NogometSport

Dinamo? A onda su došli Hajrović i Bjelica

Ova fotka govori što je bio Dinamo u Europi. A onda su došli Hajrović i Bjelica

NIJE više vijest da su Bjelica, Gavranović, Hajrović, Gojak, Olmo… uspjeli uhvatiti mitsko proljeće Europi. Podsjetimo kakvim sve igračima i generacijama Dinama to nije uspijevalo zadnjih 49 godina.

U navedenom razdoblju Dinamo je imao nekoliko zaista jakih generacija, međutim nijedna nije uspjela ponoviti uspjeh one iz 1969./70., koja je posljednji put prezimila u europskim natjecanjima.

Do sada.

U prošlom mileniju Dinamo nije bio klub koji je snivao proljeće u Europi, već klub koji je osvajao euro-kup i igrao u njegovom finalu

Ali, do povijesnog i maglovitog 8. studenog 2018. trebalo je proći pola stoljeća.

Dinamo je u eri kada je redovno igrao proljeće u Europi bio klub s ozbiljnim europskim pečatom, a na Maksimiru su padale i momčadi Liga petice. Dinamo je 1967. osvojio Kup velesajamskih gradova (preteču Kupa UEFA, odnosno današnje Europa lige), pobijedivši u finalu slavni Leeds United (2:0, 0:0), a četiri godine ranije igrao je u finalu istog natjecanja kad je u dvije utakmice (1:2, 0:2) bolja bila Valencija.

Modri su posljednje europske proljetne utakmice odigrali 1970. godine u ožujku kada su se u tadašnjem Kupu kupova susreli sa Schalkeom iz Gelsenkirchena.

Ipak, treba napomenuti da je tada put do europskog proljeća bio višestruko lakši. Naime, Dinamo je morao proći samo dva kola da bi prezimio.

Zadnji put je do europskog proljeća došao preko branitelja naslova 

Kao pobjednik Kupa maršala Tita, Dinamo je u jesen 1969. krenuo u europsku avanturu u tadašnjem Kupu pobjednika kupova. U prvom kolu izvukao je branitelja naslova, tada super jaki Slovan iz Bratislave, koji je godinu dana ranije u finalu KPK-a s 3:2 pobijedio Barcelonu. Ipak, Dinamo je prolazak riješio u prvom susretu na Maksimiru. Miljković je već u drugoj minuti nakon krasne akcije Belina i Čerčeka probio vratara Venzela, a do kraja su još zabijali i Novak i Gucmirtl, obojica nakon asistencija Rore.

Odigravši pametno u Bratislavi (0:0), Dinamo je zaslužio drugo kolo i duel s Olympique Marseilleom. U prvom susretu na Velodromeu Dinamo je izborio odličnih 1:1. Poveo je domaćin u 28. minuti pogotkom Loubeta, a važan gol u gostima postigao je Marijan Čerček deset minuta prije kraja. U uzvratu raspoloženi Marijan Novak potopio je nade Francuza s dva gola u drugom poluvremenu.

Nitko nije slutio da će podvig ovih 11 ostati nedosegnut sljedećih 48 godina

U četvrtfinalu, igranom u ožujku ‘71, Dinamo je dobio njemačkog osvajača Kupa, Schalke 04. U prvoj utakmici na Maksimiru Schalke je poveo golom Pirknera pred kraj poluvremena. Čerček je uspio izjednačiti nakon sat vremena igre, ali iskusni Nijemci postigli su još dva gola do kraja susreta. U uzvratu poraz od 0:1 i eliminacija.

Nitko na taj poraz tada nije gledao kao na nešto posebno, no budućnost će pokazati da je tog ožujka Dinamo posljednji put zaigrao u Europi na proljeće, a momčad kojoj je to uspjelo igrala je u sljedećem sastavu:

Dautbegović – Cvek, Ramljak, Pirić, Belin, Gračanin, Rora, Gucmirtl, Blašković, Novak, Vabec.

U sudaru dvaju mitova, europsko prokletstvo bilo je jače od ‘82: Portugalski velikani tri godine zaredom u prvim kolima izbacivali jednu od najjačih generacija u povijesti Dinama

Dinamo s početka osamdesetih nije samo mitska ‘82. Osim te godine, kada je pod vodstvom Ćire Blaževića osvojio prvi jugoslavenski naslov nakon 24 godine, Dinamo je godinu prije (pod vodstvom Vlatka Markovića) te godinu kasnije pod Ćirom osvajao Kup maršala Tita.

Ali, nadoknada trofejne suše iz 70-ih, kada Dinamo u domaćim natjecanjima nije osvajao ništa, a u Kupu UEFA bi dobacio najdalje do drugog kola, značila je još gori europski niz na početku 80-ih.

Dinamo je tada imao pune tribine, Zajeca, Cerina, Mlinarića, Kranjčara, Bogdana, Vlaka… ali i nesreću u ždrijebu. Jer tri godine zaredom u prvim kolima Kupa pobjednika kupova i Kupa prvaka ispadao je od Benfice, Sportinga i Porta i to tako da je svaki put uzvrat igrao i gubio u gostima. Tako da jedna od najjačih, a možda i najjača generacija u povijesti Dinama, ostaje zapamćena kao najluzerskija u Europi.

Crne 80-e: Dinamo je tada bio bliže ispadanju iz lige nego proljeću u Europi, a kada bi i povirio u kontinentalna natjecanja, brzo bi ispadao

Brzo je nestalo zanosa s početka desetljeća. Ćirinim odlaskom nestala je magija bijelog šala. I dok su u ovom desetljeću na Poljudu padali velikani iz liga petice, a na Kantridi Real, Dinamo je bio sretan što je ostajao u prvoj jugo-ligi. Pet godina nije se uspio plasirati u Europu. Kada mu je to konačno uspjelo ‘88, prošao je Bešiktaš u prvom kolu Kupa UEFA, ali je odmah zatim ispao od Stuttgarta. Međutim, mora se istaknuti da Dinamo ni ovaj put nije imao sreće u ždrijebu, jer švapski klub kasnije će doći do finala natjecanja i tamo tijesno izgubiti od Maradoninog Napolija.

Boban, Šuker, Ladić, Mladenović, Shala, Kuže…. i dva ispadanja na prvim europskim preprekama, od kojih je jedno posebno bolno

U ljeto 1989., u organizaciji sportskog direktora Velimira Zajeca, na Maksimiru se počela slagati momčad za velike stvari. Šuker, Mladenović i Shala pojačali su sastav u kojem su već bili Boban, Ladić, Panadić i koji je povjeren mladom treneru. Kuže je do tada vodio iseljenički klub australskih Hrvata, brodskog niželigaša, a jedini uspjeh bilo mu je drugo mjesto u jugoslavenskoj drugoj ligi, kojim je banjalučki Borac uveo u prvu.

S Dinamom je bio jesenski prvak u iznimno jakoj konkurenciji Zvezde, Partizana i Hajduka, a vodio ga je i prema naslovu do pet kola prije kraja i tada kreće neshvatljivi, strmoglavi pad i prepuštanje naslov Zvezdi. Kuže nije uspio pobijediti slabašne Budućnost i Rad na Maksimiru, a naslov je definitivno izgubio potopom 0:3 kod dojučerašnjeg drugoligaša Olimpije, iako je u Ljubljani bilo nekoliko tisuća navijača Dinama.

Kolo prije kraja, utakmica protiv Zvezde 13. svibnja igrala se samo za prestiž, a završilo je groznim neredima. Ljeto 1990., iako je Zvezdu napustio najbolji igrač i kapetan Piksi Stojković, a Dinamo se pojačao planski na pravim mjestima (Židan, Petrović, Peršon), Kuže očajno ulazi u novu sezonu i dobiva otkaz.

U Europi smo u ove dvije sezone gledali presliku rezultata iz prvenstva Jugoslavije. Momčad i trener koji su toliko obećavali nisu napravili ništa.

U ljeto ‘89. Dinamo je na najmanja vrata ušao u Europu jer je još jednu sezonu u prvenstvu završio razočaravajuće. Zato je igrao pretkolo Kupa UEFA, ali u vrijeme kada je ta faza kontinentalnih kupova bila iznimka, a ne, kao danas, pravilo.

Slavio je u gostima kod Auxerrea 1:0 golom Šukera u prvoj utakmici za Dinamo i onda je krenula euforija, a uzvrat s opasnom francuskom momčadi smatran je formalnošću. Koliko je to bilo točno, momčad Guya Rouxa pokazala je na uzvratu u kojem je krcati Maksimir tuširala s 3:1.

Mi dinamovci nikada nećemo prežaliti ovu eliminaciju, jer da je Dinamo prošao Auxerre, otvorila bi mu se vrata europskog raja. Znalo se naime već tada da ga u prvom kolu čeka albanska Aplonija, a u drugom finski RoPS. Nižerazredni klubovi koje je Auxerre, ništa lošiji od Dinama, zgazio s ukupnih 16:0.

Ljeto ‘90. donosi novog atraktivnog protivnika i još jedno gorko razočaranje. Dinamo je u prvom kolu Kupa UEFA izvukao Atalantu. S tih utakmica pamti se invazija BBB-a na Bergamo u prvoj utakmici (0:0) i Bobanova golčina iz slobodnjaka za vodstvo na uzvratu. Ali i lijepi pad Claudija Caniggije, najboljeg nogometaša među narkomanima u kaznenom prostoru domaćina za penal iz kojeg su gosti izjednačili, a Dinamo ispao na početku još jedne europske sezone, iako nije bio poražen.

Proljeće u Europi nije dohvatila ni Tuđmanova Croatia predvođena Prosinečkim

U ljeto 1997. Zagreb je uživao u vrhunskom nogometu momčadi koju je s klupe vodio Marijan Vlak, na terenu Prosinečki, Marić, Viduka, Cvitanović, Ladić, Jurić, Mujčin, Šimić, ali stvarni gazda bio je “jedan čovjek čudan”, koji je prije svakog spavanja mijenjao ime Dinama. Ipak, da nije bilo njega, točnije njegovog kadroviranja i obasipanja Dinama desecima milijuna njemačkih maraka iz državnih tvrtki, ne bi tadašnja Croatia došla blizu proljeća u Europi i to protiv jakog konkurenta.

Europski pohod krenuo je kao u snovima; pobjedom 5:0 protiv Partizana na punom Maksimiru u prvom pretkolu Lige prvaka. Druga stepenica tada je bila i posljednja prije skupina, ali je Dinamo, koji je na domaćem uzvratu protiv Newcastlea već imao produžetke i pobjedu 2:1, kojom je poništio poraz jednakim rezultatom u prvoj utakmici, pokopala Šimićeva greška i Ketsbain gol.

Slijedili su novi šokovi na Maksimiru, u prvom kolu utješnog Kupa UEFA: Grasshopper je izvukao 4:4 jer vječna rezerva Miralem Ibrahimović na golu nije bio pouzdan poput Ladića, ali je zato na ciriškom uzvratu Prosinečki odigrao jednu od utakmica života i Dinamo je s 5:0 pobijedio za drugo kolo. Dinamo je opet loše odigrao prvu utakmicu i izgubio 0:1 kod MTK-a. Ali, uzvrat na Maksimiru donosi još magije Prosinečkog, koji s dva gola šalje Plave u treće kolo Kupa UEFA.

Tamo ih je čekao iznimno jaki Atletico Madrid, koji je godinu ranije osvojio duplu španjolsku krunu. Dinamo je u prvoj utakmici na Maksimiru odigrao možda najbolju utakmicu u Kupu UEFA te sezone, ali nije izvukao više od 1:1. Uzvrat na Calderonu, već 10. jaka europska utakmica za Croatiju te sezone, bila je ujedno i posljednja, jer prvak Hrvatske odigrao je najlošije kada je bilo najpotrebnije i porazom 0:1 ostao bez četvrtfinala, odnosno proljeća u Europi.

Cico i Robi srušili Celtic, Zeko izmislio Mikića i Šimića, ali proljeće je ostalo nedostižno iako je Dinamo bio drugi u skupini LP-a

Sljedećeg ljeta, ‘98., nije samo reprezentacija Hrvatske bila hit. Onaj koji joj je golom donio broncu na SP-u nastavio je briljirati i u europskim klupskim natjecanjima. Prosinečki je uz Marićevu asistenciju razbio Celtic za pobjedu 3:0 na zagrebačkom uzvratu play-offa Lige prvaka i tako poništio 0:1 iz Glasgowa, čime je Dinamo, kojem je sada trener bio Cico Kranjčar, prvi put ušao u skupinu Lige prvaka, gdje su ga čekali Porto, Olympiakos i Ajax.

Za razliku od Mamićeve ere, u Tuđmanovoj se samo jedan bod u prve tri utakmice skupine LP-a smatrao debaklom, pa je došao red da klupu kluba preuzme treća igračka legenda iz ‘82. u posljednjih godinu dana – Velimir Zajec. Jedan bod u prve tri utakmice skupine Lige prvaka Croatiji 1998. dakle nije davao izgleda za prolazak skupine, ali je onda Zajec izmislio klince Mikića i Josipa Šimića, a pobjede nad Portom i kod Ajaxa učinile da još jednim trijumfom Dinamo dođe na korak do par tjedana ranije nezamislivog – četvrtfinala LP-a.

Na putu do povijesnog uspjeha stajao je Olympiakos, koji je Dinamo 9. prosinca na Maksimiru, na temperaturi minus 10.3 stupnjeva i potpuno zaleđenom terenu, u zadnjem kolu skupine, trebao pobijediti s čak tri gola razlike, kako bi nadoknadio poraz iz Atene 0:2 i Grcima oteo prvo mjesto i prolazak skupine. U formatu Lige prvaka koji je bio aktualan ‘98., skupinu su sigurno prolazili samo pobjednici, tako da je Dinamu, osim 3:0, igrala i minimalna pobjeda, ali uz uvjet da u drugom susretu grupe Ajax pobjedi Porto u gostima. Dinamo nije mogao računati da u četvrtfinale LP-a uđe na mala vrata, kao jedan od dva drugoplasirana kluba s najvećim brojem bodova.

Domaćin je na ledenom Maksimiru poveo u 35. minuti nakon što je Silvio Marić gurnuo loptu za Joška Jeličića. U nastavku je izjednačio Stelios Giannakopoulos. Nadu u alternativni prolazak – pobjedu s manje golova razlike, uništili su Zlatko Zahović i Ljubinko Drulović, čijim golovima je Porto pobijedio Ajax i tako Croatiju ostavio na drugom mjestu skupine s 8 bodova.

U konkurenciji drugoplasiranih momčadi Dinamo je imao čak četiri boda manje od Reala i Uniteda koji su prošli dalje kao “najbolji drugi”, dok je Dinamo na toj tablici završio kao posljednji, šesti i tako još jednom posustao na zadnjoj prepreci prije proljeća u Europi.

Najveći remi u Dinamovoj povijesti ostao neoplođen u skupini LP-a, a Mikić ostao bez ulice u Bistri

Dinamo je i ljeta 1999. imao samo jednu prepreku do skupine LP-a, koju je prošao lako, pobjedom kod starog poznanika MTK-a u Budimpešti, a oba gola zabio je Josip Šimić. Ždrijeb je Dinamu donio grupu sa Sturmom, Olympiqueom i Manchester Unitedom, a prvu utakmicu je momčad, koju je tada s klupe vodio Osvaldo Ardilles, igrala kod Manchester Uniteda, aktualnog nositelja trostruke krune i prvaka Europe. Dinamo je izborio grandioznih 0:0 na Old Traffordu, ali je to pokvario domaćim porazom 1:2 od začahurenog Marseillea.

U konkurenciju se vratio pobjedom 3:0 protiv Sturma, u kojoj je dvostruki strijelac bio Šokota, golgeter i protiv Francuza. Uslijedili su porazi u Grazu, gdje je momčad Ivice Osima slavila golom Tomice Kocijana, te u Zagrebu od Uniteda (1:2). U zadnjem kolu Dinamo je gostovao kod već nezainteresiranog Olympiquea, sigurnog na drugom mjestu (koje je od ove sezone značilo automatski prolazak skupine) i pobjedom je imao priliku preskočiti Sturm i uzeti treće mjesto, koje bi značilo nastavak natjecanja u utješnom Kupu UEFA, te samim tim i europsko proljeće. Mujčin je gostima donio vodstvo pred kraj prvog dijela, Ibrahima Bakayoko (zabio i na Maksimiru) je izjednačio početkom nastavka, a u 78. minuti Mikić postiže gol za veliko vodstvo Dinama. Ali, Kaba Diawara u zadnjoj minuti izbija Dinamu još jednu priliku za Proljeće u Europi, koje kako vidite, sada već moramo pisati velikim slovima.

Početak Mamićeve ere i brzi europski kraj generacije koja je puno obećavala

Najjaču momčad nakon one koju je predvodio Prosinečki Dinamo je imao u sezoni 2006./07. Josip Kuže imao je naizgled savršen spoj mladosti i iskustva, posebno ako u obzir uzmemo karijere koje su mnogi od tadašnjih perspektivnih igrača poslije ostvarili. Kao kapetan momčad je predvodio povratnik Zoran Mamić, u obrani su još igrali bivši njemački reprezentativac Jens Nowotny i budući hrvatski Vedran Ćorluka. Na desnom boku je bio Brazilac Etto, vezni red držao je Luka Modrić, a u napadu su bili Eduardo da Silva i Davor Vugrinec. Momčad koja je bila stvarana za velik rezultat, no posljednja prepreka za grupnu fazu Lige prvaka bila je nepremostiva.

U Zagreb je došao Arsenal, vjerojatno najjača momčad koju je Dinamo uopće i mogao izvući. Prvo poluvrijeme prve utakmice zadnjeg pretkola LP-a završilo je 0:0. Ipak, jaka, ali i europski neiskusna momčad Dinama u nastavku pada i nakon niza loših reakcija vratara Turine gosti dolaze do uvjerljive pobjede 3:0. Uzvrat se igrao na tek otvorenom Emirates stadionu, a prvi gol na službenoj utakmici u novom hramu Topnika postigao je onaj koji će uskoro postati jedan od njih – Eduardo. Uljuljkani u sigurnu pobjedu iz prve utakmice, igrači Arsenala na odmor su otišli šokirani, ipak, Dinamo do čuda nije mogao. Pogocima Ljungberga i Flaminija Arsenal dolazi do pobjede, a Dinamo nastavlja svoj put u Kupu UEFA-e. Međutim, Auxerre je na krilima sjajnog Ireneusza Jelena s lakoćom slavio u obje utakmice i tako izbacio Dinamo iz Europe.

Werder izbacio posljednju Dinamovu europski konkurentnu momčad

I sljedeće sezone Dinamo je imao dobru momčad. Branko Ivanković raspolagao je sa sadašnjim i bivšim reprezentativcima. Na vratima je bio odlični, ali kratkovidni Nijemac Georg Koch, u obrani je igrao još jedan igrač germanskog imena, ali hrvatske nacionalnosti. Gordon Schildenfeld. U vezi su bili Ognjen Vukojević, Luka Modrić i Sammir, a za golove su bili zaduženi Mario Mandžukić, Boško Balaban i Davor Vugrinec.

Prve dvije prepreke u kvalifikacijama za Ligu prvaka Dinamo je prošao neokrznut. Prvak Azerbajdžana Khazar Lankaran i slovenski prvak Domžale nisu bili ravnopravni rivali Modrima, no posljednja stepenica za zakoračiti u Ligu prvaka bio je Werder predvođen sjajnim Brazilcem Diegom.

Dinamo je u obje utakmice bio sasvim ravnopravan neusporedivo moćnijem i uglednijem njemačkom predstavniku, no Werder je pokazao koliko iskustvo u takvim mečevima znači i slavio je i u Bremenu (1:2) i u Zagrebu (2:3). Nijemci su izborili Ligu prvaka, a Dinamo je nastavio svoj europski put u Kupu UEFA.

Trijumf kod Ajaxa zadnji veliki podvig

Ždrijeb nije pomazio Dinamo jer je idući protivnik bio nizozemski velikan Ajax. U prvoj utakmici u Zagrebu Nizozemci su slavili s 1:0. Uzvrat je prema mnogima bio samo formalnost, jer je malo ljudi vjerovalo da Dinamo može napraviti čudo – a upravo se čudo dogodilo. Dinamo je totalno nadigrao Ajax i vodio s čak 3:0 kada nije dosuđen čisti jedanaesterac nad Lukom Modrićem. Nakon toga su domaćini zabili dva pogotka, no to nije bilo dovoljno za njihov prolazak u skupine. Junak ove utakmice bio je Mario Mandžukić koji je postigao dva gola.

U skupini Kupa UEFA-e Dinamo nije ponovio dobre igre protiv Werdera i Ajaxa i završio je četvrti iza HSV-a, Branna, Basela, a ispred Rennesa.

Europske sramote sustizale su jedna drugu

U sezonama koje su slijedile Dinamo se uglavnom sramotio nižući sad već legendarne poraze poput domaćih 1:7 od Lyona i 1:5 od Salzburga. Štoviše, očajnim nastupom u grupnoj fazi Europa lige u sezoni 2014/15 Dinamo je postao i statistički najgora momčad u povijesti tog natjecanja, a u Ligi prvaka gori od Dinama bio je samo BATE.

Arsenal posljednji skalp na Maksimiru

Varljivu nadu da je Dinamo prestao s epskim europskim blamažama dao je senzacionalni trijumf nad Arsenalom na otvaranju skupine Lige prvaka 2015/16. Topnici su pali na Maksimiru (2:1) golovima Josipa Pivarića i Juniora Fernandesa. Od domaćih dečki u prvoj momčadi igrali su još Marko Pjaca i Domagoj Antolić. Arijan Ademi također je hrvatski proizvod i jedini igrač iz te momčadi koji je preživio do danas i hvatanja europskog proljeća. Ali, radost velike pobjede njemu i Dinamu pomutio je nalaz doping-kontrole, zbog koje je morao dugo pauzirati. Od stranaca, kojih je u prvoj momčadi protiv Arsenala bilo čak sedam, vrijedi izdvojiti golmana Eduarda Carvalha, braniča Leonarda Sigalija i, naravno, Hillala Soudanija.

Ali, Dinamo je nakon ove dugo slavljene pobjede i najavljivanja europskog iskoraka nanizao poraze u svih pet preostalih mečeva skupine LP-a protiv Arsenala, Bayerna i Olympiacosa.

Blamaža za sva vremena

Nova sezona 2016/17 vrijedi isticanja ne zato što Dinamo nije uspio dohvatiti proljeće u Europi, nego što mu je ostao nikada dalje. Značila je najveću sramotu Dinama u Ligi prvaka. U velikoj konkurenciji blamaža u tom natjecanju, svih šest poraza protiv Juventusa, Seville i Lyona, uz gol-razliku 0:15, zauzima najcrnije mjesto

Index.hr

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close