski jezik. Naziv Bosnjaci je za stanovnike turske provincije Bosne iz Otomanskog carstva koji su podpisivanjem Daytonskog sporazuma 1995. po prvi puta postali jedan od konstitutivnih i drzavotvornih naroda u Daytonskoj Bosni. Vecinska Bosnjacka Skupstina je prihvatila ukidanje cjelovite Republike BiH i zavodjenje tronacionalne, Daytonske Bosne i Hercegovine koja se dijeli na dva eniteta i 10 kantona koji imaju vlastite ustavne, zakonske i pravne ingerencije drzavnog tipa i samo ih obavezuje djelimicna subordinacija sa saveznim Daytonskim Ustavom Bosne I Hercegovine. Ove novonastale ustavne jedinice imaju princip organizovanja da u svakom trenutku mogu da pocnu da funkcionisu kao samostalne jedinice ukoliko ne funkcionisu savezne drzavne institucije. Logicna je posljedica svega toga da imamo bezbrojne obstrukcije na gotovo svim nivoima savezne, entitetske, kantonalne vlasti koji se sprovode od mnogih destruktivnih ali u isto vrijeme ovlastenih, “konstitutivnih” predstavnika. Bez obzira na sve otezavajuce okolnosti glavnu odgovornost za ovakvo stanje nose predvodnici Bosnjacke politike jer su takav odnos stvari prihvatili i podpisali, jer su za svo ovo vrijeme Daytonske vlasti bili ovlasteni, odlucujuci, najveci i najjaci politicki factor koji nije znao, ili nije htio, ili nije smio da se suprotstavi destruktivnim obstruirajucim faktorima u Daytonskoj BiH. Upozoravanje Bosnjakacima na opasnost pojave Bosanaca na politickoj sceni je cista manipulacija bosnjackih politickih vodja i intelektualaca kojom zele da odgovornost za novonastalu drustveno-politicku situaciju kao i ranije svale na druge. Politicka nekonsekventnost i bezskrupulozna trgovina politickim i moralnim principima pokusava sada da se opravda postojanjem Bosanaca koji razocarani ovakvim dugogodisnjim greskama bosnjackih politickih vodja ne zele vise da budu prirodni saveznici Bosnjacima, jer ovi vec vise od 20 godina tolerisu kardinalne greske svojih politickih vodja, samo se neformalno-javno u medijima oglasavaju kriticki, a formalno-pravno ih i dalje podrzavaju. Bosanci shvataju da ih ovo tolerisanje i saveznistvo sa izmanipulisanim Bosnjacima moze i same kostati opstanka te su odlucili da se distanciraju od ove pogresne politike i sami kao narod vode svoju politiku donose odluke koje su od vitalnog interesa za bosanski narod i drzavu Bosnu. Svoju politiku polaganog odumiranja jedinstvene i cjelovite Bosne ce Bosnjaci dalje morati sami da vode, a Bosanci ce se tome usprotiviti gdje to bude protiv njihovih nacionalnih i drzavnih interesa jednako kao i u odnosu prema druga dva naroda u BiH. Upravo zbog ovog gore navedenog pamfleta i mnogih njemu slicnih ce Bosanci jos vise insistirati na svome identitetu i pravu da odlucuju o sudbini Bosne i njenog naroda. Svojim oholim drzanjem , ne uvazavanjem i ne respektovanjem Bosanaca, Bosnjaci ce dobiti manje uvazavanja ne samo od drugih nego ce dovesti u sumnju i same svoje pripadnike.

Pravno gledano kroz istoriju Bosanci-Bosnje imaju svoju drzavu: Bosansku Banovinu, Bosansku Kraljevinu,Republiku BiH i Socijalisticku republiku BiH a Bosnjaci imaju provinciju Turske imperije i ucestvuju jednom trecinom u organima vlasti u Daytonskoj Bosni. Bosanci su imali i imace samo svoju drzavu Bosnu a Bosnjaci nisu nikad imali niti ce imati samo svoju Bosnjakiju. Bosanski jezik, Bosna i Bosanci su buducnost drzave i naroda na ovom prostoru. Bosnjaci i Bosnjakija ce ostati zanavijek pusti snovi klero-nacionalista. Bosna je bila i bice samo gradjanska, sekularna republika u kojoj zivi 26 razlicitih etnickih skupina razlicitog porijekla kojima identitet Bosnjo-Bosanac ima prioritetan znacaj ma kako vi to nadjenuli vec vise od 1000 godina. Kao sociolosko- naucna kategorija narodi nastaju i nestaju pa se po samoj logici stvari moze zasigurno reci da je u proteklih 1000 godina nastalo i nestalo mnogih naroda i drzava. Jedan od onih koji je nastao i traje vec vise od 1000 godina je visereligijski bosanski narod-Bosnje-Bosanci koji su stvorili svoju drzavu ciji kontinuitet su uporno sprjecavali turska i austro-ugarska imperija a kasnije, a pomalo i danas Srbija i Hrvatska koji su od odlaska turske imperije Berlinskim sporazumom 1878 forsirali i danas forsiraju kleronacionalnu podjelu i izdvajanje krscana iz bosanskog naroda cime su u mnogome oslabili opstojnost bosanske drzave i naroda sto im i jeste bio krajnji cilj. Politickim proglasenjem samozvanog naroda Bosnjaka 93, te njegovim ustavnim priznavanjem u Daytonskom ustavu se stvorio trio ustavotvornih konstitutivnih naroda koji je svjesno prihvatio ukidanje ustava Republike BiH, ukinuo gradjansko uredjenje, proglasio Bosnje-Bosance nepozeljnim, nepostojecim i nelegitimnim i zaveo ostre mjere diskriminacije protiv svih onih koji ne pripadaju trojci konstitutivnih kleronacionalnih naroda. Samozvani Bosnjacki narod 93 je za trecinu vlasti prodao cijelu republiku Bosnu i cijeli Bosanski narod. To ponovno uvodjenje vec skoro zaboravljenog imena Bosnjaci nasuprot vec postojeceg i afirmisanog naziva Bosanci su samo jos jedna epizoda kleronacionalne disolucije bosanskog naroda i drzave koja se vrsi vec 120 godina a ciji su raniji produkti bosanski Srbi i bosanski Hrvati po istom receptu i gotovo na isti nacin. Bosnje-Bosanci su stvorili Bosnu i oduvijek su postojali, a Bosnjaci su samo administativno nastali u vrijeme okupacije i ukidanja drzavnosti Bosne, samoproglasili se 1993 i dobili djelimicni drzavotvorni legitimitet tek i jedino 1995. Daytonskim ustavom nametnutim iz vana, uz pomoc domacih kleronacionalista. Za ovih 20 godina legitimnosti i prakticne pravne i politicke prevlasti samoproglasenih Bosnjaka u Bosni se gotovo nista dobro nije desilo, a o losim posljedicama takve vlasti vec je svima vec odavno jasno tako da to ne moram ovdje jos da elaboriram.

Bosnje-Bosanci su ukinuti i izgubili svoj status drzavotvornog naroda turskom okupacijom i administrativnim uvodjenjem turskog naziva Bosnjak za bosanski naziv Bosnjo, cime se jasno stavilo do znanja da je turska imperija zeljela da asimilira tada vec okupiranu bosansku drzavu i narod. Turska imperija nije uspjela da obavi asimilaciju, ali su zato poslije njenog odlaska to pokusavali Srbija i Hrvatska u cvrstom savezu sa pravoslavnom i katolickom crkvom koji su vec vijekovima radili na asimilaciji neposlusnih Bosnja-Bosanaca. Tek zajednickim nastupom hrvatske i srpske crkve i drzave je rezultiralo djelimicnom asimilacijom Bosnja-Bosanaca kroz stvaranje bosanskih Srba i bosanskih Hrvata. Na osnovu te djelimicne duhovne asimilacije Bosanaca su se razvile teritorijalne pretenzije jednih i drugih koje su i danas veoma aktuelne i stvaranje konstitutivnih naroda je samo jos jedna stepenica u daljoj asimilaciji i disoluciji Bosne kojom se bosanski bioloski i geografski prostor zeli dalje svesti na Bosnjacku jednu trecinu jos postojece Bosne. Svi vec dobro znaju da ta preostala trecina Bosnjacke Bosne nema u postojecem okruzenju nikakvih sansi da opstane na duze vrijeme jer ce konstantno biti lako infiltrirana i blokirana sa svih strana sto ce omoguciti i tu zadnju fazu i definitivno ukinuti ostatke ostataka Bosne.
Prema tome naziv za Bosnje,Bosnjak ima samo veze sa turskom imperijom i sirenjem islama u Evropi i veoma malo zajednickog ima sa bosanskim drzavotvornim nazivom Dobre Bosnje-Bosanci.
Gledajuci na sve ove aspekte jednog te istog naroda koji je dozivljavao jezicke transformacije u svom nazivu kao i mnogi drugi evropski narodi od Bosanih, Bosnja, Bosnjaka, do u zadnjih 120 godina modernog bosanskojezickog naziva Bosanci, sasvim je nelogicno istorijski, pravno i politicki, da se Bosnjaci 93 samoproglasavaju posebnom kategorijom, da se proglasavaju drzavotvornim od pamtivijeka, a odricu se i svog naziva Bosnjo- Bosanac stavljajuci ga u drugu kategoriju, cime potvrdjuju totalnu nekonsekventnost u svom radu i djelovanju. Nelogicno je i to da se ogromna vecina Bosnjaka 93 zalazu za Republiku BiH a njhove politicke vodje se iz petnih zila bore za ocuvanje trokonstitutivnog nacionalnog uredjenja BiH i podpisuju uporno lojalnost Daytonskom ustavu.
Bosnje-Bosanci su od pamtivijeka bili za jednu cjelovitu i nedjeljivu Bosnu i od toga nisu, ama bas nikad, odustajali, niti o tome ni sa kim pregovarali, pa cak ni onda kad su bivali pod okupacijom. O bilo kakvoj podjeli nisu nikad i nikad nece ni razmisljati ni pregovarati jer su od pamtivijeka jedini drzavotvorni narod na ovim prostorima koji je svjestan da je Bosna njihova tvorevina i njihova svetinja i njihova jedina opcija. Za Bosance nije nikad postojala nikakva druga opcija nego cijela nedjeljiva Bosna, Bosancima. To se vidjelo na referendumu i u ratu i vidjece se uvijek kad to zatreba. Bosanski narod se i te kako dokazao i svi ga priznaju u svijetu. Bosnjaci iako legitimni konstitutivni narod bivaju u svijetu ipak i formalno i neformalno nazivani samo muslimanima. Zasto je medjunarodna javnost i realnost u svijetu tako prema njima orjentisana trebaju sami da se pitaju. Cak su u svijetu i ono veliko M izgubili.
Ako ovako agresivno nastave protiv Bosnja-Bosanaca jos od 1993 vjerovatno da im Bosanci vise nikada nece priskociti u pomoc. “Tko drugome jamu kopa, sam pada u nju”, ili “Sam pao, sam se ubio” stare su bosanske poslovice.
Bosanci-Bosnje su stvorili Bosnu i ostaju za navjeke jedini drzavotvorni narod Bosne ma koliko to neko pokusavao da ospori. Novonastali narodi bosanski Srbi, bosanski Hrvati i Bosnjaci 93 su nastali od Bosnja i formirali se upravo na tom formiranom drzavnom prostoru Bosne koju su Bosnje-Bosanci stvorili. Oni su dakle nastali u Bosni pa su i oni i Bosna od Bosanaca-Bosnja postali. Dali je ovo postovani Muhicu sad jasno ko je u Bosni narod a ko su pridoslice, ko je drzavotvorni a ko je vazalni narod ili satelit, tko je sad onaj koji je u Bosni oduvijek bio i samo bosanskim jezikom zborio. Dakle gospodine Muhicu moram vas napomenuti da u bosni jos uvijek vrijedi ona stara u narodu poznata : «Baska Turci, baska Kotorani » .
Znamo da ste Vi gospodine Muhic bili i na tom Saboru 93 pa bih Vas zamolio kao covjeka od nauke i pristojnog ugleda da napokon objavite kompletne stenograme i zapisnike sa tog istorijskog Sabora 93. Onda necemo morati da ovako raspravljamo nego da slusamo i citamo i sve ce nam se akademskim i Bosancima i Bosnjacima a i drugima samo kazati.

Mozemo samo da zahvalimo sticaju sretnih okolnosti sto je propalo to pripremljeno proglasenje Bosnjacke Republike, jer Predsjednik Izetbegovic je dobro procijenio da Muslimani ne mogu u po rata proglasiti Muslimansku Republiku. Preinacenjem Muslimana u Bosnjake onda bi se Bosnjacka republika dala progurati i komsijama i svijetu. Politicki se rijesio bosanskih patriota, neistomisljenika iz blize okoline, ali nije racunao da ga tamo neki periferni opkoljeni Bosanci iz Srebrenice, kojima je nudio blagodeti Vogosce, nece poslusati. Eto propao mu pripremljeni plan proglasenja kompaktne Zelene Republike zbog tamo nekih levata Bosanaca iz Srebrenice, koje je docekao na Saboru kao heroje, a ispratio kao izdajnike. Gospodine Muhicu ja ne mogu da vjerujem glasinama da ste i Vi u svemu ovome ucestvovali, kao i vas kolega Filipovic, koji sada objavljuje segmente samo onih dijelova gdje se njegov integritet ne dovodi u pitanje. Bilo bi lijepo, ako vam je jos stalo do akademske casti i ugleda, da se pozovete na vasu titulu akademika i objavite posteno i objektivno sva zapazanja, sve stenograme i zapisnike sa tog Sabora na kojem ste i vi i ucestvovali i govorili. Sve sto je veca vremenska distanca se sve vise uvidja koliko je stvari vec tada bilo rijeseno a da je Daytonski sporazum napokon ispao samo kao blaza forma Alijinog vec podpisanog paklenog plana. Vama vec ne moram objasnjavati da je Daytonski sporazum kojeg je podpisao Predsjednik Republike Bosne i Hercegovine A. Izetbegovic, kojim se ukida jedan a zavodi drugi Daytonski ustav bez pitanja naroda bio jednostavno produzetak drzavnog udara koji je nastao ilegalnim formiranjem Federacije na teritoriju jos postojece Republike BiH, cime je indirektno priznata i RS sto je samo potvrdjeno Daytonskim ugovorom.

Jako ste podcijenili i Bosnjake i Bosance kad ste mogli da poturite ovakav jedan populisticki, primitivni pamflet akademskoj publici. Red bi bio da se izvinete i Bosancima i Bosnjacima koje ste ovim pamfletom uvrijedili, podcijenili i unizili, kako bih i ja i mnogi drugi mogli da povratimo povjerenje u akademsku cast i znanje. Ukoliko ovaj gore pomenuti pamflet nije vas produkt uvazeni gospodine Muhic, onda ce se za Bosnjake i Bosance sve samo kazati i ja cu biti sretan da ovakvi primitivni i neargumentovani istupi nisu vase djelo.

Uz duzno postovanje,
Dr. Ervin Sendijarevic