Doba tajkuna: “Ekspert” potrošio 41 milion da “Jahorinu” odvede u stečaj!

Da li se još neko sjeća Borislava Bijelića, koji je svojevremeno u krugovima vladajuće koalicije slovio kao vrhunski ekonomski stručnjak i, kao takav,  “žario i palio” u nekoliko javnih institucija i preduzeća. Ispostavilo se da Bijelić jeste ekspert, ali ne ekonomski i finansijski, već da je stručnjak za uništavanje javnih firmi, kojima je upravljao u periodu od 2007. do 2012. godine.

ČOVJEK ZA SVE

Borislav Bijelić istovremeno je bio predsjednik Komisije za reviziju državnog kapitala u preduzećima i bankama, član Upravnog odbora “Medicinske elektronike”, član nadzornih odbora Privatizaciono–investicionog fonda Polara invest, Olimpijskog centra “Jahorina”, član Upravnih odbora Turističke organizacije RS, Centra za razvoj i unapređenje sela Banjaluka, direktor AD “Guber” Srebrenica, direktor Urbanističkog zavoda RS, predavač na visokoj školi “Prometej”…

Borislav Bojić bio je i idejni tvorac poslovnih poteza, koji su Olimpijski centar „Jahorina“ doveli na korak do stečaja. „Genijalne“ Bijelićeve zamisli podrazumijevale su višemilionska ulaganja u sistem vještačkog osnježavanja staza na Jahorini.

Bijelić je zajedno sa bivšim direktorom OC „Jahorina“ Brankom Koromanom i tadašnjim ministarom finansija, a potom premijerom RS Aleksandrom Džombićem osmislio i sproveo plan dokapitalizacije OC „Jahorina“. To je Republiku Srpsku koštalo 41 milion maraka, koliko je preko IRB RS, zatvorenom emisijom akcija i obaveznica, uloženo u OC.

Cijeli ovaj posao je realizovan preko Ministarstva finansija, iako je po zakonu Ministarstvo trgovine i turizma bilo nadležno za poslovanja OC „Jahorina“ Pale. U vrijeme kada je vršena dokapotalizacija i dok je bilo novca od prodaje Telekoma Srpske, sve je savršeno funkcionisalo. Širio se lažni optimizam, pričalo se da će se na Jahorini desiti turistički bum, koji je ćei značiti i preporod istočnog dijala Republike Srpske, obećavala su se nova radna mijesta.

“Sve funkcioniše kako treba, a prvi utisak poslije vožnje šestosjedom zaista potvrđuje i optimistična očekivanja svih koji su do sada bili uključeni u ovaj projekat da će Jahorina dobiti znatan kvalitet više na planu primarnih sadržaja na skijalištu”, izjavio je krajem decembra 2009. godine tadašnji ministar finansija RS Aleksandar Džombić, nakon probne vožnje novoizgrađenim šestosjedom „Ogorjelica”.

Džombić je tada slavodobitno poručio kako Vlada RS namjerava da od Jahorine „napravi najbolji skijaški centar u regionu”.

Tadašnjem direktoru OC „Jahorina” Branku Koromanu dodijeljeno je priznanje za ličnost 2009. godine u turizmu.

Istina je, međutim, da su sredstva uložena u izgradnju šestosjeda, više od 35 miliona maraka, bile bačene pare, jer se ispostavilo da su predimenzionirani za skijališta Jahorine i das u gotovo neupotrebljivi.

“Čvrsto smo uvjereni da ćemo u potpunosti oživotvoriti usvojeni trogodišnji biznis plan, čija je vrijednost bezmalo 40 miliona KM, a uporište za takav optimizam pronalazimo u činjenici da je u završnoj fazi realizacije i više od 18 miliona KM vrijedan poduhvat izgradnje dvije savremene šestorosjedne žičare, ali i u ohrabrujućim pokazateljima o poslovanju, koji dodatno dobijaju na vrijednosti imajući u vidu činjenicu da su ostvareni u periodu svjetske ekonomske krize, koja nije zaobišla ni naše prostore”, rekao je u decembru 2009. godine Bijelić.

Sve “uspjehe” je tada pripisao poslovnoj politici Nadzornog odbora i menadžmenta OC “Jahorina”, navodeći da su oni “jasno trasirali i dalji razvojni put ovog akcionarskog društva”.

SUNOVRAT JAHORINE

Pet godina kasnije, potpuno je jasno da su Bijelić, Džombić i Koroman trasirali put u sunovrat OC “Jahorina”. Evo i kako.
“Eksperti” su projektovali da su Jahorini, kako bi postala vodeći ski centar u jugoistočnoj Evropi, prioritetno potrebna dva ili tri šestosjeda i sistem vještačkog osnježavanja.

Ulaganja su izvršena isključivo u sistem vertikalnog transporta, odnosno isključivo su fokusirana na razvoj zimskog turizma. Naravno, „stručnjacima“ nije palo na pamet da razmotre rizike takvih ulaganja (prirodne pretpostavke, otvaranje drugih tržista, nisku kupovnu moć stanovništva u susjednim državama, nizak nivo kvaliteta i standarda smještaja na postojećim hotelima na Jahorini u odnosu na konkurentna tržišta, cjenovna politika ski pasa…).

Nije se ulagalo ni u proširenje ski staza, niti u druge sadržaje u cilju proširenja zimske sezone niti u promociju Jahorine.
Uz to, poznato je da finansijske institucije sa Zapada odbijaju da finansiraju bilo kakve radove na izgradnji skijališta sa svom pratećom infrastukturom (sistem kosog transporta) na visinama ispod 1900 metara nadmorske visine, jer zbog globalnih klimatskih pormjena, prema statističkim pokazateljima, na tim visinama ima manje snježnih padavina. Nadalje, u svim savremenim zimskim centrima postoji mnoštvo drugih sadržaja koje se nude turistima. Tih sadržaja na Jahorini nema, jer se u njih nije ulagano.

Danas je OC “Jahorina” bliži stečaju nego ikada. Sadašnji menadžment je to i predložio. Generalni direktor OC Velibor Lazarević, sa svojim najbližim sardanicima, je početkom decembra prošle godine podnio Nadzornom odboru ostavku na tu funkciju.

“Kao savjesni i odgovorni rukovodioci predlažemo da se odmah  nakon završetka zimske turističke sezone 2014/15 pristupi otvaranju stečajnog postupka u OC Jahorina, što se u ovom trenutku sa ovakvim odnosom nadležnih institucija čini jedinom izvodljivom solucijom za rješavanje nagomilanih problema”, obrazložili su svoju ostavku članovi menadžmenta.

Oni su upozorili da je OC “Jahorini” odmah neophodno 8,2 miliona KM kako bi nastavili poslovanje.

Još su ustvrdili da su u martu prošle godine svim relevantnim institucijama, pa i direktoru policije RS Gojku Vasiću, dostavili analizu stanja u preduzeću, u kojoj su naznačeni i nezakoniti poslovi počinjeni u prethodnom periodu.

O svemu tome, niko iz nadležnih institucija nije prozborio ni riječi, a agonija OC se nastavlja.

Umjesto da preduzeće ostvaruje prihode i vrši povrat investicije , ona bilježi nove gubitke, investicije se ne otplaćuju, sredstva se ne vraćaju IRB RS, već se iznalaze rješenja da se ta obaveza ili ne izmiruje ili odgađa na štetu banke. Uz to, sredstva amortizacije opterećuju poslovanje preduzeće.

I opet se vraćamo na Borislava Bijelića, navodnog ekonomskog i finansijskog maga iskrslog ispod SNSD-ovog stranačkog šinjela.

EKSPERTE NE ZANIMA SNIJEG

Samo u slučaju OC “Jahorina”, a slično je radio u i ostalim javnim preduzećima kojima je upravljao, nije uzeo u obzir sve potencijalne rizike ulaganja enormnog budžetskog novca. Nije razmotrio ni jednostavnu činjenicu da će snijega na Jahorini, iz godine u godinu, biti sve manje i da samo šarlatan i špekulant može donijeti odluku o investiranju miliona maraka u sistem čiji efekti rada direktno zavise od vremenskih prilika.

Da ne govorimo o tome da Bijeliću nije palo na pamet da je novac potrebno ulagati i u podizanje standarda smještaja (hotel Bistrica), osmišljavanje dodatnih sadržaja (kongresni, sportski sadržaji, zabavni parkovi…, sve što je predviđeno Master planom za Jahorinu), kako bi se produžila sezona na Jahorini.

Ove zime, doduše, bilo je dovoljno snijega na Jahorini, pa nije manjkalo gostiju. Ali ovogodišnji snijeg nije i ne može prekriti tragove poslovnih neuspjeha, promašenih investicija i nezakonitih poslova koji su se dešavali u prethodnih pet godina.

Od OC “Jahorina” ostala je prazna ljuštura. I niko ne postavlja pitanje – kako se desilo da preduzeće za samo pet godina, otkako je u njega uložen 41 milion maraka, dođe u predstečajno stanje !? Niko se ne bavi ni činjenicom da je OC “Jahorina”, koje je preduzeće od strateškog interesa za RS, ekonomski žrtvovano zarad koristi koje ima privatni sektor na Jahorini. Tragočno je da je Vlada RS više uradila za ta privatni sektor na Jahorini nego za sopstveno preduzeće, a još je gore što o tome svi ćute.

(zurnal.info)