Simboličko crtanje i čitanje Bosne i Hercegovine

Dželal Ibraković: Simboličko crtanje i čitanje Bosne i Hercegovine

Metonimija je stilska figura u kojoj se obični izraz svakodnevnog jezika zamjenjuje novim koji je s njim u prostornoj, vremenskoj ili uzročnoj asocijaciji. U Bosni i Hercegovini, ali i u njenoj bližoj i daljoj okolini je formiran svojevrsni metonomijski zatvor čije zidove podebljavaju gotovo svi sudionici, pa i oni koji su optuženi, sudije, tužioci, svjedoci, jemci, zainteresirane strane, mediji, politički akteri, čuvari, povjesničari, teoretičari, demonstranti, administratori…

(Piše: Prof. dr. Dželal Ibraković – novovrijeme.ba)
Autor je redovni profesor Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu

Pitanje prostora i mjesta, mada nije u fokusu pažnje ovdašnje stručne javnosti, a posebno šire javnosti u Bosni i Hercegovini, ako izuzmemo “vruće” rasprave o tome čija je Sutorina koja je, mada (odavno) nije formalno u Bosni i Hercegovini, uzela mnogo više prostora nego pitanje “Čija je Srebrenica?”, odnosno “Čija je RS?” ili “Čija je Federacija BiH?”, odnosno pitanje svih pitanja “Čija je BiH?” Ovo pitanje “čija?” nije samo pitanje vlasništva nego otvara i mnoga druga pitanja uključujući pitanje simbolike ljudske intervencije, koja je vidljiva pomoću materijalnih oblika promjene izgleda krajolika, intervencije u okolišu, ali i pitanje ideologija, subjektivnih i lokalnih, ali i širih identiteta.

Otvaraju se i pitanja predstavljanja prostora i mjesta putem medija (projicirana slika i reprezentacija), njegovog uklapanja u globalnu sliku svijeta (posmatranja izvan), pa sve do projekcije i vizija historije na jednom prostoru. U kulturnoj geografiji, ali i u drugim naukama, prisutan je koncept takozvanih nemjesta. U takva mjesta (veliki trgovački centri, tranzitna međumjesta, ali i internetska komunikacija) spadaju i izbjeglički logori te druge vrste logora u kojima se proizvodi bezlična društvenost, ali se prilikom dugog boravka na tim mjestima (nemjestima) formiraju i posebni oblici društvenosti. Mnoga mjesta u Bosni i Hercegovini su, ustvari, nemjesta, a cijela ova zemlja predstavlja tamnicu i svi ljudi u njoj su zatvorenici simbolički formiranih opisivanja izraženih pomoću predstava o toj zemlji, pa i širem regionu.

Bosna i Hercegovina se veoma često posmatra kao geografska karta, kao geometrijsko, panoramsko, reljefno (objektivno) slikanje prostora svim općim ili specifičnim sadržajima koji se nalaze u prostoru. Pažljivijem analitičaru u oči bi pala osnovna karakteristika, a to je da karte najčešće posebno naglašavaju granice koje se pojavljuju, ali i osnovna svrha njihovog crtanja. I sam pogled na upotrebu geografskih karata u školskom obrazovanju i odgoju, ali i, naprimjer, u vremenskoj prognozi na entitetskim televizijskim javnim servisima, može govoriti o simbolici korištenja i ovog “objektivnog” geografskog sredstva prezentacije. Kad vam neko stalno govori da je vrijeme u Srbiji, Republici Srpskoj i u Federaciji Bosne i Hercegovine “takvo i takvo”, onda će pomoću karte koja prikazuje razlomljenu i nedefiniranu teritoriju mnogo toga i svjesno i podsvjesno biti itekako “jasno”, pa i kad je riječ o “državnosti” i vlastitom mjestu u tom razlomljenom prostoru. Kako to kaže Jasna Čapo, pojedinačni ljudski prikaz fizičkog prostora se ispisuje u mentalnim mapama u kojima se bilježi značenje koje prostor ima za pojedinca i zajednicu.

Marc Augê, mjesto u prostoru vidi i kao fizički prostor, ali onaj u kojem postoji i fizička i simbolička utemeljenost društvene akcije i odnosa ljudi prema prostoru, te njihovi odnosi. Pritom svi koji se nalazimo u određenim mjestima imamo određene predstave, pretpostavke i slike koje gradimo u odnosu prema određenoj teritoriji, što je često povezano sa stavom naših bližnjih, ali usvajajući i predstave koje imaju drugi, posebno oni koji ostvaruju institucionalni utjecaj. Teritorijalne lokacije se šire u mjeri u kojoj se šire i ideje, društveni život, vrednote i znanja povezujući različite teritorijalne lokacije u porodični, susjedski, ali i nacionalni, čak i multinacionalni osjećaj prema prostoru.

Da je prostor s fizičkim (prirodnim) i društvenim dimenzijama, pokazao je i nedavni primjer poplava u Bosni i Hercegovini i regiji, čime je i poplava kao prirodna sila koja ne poznaje društvene relacije na terenu, niti je interesraju, bila samo “naša”, a svaki slučaj solidarnosti je izvagan do te mjere da je ideologizirana i hrana i pomoć, naprimjer Turske u Doboju, a poplava kao prirodna nesreća je zamijenjena simboličkom zamjenom teza o “osvajačkim” težnjama “obnavljanja Osmanskog carstva” itd.

I da se vratimo na aktuelno stanje sukoba oko prostora i mjesta

koje, po našem mišljenju, u Bosni i Hercegovini traje i nakon fizičke borbe i rata za prostor koji je čišćen (u bukvalnom smislu te riječi) od ljudi i njihovih proizvoda kulture, uključujući i groblja, spomenike, a posebno vjerske objekte. To se posebno pokazuje na primjeru Srebrenice, ali je to obrazac koji se u historiji svijeta ponavlja kao proces koji je s crtanjem najnovijih geografskih karata tvrdo označio postojeće nacionalne države. Te geografske granice na kartama iz 17. pa i 18. stoljeća nisu s tako preciznim linijama razgraničenja, nego imaju široke pojaseve “ničije zemlje”. Mada se danas često uzima “ničija zemlja” da označi (ne samo na filmu) savremene odnose, jasno je da taj termin u 21. stoljeću ni u kojem slučaju nije adekvatan. Pravolinijsko kolonijalno crtanje granica u Africi, ali i u Aziji, kao i uplitanje u “fifti-fifti” podjele i sfere utjecaja jeste pogodno tlo i dobar materijal za nove nestabilnosti čiji smo svjedoci upravo u ovom periodu svjetskog rata koji traje. Upravo to simboličko preispitivanje granica u fizičkom prostoru često je u funkciji ispisivanja novih ili utvrđivanja starih granica.

Jasno je da ljudi savremenog doba nisu statična bića koja su kao kamenje ili kao drveće stacionirani u određenom prostoru, ali je također jasno i to da ako ljudi ne ispisuju u fizičkom prostoru društvenu, privrednu, političku i vjersku geografiju, onda takva mjesta, kako naglašava već spomenuti Marc Augê, nemaju načelo smisla za one koji ga nastanjuju i načelo razumljivosti za onog ko posmatra to mjesto. Svako mjesto je određeni krajolik u kojem ljudi koji tu žive mogu prepoznati kontekst vlastitog življenja, dakle mogućnost sigurnog kozumiranja prostora, opskrbe, održivog života i održive budućnosti. Osjećaj pripadnosti ljudi koji u njima žive, proizvodi “osjećaj mjesta”, sliku krajolika i duboko ukorijenjene odnose među ljudima. Sve je to upitno u definiranju mjestâ Bosne i Hercegovine.

U vrijeme obilježavanja 20 godina od genocida u Srebrenici, u analitičku metodologiju je nužno uvesti i ovakvo modeliranje Srebrenice kao prostora, mjesta, konfliktne borbe za prevlast historijske vizije, kao izmijenjenog krajolika, kao osjećaja pripadnosti i “osjećaja mjesta”, kao dislociranog mjesta (protjerano stanovništvo Srebrenice nalazi se širom svijeta), kao nemjesta, kao tamnice brojnih izjava, objašanjavanja, rezolucioniranja… Istovremeno, Srebrenica je, da se poslužimo rječnikom Arjuna Appaduraia iz njegovih općih analiza mjesta, postala “metonimijski zatvor”, ne samo za ljude iz Srebrenice nego i za mnoge aktere u procesima mimikrije, laži, nametanja, vlastitog koncepta historije, licemjerstva svijeta u kojem živimo. Postala je novim borbenim poljem nadmetanja institucionalizacije sjećanja i pamćenja (uz Memorijalni kompleks brutalno likvidiranim Srebreničanima se gradi crkva), pa sve više od fizičkog mjesta postaje ne samo simboličko nego suštinsko pitanje borbe za moć (koncepta i ideologije koja je dovela do izvršenja genocidnih radnji, a s uništenjem ljudi dovela je u pitanje i sam prostor, mjesto, postojanje lokalnog ukorijenjenja i odnosa među ljudima, postojanje zajednice i uvijek u neposrednoj vezi s pojačavanjem granica podjele i pitanja odnosa prema Drugom).

Uz ovjeravanje pitanja vlasništva nad očišćenim prostorom traje i nadmetanje za vlasništvo nad historijom, odnosno kako to Michael Herzfeld kaže: “borbu oko vremena” i u konačnici oblikovanje novih identiteta. Utamničenje ratnog komandanta Srebrenice izvan prostora Bosne i Hercegovine je samo dio općeg metonimijskog zatvora u i oko Bosne i Hercegovine.