AUTOR: ANNA MARIA GRÜNFELDER
Dana 15. prosinca 2020. godine njemačko-austrijsko društvo za stručnu provjeru znanstvenih teorija, nagradit će ovogodišnjeg pobjednika osebujnog natječaja za ”glupost godine”. Pobjedniku će se uručiti povelju ”Zlatna daska pred glavom”.
Poznati su ovogodišnji favoriti natječaja (teškog 20.000 eura). Od 315 kandidata, ove godine dakako vezanih uz koronu, izdvojili su se osnivač pokreta ”svojeglavaca” (Querdenker) Michael Ballweg, potom vegan, teoretičar međunarodnih urota i antivakcinar Attila Hildmann, a treći je indijski liječnik, epidemiolog (!) Sucharit Bhakdi.
Bhakdi ne posustaje, iako je već doživio poraz jer ide drugi val pandemije dramatičniji od prvoga, što je pobilo njegovo proročanstvo od proljetos da drugog vala korone uopće neće biti.
Znat ćemo tko je ove godine zaslužio povelju za najnesuvisliju tezu o koroni.
Iako se ne nalaze među natjecateljima za ovu povelju, ipak bi jamačno bili favoriti i sudionice sljedećih javnih istupa.
Na jednoj od niza demonstracija protiv njemačkih mjera lockdowna u Hannoveru 24. studenoga istupila je mlada žena: ”Halo, ja sam Jana iz Kassela, i već sam mjesecima u pokretu otpora, a osjećam se kao Sophie Scholl!”
Da podsjetim, Sophie Scholl bila je jedna od utemeljitelja münchenskog kruga studenata protivnika režima ”Weisse Rose” (”Bijela ruža”), koji su lecima rasutim po njemačkim sveučilištima širili informacije o zločinima Nijemaca u koncentracijskim logorima u Poljskoj i Njemačkoj te na Istočnoj fronti. Sophie i njezinog brata Hansa Scholla s još nekoliko članova kružoka uhapsio je Gestapo. Strijeljani su 22. veljače 1943. nakon što su osuđeni na smrt zbog prosvjeda protiv režima Adolfa Hitlera. Danas su Sophie i Hans Scholl simbol otpora protiv nacističkog režima i po njima ime nose brojne škole, ustanove i ulice.
Nad Janom iz Kassela digao se shitstorm. Preplašena je briznula u plač i pobjegla s pozornice, nakon što joj je jedan od redara uručio svoju službenu uniformu, uz obrazloženje da on za ovu slaboumnost neće stajati po zimi i kiši. ”Ja sam ipak Sophie Scholl”, izustila je jecajući i plačući.
Prijedlog više za ”glupost godine”.
Vrlo sličnu dogodovštinu zabilježila sam otprilike u isto vrijeme kao ovu prethodnu u Hannoveru. I u Hrvatskome saboru se pojavila disidentica, protivnica Vladinih mjera protiv korone, prosvjednica koja neće učiniti to kao ”svi ostali”.
Zašto bi ona morala nositi masku?
Predsjednik Hrvatskog sabora izgovorio je skoro bizarno priglupo obrazloženje: ”Jer je nosimo mi svi”.
A to je kršiteljica norme ponašanja samo čekala: ”Jer to rade svi – tako su se ljudi opravdavali u nacionalsocijalizmu i u fašizmu”, izjavila je slavodobitnički.
Nisam čula da se na gospođu zastupnicu digla ista bura negodovanja, zbog neumjesne usporedbe zakonske ili uredbene obaveze – obaveze u cilju zaštite sebe i drugih, s konformističkim ponašanjem u totalitarnim režimima, iz straha za slobodu i čak za fizički život.
Je li nekome od zastupnika ova potpuno promašena usporedba parala uši? Ili je svatko šutio zato jer su svi šutjeli?
Svakako je zastupničina logika poučan primjer. Ne može se baš sve uspoređivati sa svime i svačime. Nužna je sposobnost razlučivanja.
Shitstorm je zaslužio i autor nesuvislog, politički čak opasnog obrazloženja za poštivanje normi ponašanja. Kad s najvišeg mjesta u državi, iz sabornice čujemo zapovijed da se zastupnik mora ponašati na određen način zato, što se tako ponašaju svi, možemo to shvatiti kao zapovijed za konformizam (ne moraju svi nagađati kako je ”zapovjednik” vjerojatno želio reći da zakon ili uredba ili drugi službeni čin, obvezuje bez iznimke sve).
Odgovor s mjesta predsjednika Hrvatskog sabora je najoportunističkiji i najnepedagoškiji udarac na građansku i osobnu hrabrost.
Kao roditelji učimo djecu odmalena da ne preuzmu tuđe mišljenje ili ponašanje samo zato jer ”to rade svi”. Potičemo ih da svaku odluku i svaki potez podvrgnu samokritičkom propitkivanju i ohrabrujemo ih da se ne libe uskratiti podršku nekome tko čini nešto nepravedno ili nemoralno.
Dobro pogledaj što odbijaš zato što nećeš biti kao drugi. Odbij postupati neljudski, iako ti se čini da neki drugi postupaju neljudski (primjerice, nemoj se pridružiti mobbingu). Ne šuti iako drugi šute na nepravdu, ali dobroj pogledaj, misli svojom glavom. I učimo ih razlikovanju, što se može uspoređivati s čime. Jednako samo s jednakim.
Majstor ”svojeglavaca” i teorija urota i zavjera nije ostao osamljen smušenjak i heretik. Dapače, on je ”zapalio” plamen protivništva, uspio je osnovati pokret koji se digao i širio demonstracijama protiv postojanja Covid pandemije, protiv laži o koronavirusu, protiv državnih mjera prevencije od Covida-19, protiv testova, a pogotovo protiv cijepljenja, bilo dobrovoljnih ili obvezatnih, što se događa od sjeverne do južne Europe.
Hrvatska nije ostala izvan tog pokreta, teorije da korone uopće nema, da je to izmišljotina i poslovni trik pohlepne farmaceutske industrije, ili metoda osvajanja svijeta osmišljena od Billa Gatesa, Angele Merkel, 5G odašiljača, Kineza (Donald Trump voli izraz ”kineski virus”) ili G20 svjetskih gospodarskih moćnika ili najbolje od svih zajedno.
Ako već ne niječu postojanje tajnovitog koronavirusa, polemiziraju protiv testova i razvitka cjepiva i mogućeg obvezatnog cijepljenja, jer su antivakcineri među ”svojeglavcima” istaknuta i naročito glasna pressure group.
Unatoč svim iskustvima s masovnim cijepljenjima protiv do sada prevladanih epidemija, protivnici ne prestaju stavljati u optjecaj svoje bizarne teze o ubrizgivanju otrova u tijelo, promjeni genetskog koda, opasnosti od raka…
Usprotiviti se svima koji su dokazani stručnjaci, čini se tim ”svojeglavcima” imperativom zdrave pameti, koja nedostaje konformistima i naivnim vjernicima političara koji se ponose da su ”svojeg mozga gospodari”, a ne Cov-idioti.
Mene zanima zašto se netko protivi i negira očigledne, opipljive činjenice? Rado bih se pridružila liječnicima koji takve ”svojeglavce” pozivaju da jedan dan obiđu jedinice za intenzivnu njegu po bolnicama. Znam da to nije provedivo, ali još više sumnjam da bi se ”svojeglavci” preobratili.
Praznovjerje je tvrdokorno, tvrdokornije od provjerene istine. Oni koji vjeruju u princip provjere i dvostruku provjeru, drže se načela da i najprovjerenija istina kad tad može biti pobijena novim nalazima.
Uglavnom, nema sigurnog znanja, svako je znanje prolazno, sve do pronalaska novih, čvršćih činjenica.
A do sada provjeravane i potvrđivane mjere prevencije i terapije bolje su nego nikakve. Živimo od jednog saznanja do drugoga. Svjedoci smo koliko malo se toga znalo o koronavirusu u ožujku ove godine, a sada liječnici i znanstvenici raspolažu stečenim iskustvom i novim saznanjima.
Strah od razočaranja često se pretvori u lažnu sigurnost kakvu sadašnji Nacionalni krizni stožer ne može pružiti. Stoga često biva kritiziran, učestalo mu se pripisuje pristranost, podložnost političkim utjecajima, zamjeraju mu se izrečene proturječnosti i nedorečenosti.
Vjerujem da svi njegovi članovi daju maksimum od sebe, no ne mogu smetnuti s uma da u sadašnje vrijeme i sam Stožer više-manje tapka u (polu)mraku, i da radi po metodi trial and error, pokusa, promašaja, novog pokusa, boljeg rezultata, i tako dalje…
Znanstvenici znaju da znanstveno istraživanje funkcionira po ovoj metodi. Samo poluobrazovani se razočaraju kad im ni znanost ne može jamčiti stopostotnu sigurnost.
Tipično je za naivno razmišljanje da se frustracija ne usmjerava prema sebi i svojim neispunjenim očekivanjima, nego prema drugima, prema znanstvenicima, prema znanosti, ali i prema politici i političarima, prema struci i stručnjacima.
”Querdenkeri”/”svojeglavci” regrutiraju se uglavnom iz mase frustriranih građana i građanki koji su izgubili povjerenje u sve te ustanove i smatraju da nitko nema ni snage ni sposobnosti vladati krizama.
Politika nije bez odgovornosti za umnožavanje broja disidenata, zbog učestalo proturječnih ili malo promišljenih, ishitrenih ili loše iskomuniciranih informacija.
Primjerice, kad se naziralo pomanjkanje maski, netko je javno iznio ”informaciju” da maske nisu učinkovite, da ne štite (i saborska zastupnica se vadila na te izjave), čak i onda, kad su iskustva i pokusi dokazivali da je nošenje maske bolja zaštita nego nenošenje, i da su maske i socijalna distanca učinkovitija nego nikakva zaštita.
Većina država koje se sada grčevito bore protiv virusa, nisu se pripremile na moguće posljedice, iako su morale računati s time da će kad tad doći do nove zaraze nakon posljednje masovne epidemije španjolske gripe poslije Prvoga svjetskog rata. ”Kalkulirani rizik” nije se držao kalkulacija.
Kako se, dakle, ophoditi sa širiteljima teorija urote?
Sa ”samoglavcima” koji nastupaju huškaški, nacionalistički, nedemokratski, sektaški, destruktivno, nema smisla raspravljati i uvjeravati ih u činjenice i provjerene rezultate. Naročito kad ih mediji uzdignu na prijestolje ”novosti” nove spoznaje, novih stručnjaka, eksperata, a ne šarlatana.
Kad se u medijima progura radikalna teza do sada nepoznatog autora, i kad s njome raspravljaju predstavnici ”školskog mišljenja”, oni nemaju šanse argumentirano predstavljati prednosti i mane te novosti. Sve što je novo, budi nove nade.
Kad apeli na zdravu pamet i razum ne pomažu, možda treba u raspravama sa zatucanim osobama kopati malo dublje i pokušati dokučiti temelj njihovih podsvjesnih strahova.
Oni su svjesni da – za sada – kriza postoji i da negiranjem neće ”odmagliti”. Oni nemaju lijeka, ne mogu obećati spas, ali svi koji vjeruju u svoju nevjeru, udobno se osjećaju u ulozi žrtve.
U tom smislu nije ni čudno što mlada demonstrantica iz Kassela i saborska zastupnica – novinarka iz Zagrebu sebe smatraju borcima ”protiv” i potencijalnim mučenicama.
Neki jadikuju s pravom, strahuju za svoja radna mjesta, plaće, prihode i sigurnu egzistenciju, a drugi žale sebe na visokom nivou. Mladi su svjesni da su samo jednom mladi, a sada ih Covid pandemija sputava u izlascima, druženjima s prijateljima, zabavama i razonodi. Jedino oni odgovorniji strepe za nastavak školovanja, polaganje mature, zapošljavanje ili mogućnost studiranja.
Za te egzistencijalne brige građani moraju dobiti suvisle odgovore. Problem ne rješavaju ovi hobi-epidemiolozi, na tisuće ”stručnjaka” i vjerojatno malen broj pravih stručnjaka, nekoliko financijskih eksperata i jedan ministar financija – svi imaju ideje, interese, predodžbe, ali rijetko kad se slažu.
Razlog tomu je jasan. Nalazimo se u situaciji, u kojoj (još) nema pravog i sveobuhvatnog rješenja. U svakom detalju treba odvagnuti mnogo aspekata. Samo jedno se čini izvjesnim: bez odricanja sviju i bez zajedničke spremnosti da se nosimo s teretom odricanja nema rješenja.
To nije utjeha frustriranim članovima društva, antivakserima, teoretičarima urota i drugim svojeglavcima. Neosporno je da politika mora artikulirati jasne poruke.
Možda će ”aha-doživljaj”, kojim ih ”daruju” razni šarlatani, djelovati i na gorku pilulu izgovorenih riječi. Toliko tvrde ”daske pred njihovim glavama” valjda ipak neće biti.
autograf.hr
