Predsjednik Ilievski i direktorica Buljubašić ne znaju raditi onako kako to Koševo traži
Klix – Piše: Edin Isanović
Ljudi koji vode klub, prije svih predsjednik Valentin Ilievski i direktorica Sabrina Buljubašić, doveli su Sarajevo do situacije da mu se cijela BiH smije, a za kratak period pomenuti tandem pokazao je kako ne zna raditi posao onako kako to Koševo traži. Zbog toga su na velikom udaru navijači koji su s razlogom nezadovoljni. Traži se njihov odlazak, a kako saznajemo njih dvoje se sve pitaju i zato su najodgovorniji.
Fudbal nije kalup, nije mašina, fudbal je skup ljudskih bića
Očigledno je da pokušavaju primijeniti uobičajene principe poslovanja na fudbal. Ali fudbal nije kalup, nije mašina, fudbal je skup ljudskih bića. U tome je razlika. Klub se ne može voditi kao firma, a aktuelno rukovodstvo tima s Koševa očigledno nema nikakve vizije i strategije. Ne donose prave odluke u ključnim trenucima.
Alarm je već odavno bio upaljen, ali očigledno se nije ozbiljno shvatio. U FK Sarajevo ne postoji čovjek koji dobro poznaje nogomet, radi se površno i ako se sve analizira kroz prizmu činjenica onda je ovako stanje realan slijed događaja. Premalo je napravljeno da bi se navijači nečemu ozbiljnijem nadali i u budućnosti. Dakako, Sarajevo je u koševskom sudaru s Željezničarom imalo vibraciju htijenja i želje.
Međutim, nije tim vibracijama moglo dodati kvalitet koji očigledno nedostaje. Novi igrači su pokazali da su prinove, a ne pojačanja. Repuh je možda pokušao usaditi novi pristup, ali se ne vidi bitniji rukopis trenera i krupnije formacijske promjene. Tri poraza na Koševu u tri utakmice doveli su do teškog nepovjerenja javnosti prema struci i rukovodstvu kluba, a s nestrpljenjem se čeka naredni korak. Nekada su porazi najbolji ishodi. Reagovati na nezgodu je kvalitet. Čak i u periodima posustajanja pokazuješ snagu.
Bit će još i uspona i padova…
Bit će još i uspona i padova, jer takav je nogomet, takav je život. No, da bi se napravio iskorak naprijed potreban je zdrav i dugoročno održiv projekat koji će voditi sposobni ljudi. Nije potreban neki neodrživi instant program. Također, potrebno je imati zajedništvo u klubu, povjerenje i povezanost svih koji svoj posao rade pošteno, najbolje što mogu. Imati zdravu sinergiju s navijačima. Učiti na greškama, a ne okretati glavu od kikseva koji su neizbježni. Gledati u budućnost s optimizmom, a ne s negativom koja će donijeti lošu atmosferu.
Kada su na funkcijama ljudi koji tačno znaju šta raditi, klub ide korak po korak naprijed. No, kada se dođe do određenog nivoa najprije ga treba zadržati, treba se na tom novom nivou stabilizirati. Ako se vratimo tri godine unatrag shvatit ćemo da je Bordo tim osvojio Kup BiH i igrao play-off Evropske lige. Korak dalje napravljen je 2015. godine kada je osvojen i naslov prvaka BiH i odrađen najveći transfer u historiji Premijer lige (odlazak Gojka Cimirota u Grčku). Od tog trenutka počinje pad tima s Koševa. Ljudi koji su tada vodili Bordo tim imali su kakvu-takvu viziju.
Dolazak Tanovog čovjeka od povjerenja koji instalira direktoricu Buljubašić
Nakon osvajanja naslova prvaka odlučeno je da se ukine funkcija sportskog direktora, te je klub napustio Abdulah Ibraković. Kao čovjek od velikog Tanovog povjerenja (malezijskog milijardera i većinskog vlasnika upravljačkih uloga kluba s Koševa) glavni koordinator i čovjek koji se sve pita imenovan je Ken Choo. Do tada nepoznanica za bh. javnost, kako sportsku, tako i društvenu. Ken Choo je ušao u strukture kluba s jasnim zadatkom Tana – da zajedno sa ostalim članovima poboljša efikasnost kluba te mu je ponuđena apsolutna kontrola.
Ken je menadžer svih klubova koji su u vlasništvu Vincenta Tana, pa tako i FK Sarajevo. Ken Choo je inače ekonomski i finansijski ekspert, ovlašteni računovođa malezijskog Instituta računovođa i član Poreznog instituta Malezije. No, njegovo znanje o nogometu je upitno. U međuvremenu došlo je do imenovanja Miodraga Ješića i Almira Hurtića za trenera tima s Koševa, ali to nije donijelo ništa dobro. Čak je Choo u ljeto 2016. godine odobrio za bh. prilike dobar budžet, ali je tadašnji stručni štab na čelu s Hurtićem (u dogovoru s Kenom) angažovao igrače koji nisu opravdali povjerenje. Sezona je okončana bez trofeja.
Nakon Ibrakovića odlazi i direktor Dino Selimović, a Choo imenuje bivšu fudbalerku SFK 2000 Sabrinu Buljubašić za direktoricu kluba koja je prije toga volonterski radila administrativne poslove u FK Sarajevo, a kasnije je prebačena u pravnu službu kluba. Nekompetentna direktorica nije donijela nikakav pomak. Naredni potez Chooa je bio imenovanje sportskoj javnosti nepoznatog Valentina Ilievskog za predsjednika koji je zamijenio Edisa Kusturicu u čijem mandatu je klub osvojio dva trofeja i igrao play-off Evropske lige. I to se pokazalo kao loš potez.
Latinska polovica kaže: “Ako ne napreduješ, nazaduješ” (“Non progredi est regredi”). A Bordo tim ne napreduje. Pogrešni potezi, pogrešne odluke dolaze na naplatu, a upravljanje na daljnski klubom od strane Ken Chooa se pokazalo kao neefikasno. Ilievski bi trebao odgovoriti navijačima koliko njegova firma Messer ulaže u FK Sarajevo? Kako je zajedno s direktoricom dozvolio da najbolji igrač kluba Haris Duljević ode bez obeštećenja? Ako se nije mogao postići dogovor zašto to nije objavljeno u javnost?
Kako jedan ozbiljan klub može sebi dozvoliti da Nermin Crnkić dva puta “nestane” i pokaže nepoštivanje prema klubu? Ilievski se pita za sve, a na dobrom je putu da postane najneuspješniji poslijeratni predsjednik kluba jer su rezultati mjerilo svega. A oni su mizerni.
Šta Tan želi od FK Sarajevo?
Podsjetimo, malezijski investitor Vincent Tan odlučio je krajem 2013. godine uložiti novac u FK Sarajevo, nekadašnjeg dvostrukog prvaka bivše Jugoslavije i klub s najvećim prvoligaškim stažom u nekadašnjoj ligi. Prva faza bila je finansijska konsolidacija, druga unutrašnje restruktuiranje, treća razvijanje sportske filozofije s posebnim akcentom na omladinski pogon, četvrta njena praktična primjena, a peta faza je dugoročna održivost.
Sarajevo je danas otprilike između druge i treće faze. Tanovo ulaganje u Sarajevo bilo je s posebnim akcentom na izgradnji akademije i kvalitetnog omladinskog pogona. Sarajevo je imalo priliku da se izdigne iznad prosjeka, ali nije. Akademija nije niti na približnom nivou na kojem je trebala biti. S razlogom se sada postavlja pitanje šta Vincent Tan želi od FK Sarajevo? Koji su naredni koraci? Nogomet je ozbiljan posao da bi se određivao i milimetar ispod maksimuma, a očigledno je da Tana Sarajevo previše i ne zanima. Kako nam je potvrđeno, bilo je interesanata iz Njemačke koji su željeli da ulože u FK Sarajevo, ali je njihova ponuda odbijena.
Pogrešno složena ekipa
Bez dvojbe, i aktuelna ekipa je pogrešno složena. Svakako, mnogo toga se može prigovoriti i bivšem šefu struke Mehmedu Janjošu koji nije angažovao pojačanja u zimskom i ljetnom prelaznom ruku. Neshvatljivo je kako je ekipa krenula u novu sezonu bez trećeg štopera. Nakon odlaska Balića i Kovačevića, klub nije angažovao nikoga kao zamjenu.
U svojoj autobiografiji Alex Ferguson je posebno naglasio: “Centralni odbrambeni igrači su bili temelji timova koje sam vodio u Manchester Unitedu. Uvijek štoperi. U njima sam tražio stabilnost i konzistentnost”. No, na Koševu su krenuli u novu sezonu bez ikakve vizije, a upravo se posljednji bedem pokazao kao najlošija karika. Previše grešaka koje su skupo koštale klub.
Još jedna u nizu pogrešnih odluka rukovodstva FK Sarajevo je ostanak Janjoševih asistenata Repuha i Švrakića na klupi Sarajeva nakon Mehemdovog odlaska. Taj potez samo je dodatno zakomplicirao situaciju, a neiskusni Repuh i pored dobre namjere nije uspio “podići” ekipu. S druge strane, Švrakić je svojim zanimljivim izjavama na poluvremenima utakmica zabavljao javnost u BiH. Projekat vraćanja “vojnika kluba” je krahirao.
A jedanaesterci su posebna priča. Praktično je Sarajevo izgubilo titulu, Kup BiH, eliminisano iz Evrope zbog loše izvedenih jedanesteraca. Šlag na tortu bio je neiskorišteni penal Rahmanovića u gradskom derbiju. Stručni štab bi, očigledno je to, trebao organizovati samo jedan trening na kojem će igrači pucati penale. I na kraju se jasno postavlja pitanje – zbog čega Said Husejinović nije u konkurenciji za prvi tim. Bez obzira što nije u nekadašnjoj formi, može odigrati kvalitetnije od većine igrača u veznoj liniji udarne postave. Ako ne cijeli meč, onda bar jedno poluvrijeme.
Bez dvojbe, ko god u budućnosti bude vodio koševski tim, čeka ga težak posao. Mnoštvo je malih detalja koji su važni i kojima će trebati biti posvećeni. Trebat će čvrsto definirana sportska strategija koje sada očigledno nema. Ona je osnova, kičma svakog uspješnog kluba. Treba vrijeme da se izgradi fudbalski klub, a ne samo fudbalski tim.
