Dobri ekonomski pokazatelji… ali

 Direkcija za ekonomsko planiranje (DEP) Bosne i Hercegovine redovno objavljuje informacije o kretanju makroekonomskih pokazatelja u našoj zemlji. U tim se izvještajima daju zbirni pokazatelji stanja bh. ekonomije, ali se oni, nažalost, nikada ne porede niti sa nekim relevantnim prethodnim periodom niti sa pokazateljima drugih država slične veličine i približno istog broja stanovništva. Naravno, bez tih poređenja ustvari se nikada ne može dobiti jasna slika o situaciji u kojoj se nalazi bh. ekonomija.

BiH je prema površini približno velika kao recimo Hrvatska, Litvanija, Latvija, Estonija, Švajcarska i Holandija. Neke od ovih zemalja, poput recimo Holandije, imaju daleko više stanovnika od BiH i to na manjoj površini (17 spram 3,9 miliona), dok druge zemlje, poput recimo Litvanije i Latvije, imaju manje stanovništva od BiH na nešto većoj površini. Približno, BiH prema površini jako je blizu Hrvatskoj, koja ima nešto veću teritoriju i nešto više stanovnika. Zašto nam je to važno? To je važno kako bismo mogli porediti ključni makroekonomski pokazatelj – bruto domaći proizvod (BDP) – iz kojeg vidimo koliko druge zemlje sa istim predispozicijama stvore ukupne vrijednosti finalnih dobara i usluga proizvedenih tokom jedne godine.

Prema podacima Global Property Guidea, koji se pak poziva na podatke međunarodnih finansijskih institucija, BDP po glavi stanovnika BiH je 4.620 dolara i među najnižim je u Evropi. Prema ovom indikatoru, u Evropi su od BiH lošije samo Albanija, Ukrajina i Moldavija, dok su zemlje s kojima se trebamo porediti, poput onih gore pobrojanih, daleko bolje od nas. GDP Hrvatske po glavi stanovnika je 13.401 dolar, Latvije 15.187, Litvanije 15.649 i tako dalje… da i ne pominjemo Holandiju (50.816 dolara) i Švajcarsku (81.276 dolara). Prema ovom pokazatelju, BiH je jedna od ekonomski najjadnijih država u Evropi, iznad koje su čak sve države nastale raspadom bivše Jugoslavije. Tek ilustracije radi dodajmo da je GDP po glavi stanovnika u Srbiji 5.902, Makedoniji 4.931, a u Sloveniji 23.314 dolara. Sada kada znamo gdje se otprilike nalazimo, možemo dalje.

U informaciji DEP-a za prvo polugodište 2016. navodi se da bh. ekonomija bilježi realni rast od 2 posto. To u osnovi jeste tačno, ali prema podacima međunarodnih finansijskih institucija, Latvija u istom periodu bilježi rast od 4,4 posto, Litvanija od 3,8 posto, dok Hrvatska bilježi pad od 0,9 posto. U informaciji DEP-a se dalje dodaje da je fizički obim industrijske proizvodnje porastao u prvom polugodištu 4,6 posto u odnosu na isti period lani, ali nam to, nažalost, nije pomoglo da se rezultati na tržištu rada pretjerano poboljšaju. Istini za volju, broj zaposlenih lica u maju je uvećan za 1,6 posto u odnosu na isti mjesec 2015. godine, ali nam ni to nije pomoglo da se smanji stopa nezaposlenosti.

Prema podacima Agencije za statistiku BiH, u našoj zemlji je krajem 2008. godine, prije globalne finansijske krize, bio ukupno 483.251 nezaposleni, da bi sredinom ove godine broj nezaposlenih iznosio 520.065. To je dakle potpuno suprotno od najava predstavnika međunarodne zajednice pri usvajanju kontroverznih zakona o radu. Novi zakoni nisu preporodili tržište rada i smanjili nezaposlenost, kako su to tvrdili iz pojedinih ambasada, jer nezaposlenost raste ili pak najblaže rečeno ostaje na istom.

Doduše, ima nekih manjih pozitivnih pomaka kada se promatraju podaci godina na godinu, ali situacija ni izbliza nije tako dobra kako se to sada pokušava predstaviti.

Predstavnici bh. vlasti sa svih nivoa su u pismu namjere MMF-u napisali da se nezaposlenost uprkos svim poduzetim aktivnostima tvrdoglavo održava na visokim nivoima, što je vjerovatno najprecizniji i najpouzdaniji opis trenutnog stanja. Uostalom, idemo se sada malo porediti s drugima. Prema podacima međunarodnih finansijskih institucija, BiH ima daleko najveću stopu nezaposlenosti u Evropi (podatak za kraj 2015.) i ona iznosi 42,8 posto.

Druga odozdo je Grčka sa stopom nezaposlenosti 24,5 posto, a zemlje koje nas interesuju imaju slijedeće stope nezaposlenosti: Litvanija 7,4 posto, Latvija 10,4 posto i Hrvatska 17,9 posto. Bosna i Hercegovina, ponovimo to još jednom, 42,8 posto. No, to nije sve. Prema istim izvorima, BiH ima najnižu stopu zaposlenosti u Evropi od samo 23,4 posto. Hrvatska ima 56,6 posto, Litvanija 59,1 posto, a Latvija 60,9 posto. Sada podaci o rastu zaposlenosti i padu nezaposlenosti kod nas imaju sasvim drugačiji izgled, zar ne?

No, pogledajmo sada koliko zarađuju oni sretnici u BiH koji rade. Prosječna neto plata u našoj zemlji je oko 420 eura. Naravno, taj prosjek znatno popravlja administracija u javnom sektoru, čije su prosječne plate na nivou plata finansijskih institucija, dakle banaka, dok su plate radnika u realnom sektoru kod nas znatno niže. No, šta je, tu je.

U Hrvatskoj je, naprimjer, prosječna plata 688 eura, Latviji 623, a Litvaniji 603 eura. Naravno, i prema ovom pokazatelju, koji zapravo najviše i interesira prosječnog stanovnika bilo koje zemlje, BiH je pri samom dnu evropske liste. Možda nije primjereno porediti nas, recimo, sa Holandijom i tamošnjom prosječnom platom od 2.158 eura, ali je svakako interesantno pomenuti da recimo u Albaniji zarade tek neznatno manje nego građani BiH – oko 360 eura. U Grčkoj su prosječne plate 1.069 eura, a u Makedoniji oko 400 eura. U Crnoj Gori je prosječna plata oko 500 eura, a u Srbiji 380 eura.
Životni standard građana BiH je također među najnižim u Evropi. Ono što nam ide u prilog je to što su troškovi života u BiH niži nego u Evropi, baš kao što su nam, nažalost, i sigurnost, socijalna zaštita i indeks kvaliteta života među najnižim. U Evropi prednjačimo prema stopi kriminaliteta, što se osjeti svakodnevno na ulicama bh. gradova. U informaciji DEP-a daje se pregled još dosta makroekonomskih pokazatelja, poput recimo prikupljanja poreza, deviznih rezervi centralne banke, obima trgovanja na berzama i tako dalje.

Međutim, svi ti pokazatelji su u poređenju s drugim državama smiješno niski pa ih se sada ne isplati ni nabrajati. Vjerovatno najveći problem od svega je to što sve uvozimo – i to osnovne prehrambene proizvode – dok izvozimo veoma malo ili beznačajno malo.

Trgovinski deficit BiH se već godinama kreće otprilike na istom nivou, oko sedam milijardi KM godišnje, što je strašno mnogo za ovako malu zemlju i još manju ekonomiju. Recimo to i ovako. Vanjskotrgovinski deficit BiH će i ove godine biti na nivou od sedam milijardi KM, što je nekoliko puta više od iznosa posljednjeg kredita MMF-a od milijardu KM.

Nažalost, svi bh. dužnosnici pričaju samo o kreditu MMF-a. I to, da cijela stvar bude još tragičnija, pričaju o tom kreditu samo u pozitivnom svjetlu, pri čemu zaboravljaju pomenuti da bi se taj novac mogao prikupiti i malo pametnijom vanjskotrgovinskom politikom i pri tome još pokrenuti ekonomija, proizvodnja i zapošljavanje.

Ekonomija BiH, dakle, bilježi pozitivne trendove, ali samo ako se pokazatelji porede sa pokazateljima iz prethodnog mjeseca ili godine. Čim se ti pokazatelji porede sa onim iz dužeg perioda, ili recimo sa sličnim zemljama iz okruženja i Evrope, onda makroekonomska situacija u BiH ne izgleda tako dobro ili pozitivno, nego nam, nažalost, veoma jasno ukazuje da je stvarno stanje loše. Veoma loše.