Kultura

Dogodilo se na današnji dan – 04. august

4. august/kolovoz (4. 8) jeste 216. dan godine po gregorijanskom kalendaru (217. u prestupnoj godini). Do kraja godine ima još 149 dana.

Događaji

1737 – Desio se Banjalučki boj između Svetog rimskog i Osmanlijskog carstva.
1995 – Početak operacije “Oluja” u Hrvatskoj.

Rođeni

1901 – Louis Daniel “Satchmo” Armstrong (Luj Danijel „Sačmo“ Armstrong) (New Orleans, 4. juli 1900. – New York, 6. juli 1971.), američki jazz muzičar.
Tokom dojmljive karijere, postao je najveći jazz muzičar, neosporni čelnik popularne muzike 20. vijeka i jedna od najvećih figura u historiji muzike. Armstronga su voljeli ne samo zbog njegova trubačkog talenta, nevjerovatno čistog i prodornog sviranja na trubi i specifičnog hrapavog pjevanja, nego i zbog ljudske topline i velikodušnosti, te zbog simpatične osobnosti “velikog djeteta” koje se raduje životu i živi za muziku.

1942 – Don Sinclair Davis, američki glumac

Umrli

1060 – Henrik I, francuski kralj
1875 – Hans Christian Andersen, danski pisac bajki

1890 – Ivan Mažuranić (Novi Vinodolski, 11. august 1814. – Zagreb, 4. august 1890.), hrvatski pjesnik, jezikoslovac i političar.
Ivan Mažuranić je najznačajnija kreativna ličnost Hrvatskog narodnog preporoda (pjesnik, jezikoslovac, hrvatski ban). Potiče iz imućne građansko-težačke, poljoprivredno-vinogradarske porodice u Novom Vinodolskom. U “Danici” je, od samog početka, bio jedan od najzapaženijih i najizrazitijih pjesnika, a kao čovjek neobično uman, temeljitog obrazovanja i prostranih vidika, preporodni pokret shvatio je dublje od mnogih, u punom totalitetu kulturno-političkih intencija i nijansi. I Mažuranić se ozbiljno spremao za svoje veliko djelo. Od prvih stihova (Vinodolski dolče, da si zdravo!) koje piše 16-godišnji đak riječke gimnazije kao pozdrav svom zavičaju, do dopune Gundulićevog “Osmana” (1844), dug je i strm put; ali u trenutku kad se latio tog posla, on je taj put već svladao: i razjašnjenje metričkih problema vezanih za hrvatski jezični izraz, i vergilijanski ep s iskustvom koje iz njega proizlazi, a tiče se odnosa historije i poezije.
Kao jezikoslovac, ostvario je prvi uistinu moderan hrvatski rječnik: zajedno s Josipom Užarevićem, sastavio je djelo od 40.000 riječi u kojem je, osim apsorpcije starijih naziva iz rječnika Mikalje i Stullija, skovao hrvatske pojmove za mnoga područja gradske civilizacije i time utro put Bogoslavu Šuleku. Njegov pjesnički ugled bio je u to doba već tako neprijeporan, da ga je tek osnovana Matica ilirska izabrala da za njeno prvo, inauguralno izdanje dopiše XIV. i XV. pjevanje Gundulićevog velikog epa. Tri pjesnika okušala su se u tom poslu prije njega: Pjerko Sorkočević, Marin Zlatarić i jedan koji se nije potpisao; poslije njega niko više nije ni pokušavao nadmašiti Ivana Mažuranića: toliko se njegova dopuna stopila s cjelinom Gundulićevog djela. Uspjeh je i u javnosti bio toliki da ga je, karlovačkog advokata, šurjak Dimitrija Demetera, brat njegove supruge Aleksandre, nagovorio da za almanah “Iskra” napiše nešto novo. To novo bio je spjev “Smrt Smail-age Čengića”, koji nije samo ispunio sve nade nego i nadmašio sva očekivanja. Kačić i Gundulić: to su temelji na kojima je podignuta zgrada Mažuranićevog epa. Ako je pošao od Kačića, tek preko Gundulića dosegao je vlastiti izraz. U svom, danas već klasičnom djelu, jednom od najblistavijih, najmoćnijih umjetnina hrvatske riječi, opjevao je stvarni događaj, ali ga je on, ne držeći se svih historijskih činjenica (esencijalno, radi se o moralno dvojbenom provincijalnom događaju-ubistvu lokalnog tiranina na prijetvorno-mučki način), pjesnički toliko preradio, i produbio, da se u njemu jedan pojedinačni slučaj uzdiže do opće, univerzalne ideje, misli-vodilje cijelog hrvatskog preporodnog pokreta: ideje slobode i pravde.

1977 – Ernst Bloch (Ludwigshafen, 8. juli 1885. – Tübingen, 4. august 1977.), njemački filozof.
Univerzitetsku karijeru počeo je Leipzigu, gdje je živio do dolaska nacista na vlast. Kao istaknuti antifašist bio je u emigraciji od 1933. do 1948. Po povratku bio je univerzitetski profesor u Istočnom Berlinu, a od 1961. u Tübingenu. U svom opsežnom djelu, koje obuhvaća probleme filozofije, historije, religije, prava, ontološka, etička i humanistička pitanja, posebno se bavio analizom fenomena utopijskog.
U svom filozofskom rječniku Bloch modificira neke kategorije izvedene iz klasične njemačke filozofije, Freuda, kršćanstva i neoplatonizma, ravijajući ih u osebujnu filozofiju po kojoj je stvarnost dinamičko posredovanje odnosa subjekta i objekta, duha i materije, s konačnom svrhom ostvarenja njihova jedinstva. Napadnut za revizionizma i oštro kritiziran za “religiozno orijentisani” i teologijski princip nade, napustio je DR Njemačku.

 

Wikipedia

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close