Dodik ‘zaboravio’ da je 2003. izjavio da je Karadžić donosio odluke u AR Krajina, danas tvrdi da nije

Na svjedočenju u odbrani Radovana Karadžića u Haškom tribunalu Milorad Dodik, predsjednik RS, govoreći o ratnim dešavanjima rekao je da je autonomna regija Krajina u ratu bila sasvim izolovana. Da nije imala nikakvu komunikaciju, električne energije i bilo je veoma teško održati socijalni život i da su se ti problemi morali rješavati

(Fena)

Rekao je da je SDS bio vodeća politička partija na tom prostoru i da je u to vrijeme i on (Dodik) kao poslanik  bio dio te strukture.

–  Autonomne regije su ranije postojale i tačno se znalo šta je Krajina, Posavina, Semberija, Hercegovina i šta je neretvanski region. Prema tome, kao ideja da se uspostavi novo društveno uređenje, ideja tih regija mislim da nije postojala. Ali kao ideja da se uspostave te regije za organizaciju života mislim da jeste- rekao je Dodik.

Na pitanje tužioca da to znači da odluke koje su donošene u kriznom štabu ili skupštini autonomne regije Krajina prije toga su dogovorene u SDS-u, a SDS je s tim u vezi imao rasprostranjenu vrlo oštru disciplinu, Dodik je odgovorio da  je pretpostaviti da političke partije rade na sličan način i prije nego što uđu u parlament koncipiraju svoje političke stavove i tada dogovaraju određeno ponašanje u parlamentu.

– Mislim, da je to normalno jer to smo radili i prije i radimo i danas. Zašto bi bilo nenormalno da politička partija određene stavove sugeriše svojim klubovima poslanika. Pretpostavljam da je tako bilo i u klubu SDS-a – rekao je Dodik.

Dalje je rekao da na svim nivoima od općinskog do autonomne pokrajine Krajine ne može da potvrdi da je na tim sastancima ikada bio prisutan Karadžić i da je učestvovao u odlučivanju tih organa.

Tužilac je potom uz opasku da je ono što je Dodik govorio o AR Krajina, njezinoj hijerarhiji i o tome kako je ona funkcionirala zasnovano na pretpostavkama te da to nije rekao u predmetu Brđanin kada je također nadugačko svjedočio o kriznom štabu AR Krajina, Dodik je odgovorio da sve što je rekao o Brđaninu je OK.

–  Ne znam za šta vam treba. U čemu je razlika između onoga što sam malo prije dao odgovor na to pitanje i ovoga što ste vi rekli. Naravno da sam komunicirao jer nisam bio izlovan i naravno da sam imao određene spoznaje i razgovarao sam s drugim ljudima o tim pitanjima. Sasvim je normalno da političke partije prije nego što donesu odluku u zakonodavnim organima vlasti koncipiraju svoje stavove. Ne vidim nikakvu nedosljednost u tom pogledu- odgovorio je Dodik.

Tužilac ga je potom podsjetio da je u jednom od  ranijih odgovora Dodik spomenuo nešto o učešću Karadžića u procesu donošenja odluka Kriznog štaba AR Krajina, a Brđanin je bio predsjednik kriznog štaba, a on to nije mogao postati bez odobrenja i blagoslova Karadžića.

–  Ne znam kakve vi imate informacije, mislim da je Brđanina izabrao Krizni štab i pretpostavljam da je tako, ali ne mogu da potvrdim definitivno- rekao je Dodik.

Tužilac ga je potom podsjetio da je  upravo to Dodik rekao 17. jula 2003. godine u razgovoru koji je snimljen na traku.

– Rekao sam Vam da nisam autorizovao ovaj razgovor –  odgovorio je Dodik.

Tužilac je potom rekao da je na traci snimljeno pitanje da li je Brđanin mogao biti imenovan za predsjednika kriznog štaba bez odobrenja Karadžića te da je Dodik tada odgovorio –  ne vjerujem.

–  Ako sam rekao “ne vjerujem” nisam izrekao nikakvu tvrdnju – odgovorio je Dodik.

Vijeće Haškog tribunala je u dokazni materijal uvelo  dokument, odnosno novinski članak iz „Dnevnog avaza“ sa naslovom „Iz Narodne banke Karadžić ukrao 36 miliona KM“ – rekao je danas predstavnik tužiteljstva Alan Tieger u nastavku suđenja Radovanu Karadžiću na kojem kao svjedok odbrane svjedoči predsjednik Republike Srpske i ratni poslanik u Skupštini RS Milorad Dodik.

Tieger je istakao da je 2005. godine Dodik izjavio da ga brine činjenica što je u proljeće 1997. godine Karadžić iz Banja Luke odnio 36 miliona njemačkih maraka.

-Vi ste na taj potez Karadžića skrenuli pažnju vašoj zajednici. Smatrali ste da je to neprihvatljivo, ilegalno i pretpostavljam nepravedno prema siromašnim ratnim veteranima i njihovim udovicama. Zar ne? – pitao je Tieger.

Odgovarajući na pitanje Dodik je istakao da je „Dnevni avaz lažljiva novina, koja služi u svrhu propagande“, te je potvrdio da je taj novac založen za materijale koji su trebali za obnovu Republike Srpske prije svega za istočni dio.

– Kasnije sam spoznao i imao priliku da vidim da je taj novac deponovan za crijep, ciglu i ostale građevinske materijale u Srbiji u preduzećima kao što se nalazilo u Kikindi za građevinski materijal. Tada kada sam tu izjavu dao nisam znao da je to deponovano na taj način – istakao je Dodik.

Govoreći da se to odvijalo u uslovima, kada nije postojao platni promet kada su se sve novčane transakcije odvijale gotovinom, kaže da je 36 miliona maraka impozantna cifra.

– Kao premijer RS-a mogao sam isto tako vidjeti da je došlo robe koja prelazi preko 100 miliona maraka za obnovu istočnog dijela RS-a prije svega grada Istočno Sarajevo. Dakle ništa nema sporno što se tiče te izjave – kazao je Dodik.

Dodao je da se koristi izvor „Dnevni avaz“, kojem on uopšte ne vjeruje navodeći da to nije referentna novina.

Odgovarajući zbog čega je ovaj dokument relevantan tužitelj Tieger kazao je da se ovo odnosi na informaciju da je svjedok Dodik govorio o Karadžiću uopšteno prije nego što je postao predsjednik RS-a, a odnosi se o raznim aspektima njegovog ponašanja i karakteru

– Također se odnosi na razloge zašto je on iznjeo tvrdnje u ovom članku, što ću povezati sa opštom slikom o informacijama koje su bile na raspolaganju ovom svjedoku o optuženom – objasnio je Tieger.

Vremenski okvir za koji se tvrdi da je Karadžić uzeo novac, dodaje, da je također relevatno jer pokazuje da je svjedok kasnije saznao neke stvari, odnosno da je riječ o potpuno nećem drugom u odnosu na ono što je Dodik ranije znao.

Na suđenju Karadžiću, koji se sam zastupa u Haškom sudu, od početka dokaznog postupka odbrane, sredinom oktobra prošle godine, saslušano je 105 svjedoka.

Optužnica tereti Karadžića za genocid u Srebrenici, za progone nesrpskog stanovništva s velikih podučja BiH, za teror nad civilima u Sarajevu snajperskim djelovanjem i granatiranjem, i za uzimanje pripadnika UN-a za taoce.