-TopSLIDEKultura

Dogodilo se na današnji dan – 21. juli

21. juli (srpanj) (21.7.) je 202. dan godine po gregorijanskom kalendaru (203. u prestupnoj godini). Do kraja godine ima još 163 dana.

Događaji

365. p. n. e. – Mladić po imenu Herostrat podmetnuo požar u Artemidinom hramu  u Efesu, jednom od sedam svjetskih čuda.
1774 – Rusko-turski rat (1768-1774): Rusija i Osmanlijsko carstvo potpisali primirje u Küçük Kaynarci (današnja Kajnardža u Bugarskoj).
1969 – Apollo 11: Neil Armstrong i Edwin Aldrin postali prvi ljudi koji su kročili na Mjesec.

Rođeni

1414 – Papa Siksto IV (umro 1484)

1899 – Ernest Miller Hemingway (Ernest Miler Hemingvej) (21. juli 1899. – 2. juli 1961.) američki romanopisac i pisac kratkih priča.
Rođen je u North Oak Park Avenue 439 u kući koju je sagradio njegov djed udovac Ernest Hall. Hemingway je bio drugo od šestero djece dr Clarencea i Grace Hall. Imao je četiri sestre i jednog brata. Ime je dobio po svom djedu s majčine strane Ernestu Hallu i ujaku Milleru Hallu. Oak Park bilo je pretežno protestantsko naselje u kojem je živjela viša srednja klasa. Kasnije će Hemingway opisati svoj rodni grad kao grad širokih travnjaka i uskih pogleda na svijet. Iako samo deset milja udaljen od velikog grada Oak Park je bio u biti konzervativan grad koji se pokušavao izolirati od liberalnog Chicaga. U skladu s tim Hemingway je odgojen na tipičan konzervativan način Srednjeg Zapada – strog religijski odgoj i naporan rad. S ocem je često išao u ribolov na jezero Michigan te u lov u šume koje okružuju spomenuto jezero. Hemingwayevi su imali i ljetnikovac zvan Windemere na jezeru Walloon u sjevernom Michiganu. U periodu kada nije bilo škole Hemingway je tamo redovito provodio praznike. Dok nije boravio u lovu majka ga je poučavala muzici. Gospođa Grace bila je talentovana pjevačica koja je imala namjeru posvetiti se karijeri, ali nakon udaje radije se posvetila mužu i djeci. Na majčinu žalost mali Ernest nije imao smisla za muziku. Osnovnu i srednju školu završio je u Oak Parku. U srednjoj školi uživao je raditi u srednjoškolskim novinama Trapeze za koje je napisao svoje prve članke s obaveznom dozom humora u stilu Ringa Lardnera, popularnog satiričara toga doba. Srednju školu je završio 1917. godine i umjesto da se upiše na fakultet, kao što su njegovi roditelji očekivali, zaposlio se kao reporter u listu Kansas City Star. Posao mu je osigurao njegov stric Tyler koji je bio dobar prijatelj s jednim od urednika lista.
Hemingwayeva djela i život imali su značajan uticaj na američke pisce njegovog vremena. Velik dio njegovih djela klasici su američke literature, a neka su i ekranizirana. Hemingway je svoja djela pisao prema vlastitim iskustvima koja je imao kao ribar, lovac i zaljubljenik u borbe bikova. Njegove pustolovine koje je doživljavao dovodile su ga nekoliko puta u bliske susrete sa smrću: u španskom građanskom ratu kada su u njegovoj sobi eksplodirala bomba; u 2. svjetskom ratu ratu kada ga je udario taksi i 1954. (već spomenuto) kada se dva puta avionom srušio u Africi. U ranim radovima opisuje dva tipa ljudi: jedan koji čine osobe koje se bore za moralne vrijednosti u koje vjeruju i koji se s ciničkim nepoštovanjem odnose prema svemu osim vlastitih emocionalnih potreba. Drugi tip ljudi čine jednostavni karakteri i primitivne emocije, kao što su lovci na nagrade i borci s bikovima. Njegovi najraniji radovi uključuju zbirku kratkih priča “Three Stories and Ten Poems”/Tri priče i deset pjesama, 1923.) i roman “The Torrents of Spring”/Proljetne bujice, u kojem opisuje svoje dječaštvo u šumama Michigana. Njegovo prvo veće djelo jeste “In Our Time”. Roman koji je Hemingwayu donio međunarodnu reputaciju je “The Sun Also Rises”/A sunce izlazi, iz 1926. godine u kojoj opisuje grupu moralno američkih i britanskih boema i bogataša koji žive u Francuskoj i Španiji, a pripadnici su tzv. izgubljene generacije u periodu nakon 1. svjetskog rata. Drugi Hemingwayev roman je “A Farewell to Arms”/Zbogom oružje, 1929, u kojem priča o ljubavi američkog vojnika koji je vozač ambulantnih kola i britanske medicinske sestre. Nakon ovoga romana uslijedila su još dva realistična djela: “Death in Afternoon”/Smrt popodne, 1932. i “Green Hills of Africa”/Zelena brda Afrike,1935.
Sve do kasnih 1930-ih Hemingway u svojim djelima koristi bespomoćne i poražene likove, od tada sve izraženije bavi se socijalnim problemima. U djelima “To Have and Have Not”/Imati i nemati,1937, “The Fifth Column”/Peta kolona i “First Forty-nine Stories” (1938.) strogo osuđuje ekonomsku i političku nepravdu. U djelu “For Whom the Bell Tolls”/Za kim zvono zvoni, 1940, a čija se radnja odvija u doba španskog građanskog rata govori o tome kako gubitak slobode bilo gdje u svijetu upozorenje je da je tada slobodna ugrožena u cijelom svijetu. Godine 1952. objavio je djelo “The Old Man and the Sea”/Starac i more, za koje je 1953. dobio Pulitzerovu nagradu. Oko 3000 njegovih rukopisa ostalo je neobjavljeno.

1948 – Cat Stevens, britanski songwriter
1963 – Manu Chao, francuski pjevač
1970 – Al Dino, bosanskohercegovački kantautor zabavne i etno-pop muzike
1979 – Andrej Voronjin, ukrajinski nogometaš
1982 – Princ William, sin princa Charlesa i Diane Spencer

Umrli

1985 – Zoran Radmilović (rođen 11. maja 1933 u Zaječaru, Jugoslavija, danas Srbija; umro 21. jula 1985 u Beogradu) je bio glumac, član ateljea 212 u Beogradu.
Pokazao izvanredan talenat u tumačenju različitih likova iz savremenog repertoara, pronašavši originalne akcente kako u karakternoj komici, odnosno tragikomici, tako i u drami. Frapantna je i njegova improvizatorska sposobnost koja je odigrala ključnu ulogu u njegovom usponu i popularizaciji.

2008 – Adil-beg Zulfikarpašić (23. decembar 1921. Foča- 21. juli 2008 Sarajevo) je bio privrednik, publicist, političar i dobročinitelj.
Zulfikarpašić je rođen 1921. godine u Foči kao sin veleposjednika Husein-bega Zulfikarpašića, dugogodišnjeg gradonačelnika Foče i majke Zahide Zulfikarpašić koja je porijeklom iz fočanske plemićke porodice Čengić. Osnovnu školu je završio u Foči, a srednju školu u Sarajevu. Studirao u Grazu, Beču i Fribourgu. Diplomirao političke nauke i pravo. Od 1941. godine je učesnik u antifašističkom pokretu. Završio rat kao potpukovnik. Bio je zamjenik ministra trgovine u prvoj poslijeratnoj Vladi Narodne Republike BiH.
Godine 1946., emigrira iz Bosne i Hercegovine. Postaje predsjednik Bošnjačkog Liberalnog saveza. Također je bio urednik „Bosanskih pogleda“ , koji izlaze u Beču i Fribourgu od 1960. do 1967. godine. Suosnivač je Demokratske alternative i član izvšnog odbora Liberalne internacionale.
Bio je direktor i vlasnik kompanije Stamaco u Cirihu.
1988. godine osnovao Bošnjački institut, koji je nastao kao plod njegovog dugogodišnjeg sakupljanja, klasificiranja i sistematiziranja historijske, književne, novinsko-publicističke, rukopisne, arhivsko-dokumentacijske i folklorne građe o Bosni i Hercegovini, kao i o susjednim zemljama i njihovim narodima. Sa Smailom Balićem je bio osnivač i urednik Bosanskih pogleda. Vraća se u Bosnu i Hercegovinu u martu 1990. godine i zajedno s Alijom Izetbegovićem formira Stranku demokratske akcije (SDA), čiji je potpredsjednik. Razilazi se sa SDA (u septembru 1990.) i osniva Muslimansku bošnjačku organizaciju (MBO). Bio je osnivač, izdavač i vlasnik je tjednika Bosanski pogledi u Sarajevu (1991.).
U julu 1991. inicirao takozvani Historijski sporazum između Bošnjaka i Srba. Objavio više zapaženih rasprava, eseja i članaka. Kao istaknuta ličnost kulturnog, javnog i političkog života dao je brojne intervjue. Mnogi od njih su sabrani i objavljeni u zasebnim knjigama, kao sto su Bosanski pogledi (London 1984.), Bosanski Muslimani: faktor mira izmedju Srba i Hrvata (Zürich 1986.), Adil – članci i intervjui (Sarajevo 1991.), Bošnjak – Adil Zulfikarpasić (Zürich 1994.), Sudbina Bošnjaka (Beograd 1999).
1991. Bošnjački institut je otvorio svoju podružnicu u Sarajevu, a u maju 2001. godine svečano je otvoren moderno i savremeno opremljen Bošnjački institut – Fondacija Adil Zulfikarpasić u Sarajevu, u ulici Mula Mustafe Bašeskije, 21. U tu zgradu su preneseni glavni fondovi iz Bošnjačkog instituta u Zürichu: biblioteka, arhiv i galerija umjetničkih slika. Posljednjih godina svoga života Adil-beg Zulfikarpasić je živio sa suprugom Tatjanom Zulfikarpašić (rođenom Nikšić) na relaciji Zürich-Sarajevo.

www.magazinplus.eu – Wikipedia

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close