Dogodilo se na današnji dan – 15. april

15. april (travanj) (15.4.) je 105. dan godine po gregorijanskom kalendaru (106. u prestupnoj godini). Do kraja godine ima još 260 dana.

Događaji

1912. – Britanski prekookeanski parobrod Titanic potonuo u 2 sata i 20 minuta ujutro.
1992. – Osnovana Armija Republike Bosne i Hercegovine
1992. – Jedinice JNA, odnosno Užičkog korpusa okupirale su Višegrad

Rođeni

1452 – (na slici) Leonardo da Vinci bio je talijanski slikar, arhitekt, izumitelj, glazbenik, kipar, mislilac, matematičar i inženjer.
Ukratko – najveći genij renesanse, čovjek koji utjelovljuje renesansni ideal svestrana čovjeka – višestruko nadarena čovjeka neutažive znatiželje i žudnje za novim spoznajama. Osim u umjetnosti, dao je doprinose anatomiji, botanici, geologiji, matematici, optici, mehanici, astronomiji, hidraulici, niskogradnji, tehnici proizvodnje oružja, urbanistici.
Njegove Posljednja večera (1495-97) i Mona Lisa (1503-06) spadaju među najpopularnije i najutjecajnije slike renesanse, dok njegovi spisi odražavaju duh znanstvenog istraživanja i mehaničke inventivnosti koja je bila stoljećima ispred svoga vremena. Leonardo da Vinci je bio prvi umjetnik koji je afirmirao tehniku slikanja sfumato, a posebno je vidljiva na njegovim remek djelima.
U vrijeme humanizma i renesanse, svestranost je bila visoko postavljena kvaliteta, no nije bez razloga bila rijetka. Leonardova svestranost bila je njegova duhovna snaga, koja je u njemu generirala neograničenu žudnju za znanjem i koja je vodila njegova razmišljanja i ponašanje. Umjetnik po dispoziciji, otkrio je da su njegove oči bile njegov glavni put do znanja; za Leonarda, vid je bio čovjekovo najviše osjetilo zato što vid sam pretvara činjenice u iskustva, odmah, korektno, i sa sigurnošću. To znači da svaki promatrani fenomen postaje predmet znanja. Saper vedere (“znati kako vidjeti”) postaje glavna tema njegovih proučavanja čovjekovih djela i kreacija prirode. Njegova kreativnost sezala je u svako područje u kojem se koristilo grafičko predstavljanje: bio je slikar, kipar, arhitekt, ali i inženjer. Njegov veličanstven intelekt, neuobičajena snaga opservacije, te majstorstvo crtanja vodili su ga u promatranje same prirode, koju je proučavao metodično i konzistentno, pri čemu su umjetnost i znanost bile jednako zastupljene.
Leonardovo je djelo sažetak toga izvanrednog perioda ljudske povijesti koji je poznat kao talijanska renesansa, perioda velikog kulturnog napretka i velikih projekata. Leonardova djela odraz su čovjeka toga doba, onoga što je osjećao i činio, strojeva koje je gradio kako bi moglao podizati crkve, palače, zamkove; strojeve za vođenje rata, za rad, za proizvodnju i trgovinu svih onih roba čija je dostupnost bila od vrlo velike važnosti za vladare i njihove dvorove. No kako bilo, još važnije, Leonardovi izumi svjedoče tko je i što on bio – čovjek kojeg je oblikovao najomiljeniji i najstimulativniji grad toga doba, Firenca.
Njegove ideje sadržane su u više od 6.000 Leonardovih zapisa.

1489 – Mimar Sinan, glavni Osmanlijski arhitekta u službi sultana Selima I, Sulejmana Veličanstvenog i Murata III
1642 – Sulejman II, sultan Osmanlijskog carstva
1684 – Katarina I, ruska carica
1707 – Leonhard Euler, švicarski matematičar i fizičar
1832 – Wilhelm Busch, njemački slikar i književnik
1874 – Johannes Stark, njemački fizičar
1912 – Kim Il-Sung, sjevernokorejski diktator
1920 – Richard von Weizsäcker, njemački političar i državnik
1938 – Claudia Cardinale, italijanska glumica
1949 – Ala Pugačova, ruska pjevačka diva
1959 – Emma Thompson, britanska glumica
1960 – Pedro Delgado, španski vozač Formule 1
1960 – Philipp od Belgije, hercog od Brabanta i belgijski prijestolonasljednik
1966 – Samantha Fox, britanska pop-pjevačica
1967 – Razija Mujanović, bosanskohercegovačka košarkašica
1990 – Emma Watson, britanska glumica

Umrli

1446 – Filipo Bruneleski, italijanski arhitekta, skulptor i slikar
1765 – Mihail Vasiljevič Lomonosov, ruski naučnik

1865 – Abraham Lincoln (Hodgenville, 12. veljače 1809. – Washington, DC, 15. travnja 1865.), američki predsjednik i političar.
Još dok je kao splavar na Mississippiju gledao lancima vezane crnce za tržište robljem, zarekao se da će ustati protiv ropstva. Kao član Kongresa (od 1847. do 1849.) istupa protiv uvođenja ropstva na novim područjima Sjedinjenih Država. Godine 1854. u glasovitu govoru napada “Dogovor Kansas – Nebraska Bill” kojim se omogućavalo ropstvo u sjeverozapadnom dijelu zemlje. Iste godine sudjeluje u osnivanju nove Republikanske stranke i kao njezin kandidat, 6. studenog 1860. izabran je za predsjednika SAD-a.
Izbor istaknutog protivnika ropstva na čelo države bio je znak za pobunu robovlasničkom Jugu. Do ožujka 1861. sedam je južnih država napustilo Uniju i osnovalo Konfederativne Države Amerike s Jeffersonom Davisom na čelu. U travnju iste godine počinje građanski rat koji završava pobjedom Unije i oslobađanjem crnih robova. Lincoln je za predsjednika izabran i na izborima 1864., a ubijen je godinu dana kasnije u atentatu u kazalištu koji je na njega izvršio glumac sklon Konfederaciji John Wilkes Booth.

1912 – Edward John Smith, engleski kapetan broda “Titanic”

1980 – Jean-Paul Sartre (Žan-Pol Sartr; 21. juni 1905. – 15. april 1980.), bio je francuski filozof egzistencijalizma, dramaturg, novelist, kritičar i vodeći francuski intelektualac svog vremena. Sartre se opredijelio za marksističko tumačenje društva (i svijeta uopće), ali smatra da mu egzistencijalizam mora biti dopuna jer otkriva stvarnost u kojoj se pojedinac nalazi. Godine 1964. Sartre je odbacio književnost jer je smatrao da je buržoazija koristi kao zamjenu za pravo angažiranje u svijetu. Iste godine dodijeljena mu je Nobelova nagrada za književnost koju je on, u skladu sa svojim mišljenjem, odbio primiti.
Sartreovo prvo filozofsko djelo je “Bitak i ništa” (L'Etre et le neant, 1943). On tu razlikuje “Bitak po sebi”/pour soi i “Bitak za sebe”/en-soi (“Biće po sebi” i “Biće za sebe”). Bitak po sebi je masivna materija, ona je vječna i ona sve u sebe uvlači. Bitak za sebe je svijest. Egzistencija čovjeka se stalno suprostavlja bitku po sebi.
U svom drugom djelu “Egzistencijalizam kao humanizam” (L'Existentialisme est un humanisme, 1946) Sartre objašnjava egzistencijalizam kao humanističku filozofiju. On smatra da “egzistirati” znači jednostavno biti tu i da ne postoji ništa što bi čovjeku moglo definirati karakter, ciljeve u životu i drugo. Samo čovjek može odrediti bit za sebe samoga: Čovjek prije svega egzistira, susreće sebe samoga, uranja u svijet – i definira sebe kasnije.
Smatrao je da je savremeni svijet okrutan, ružan, dehumaniziran i da je život stalna muka i neuspjeh. Zbog toga je potreban egzistencijalizam kao filozofija koja ljudski život čini mogućim, jer pokreće čovjeka na djelovanje da postane ono što od sebe načini – ukupnost svojih djelovanja. To pokazuje da je sloboda u strukturi egzistencije. Zbog toga je egzistencijalizam humanizam. Ovo se najbolje može izraziti citatom: Svagda za kukavicu postoji mogućnost da više ne bude kukavica, a za heroja da prestane biti heroj.

1998 – Pol Pot, kambodžanski političar

Wikipedia

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close