Kultura

Dogodilo se na današnji dan – 9. maj

9. maj (svibanj) (9.5.) je 129. dan godine po gregorijanskom kalendaru (130. u prestupnoj godini). Do kraja godine ima još 236 dana.

Događaji

1429 – Joan of Arc (Jovanka Orleanka) pobjeđuje engleske trupe koje su držale Orléans (Orlean) pod opsadom.
1502 – Kristofor Kolumbo napušta Španiju i odlazi na četvrto, posljednje putovanje u “Novi svijet”.
1945 – U Berlinu potpisana bezuslovna predaja nacističke Njemačke, čime je Drugi svjetski rat u Evropi okončan. Od tada se ovaj datum slavi kao Dan Evrope.
1950 – Robert Schuman predstavio je svoj prijedlog za stvaranje organizirane Evrope, neophodne za održavanje mira. Ovaj prijedlog, poznat kao “Šumanova deklaracija”, smatra se kao početak stvaranja onog što danas poznajemo pod imenom Evropska zajednica.

Rođeni

1837 – Adam Opel, osnivač auto-firme “Opel”
1874 – Howard Carter, britanski arheolog
1924 – Bulat Okudžava, ruski kantautor i šansonjer
1946 – Candice Bergen, američka glumica
1949 – Billy Joel, američki kantautor

Umrli

1805. – Johann Christoph Friedrich Schiller, od 1802. von Schiller (Marbach, 10. novembar 1759. – Weimar, 9. maj 1805.), njemački književnik.
Svoju književnu karijeru započeo je u okrilju književnog pokreta Sturm und Drang. Već nekoliko godina prije smrti slovio je pored Goethea za najznačajnijeg predstavnika Weimarske klasike.
Schiller je rođen 1759. u Marbahu na Nekaru. Otac mu je bio oficir u vojsci Virtemberga. Nešto kasnije, oko 1764., porodica se preselila u Lorh gde su živjeli do 1766. Djetinjstvo i mladost je proveo u relativnom siromaštvu. Schiller je počeo da studira pravo 1773., a 1775. medicinu. Postao je vojni doktor u Štutgartu. Anonimno je objavio dramu „Razbojnici“ 1781. Djelo je doživjelo priličan uspjeh na svojoj premijeri, naročito kod mlađe publike. Međutim, Schiller je usljed revolucionarnih poruka drame uhapšen i kratko vrijeme je proveo u zatvoru, tako da je napustio posao u Štutgartu i prešao u Manhajm. Godine 1783., radio je kao bibliotekar i dobio ugovor da radi kao pisac za pozorište u Manhajmu. Od 1783. se često selio (Lajpcig, Drezden, Vajmar), a prvi put se sreo sa Geteom 1788. Krajem te godine, dobio je mjesto profesora historije i filozofije u Jeni. Pisao je istorijska dela. Imao je velike simpatije za velikana svoga vremena: Vilhelma fon Humbolta. Godine 1790, oženio se Šarlotom fon Lengenfeld. Nažalost, zdravstveno stanje mu se pogoršalo (vjerovatno od tuberkuloze) i dodijeljena mu je penzija 1791. Na Geteov nagovor, 1794, počeo je da piše za satirične časopise. Revolucionarna Francuska mu je 1792. dala francusko državljanstvo, zbog njegovih čestih članaka protiv tiranije. Godine 1799, vratio se u Vajmar gde ga je Gete usmjerio da piše za pozorište. Sa njim je osnovao „Vajmarski teatar“ koji se brzo nametnuo na pozorišnoj sceni Nemačke, i doprinio preporodu dramskog književnog žanra. Schiller je živio u Vajmaru sve do smrti. Dobio je plemićku titulu 1802. Umro je tri godine kasnije, u 46-oj godini života.
Od 1934, Univerzitet u Jeni nosi Schillerovo ime.

1931. – Albert Abraham Michelson, američki fizičar poljskog porijekla;

1959. – Hamdija Kreševljaković (na slici), bosanskohercegovački i jugoslavenski historičar rođen 1888. godine u Sarajevu. Težište njegovih stručnih radova bila je historija srednjovjekovne Bosne i Hercegovine.
Hamdija Kreševljaković, porijeklom iz Kreševa, rodio se 18. septembra 1888. godine u Sarajevu u trgovačkoj porodici. U svom rodnom gradu završio je početno mektebsko obrazovanje, zatim osnovnu školu (ruždiju), zatim trgovačku, pa onda prešao u učiteljsku školu. U školi su mu predavali književnici Silvije Strahimir Kranjčević, Ljudovit Dvorniković i Josip Milaković. Tako je već sa šesnaest godina počeo objavljivati narodne pripovjetke i pjesme u časopisima. Stekao je diplomu nastavnika u trgovačkim školama položivši u tu svrhu državni ispit.
Nakon završene škole od 1. augusta 1912. bio je učitelj u osnovnim školama, radio je, potom, kao nastavnik u trgovačkoj školi. Nakon završenog državnog ispita, i kao profesor u Učiteljskoj školi. Od početka 1918. do 1919. godine, radio je kao učitelj u Vinkovcima. U školama predaje historiju, geografiju i pedagogiju. Suradnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, direktor i osnivač Instituta za istraživanje Balkana Karlo Patsch, potaknuo ga je na sakupljanje knjiga i djela bosanskih pisaca, koje objavljuje u naučnim časopisima, a kasnije i svoje samostalne naučne radove. Kreševljaković je trebao napisati knjigu Bosnisch-herzegowinische Schriftsteller (njem.: Bosanskohercegovački pisci), ali zbog rada u školi, napušta rad na institutu. 1912. godine objavio je zapaženo djelo Kratki pregled hrvatske knjige u Herceg-Bosni. Sakupljao je sudske isprave iz turskog vremena, deftere i fermane, te je u razgovorima sa suvremenicima tog vremana sakupljao informacije, koje je objavljivao u stručnim radovima. U istraživačkom radu putovao je Bosnom, ali i Austrougarskom, Njemačkom, Poljskom, Grčkom, Italijom, Francuskom, Holandijom, Danskom, Švedskom i Islandom. Monografijom Štamparije u Bosni za turskog vremena i prilogom Hasanaga Beširević-Pećki, objavljenih 1920. godine Kreševljaković prelazi iz književne historije na historijske teme.
Na nagovor prijatelja iz djetinjstva Josipa Matasovića 1922. godine u časopisu Narodna starina, objavljuje prilog Iz bosanske trgovine XIX. stoljeća. Bavi se pručavanjem privrede u Bosni za vrijeme turske vladavine. Te teme će obrađivati i kasnije, pa 1927. godine objavljuje rad Sarajevska čaršija, njeni esnafi i obrti za osmanlijske uprave, koji je kasnije doradio i od 43 stranice, proširio na 260 stranica u knjizi Esnafi i obrti u starom Sarajevu.
Od 1916. godine radio je u muslimanskim prosvjetnim ustanovama, u “Darul- mualliminu”, Okružnoj medresi, a profesor Gazi Husrev-begove medrese bio je od 1926. do 1945. godine, i neprocjenjivo mnogo doprinio stabiliziranju ove škole i njenom organiziranju u Kraljevini Jugoslaviji. U Gazi Husrev-begovoj medresi predavao je geografiju, historiju, filozofsku propedeutiku, pedagogiju i njemački jezik. Profesor Kreševljaković predavao je još i u Prvoj gimnaziji, zatim u Srednjoj ekonomskoj školi. Zapažen je i njegov angažman u Zavodu za zaštitu spomenika kulture Bosne i Hercegovine gdje je radio kao naučni saradnik sve do svoje smrti. Kreševljaković je godinama bio radni član društva “Narodna uzdanica”, u kojem je zadugo bio biran u glavni odbor.
Hamdija Kreševljaković bio je jedan od najuglednijih profesora Gazi Husrev-begove medrese. Objavio je preko 350 radova iz oblasti historije, kulture, civilizacije, baštine Bosne i Hercegovne (naručito iz osmanskog doba). Jedan je od utemeljitelja savremenog pristupa u proučavanju historije Bosne i Hercegovine. Radovi iz te oblasti preporučili su ga za najvisa naučna zvanja. Tako je Godine 1939. izabran za dopisnog člana Jugoslovenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Također, bio je dopisni član Naučnog društva Bosne i Hercegovine (od 1952.). Kreševljakovićevo cjelokupno djelo, budući usredsređeno na historiju Bosne i Hercegovine i njenu kulturu, civilizaciju, upravu, zanate, danas se zasigurno smatra najrelevantnijim historijskim štivom o Bosni i Hercegovini.
Pisao je o kapetanijema i mutteslimima u Bosni i Hercegovini, potom o esnafima (naročito sarajevskim i mostarskim), napisao je i brojne monografije o znamenitim bosanskim mjestima (npr. o Kulen Vakufu) i porodicama u kojima je opisao Ćengiće, Dženetiće, Moriće. Kad su posrijedi zanati, opisao je kazandžije, čizmedžije, sarače i druge. Kreševljakovićev stil je osoben i primjetan, sa mnogo literarnih odlika u slikanju vremena koja su prošla Bosnom.
Umro je 1959. godine ostavivši za sobom neizbrisiv trag u bosanskohercegovačkoj historiografiji.

Praznici

– Dan pobjede nad fašizmom
– Dan Evrope

www.magazinplus.eu – Wikipedia

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close