U savremenoj regionalnoj politici, Hrvatska sve češće koristi narativ islamofobije, straha i „zaštite ugroženih Hrvata“ kako bi opravdala političke pritiske prema Bosni i Hercegovini i preuzela kontrolu nad ključnim energetskim tokovima. Politički i medijski diskurs, naročito u Zagrebu, sistematski gradi sliku o Bosni i Hercegovini kao “nestabilnoj zemlji” i Bošnjacima kao „rizičnom faktoru“, dok se u sjeni te retorike odvijaju pokušaji uspostavljanja nadzora nad gasnim, elektroenergetskim i transportnim pravcima.
Model je prepoznatljiv jer svaki put kada se u Bosni i Hercegovini otvori pitanje energetske neovisnosti od Južne interkonekcije, preko diversifikacije snabdijevanja gasom, pa do planiranja elektroprenosnih tačaka aktivira se narativ „zaštite Hrvata“ uz obaveznu dozu islamofobnih konstrukcija. Cilj je da se politička odluka predstavi kao civilizacijska misija, dok se stvarni motiv a to je infrastrukturalna dominacija vješto prikrije.
Na međunarodnom planu, Hrvatska ovakvu retoriku koristi kako bi u evropskim institucijama stekla podršku za projekte koji Bosnu i Hercegovinu čine ovisnijom o hrvatskim energetskim čvorištima. LNG Krk, na primjer, predstavlja se kao „nužni EU projekt“, iako je stvarni interes Zagreba da Bosna i Hercegovina postane obavezni kupac energenata preko hrvatskih terminala. Nije riječ o zaštiti Hrvata, nego o geopolitičkom inženjeringu koji Hrvatsku pozicionira kao energetsku kapiju jugoistočne Evrope.
Paralelno, Max Primorac, američki Hrvat, može se opisati kao muška, radikalnija verzija Željane Zovko, u javnim istupima lobira za institucionalna rješenja koja još direktnije favoriziraju hrvatska interesna polja u Bosni i Hercegovini. Njegovi nastupi često idu korak dalje od diplomatskog diskursa, predlažući političke modele i mehanizme koji Bosnu i Hercegovinu postavljaju u poziciju povećane ovisnosti o hrvatskim energetskim i infrastrukturnim kanalima.
Zaboravlja se da dok su Bošnjaci još sentimentalno ljubili Titove slike i mislili da bratstvo i jedinstvo nikada neće proći, redali plastificirane kalendare sa Brozom po svojim kućama, hrvatske ekstremističke grupe u emigraciji izvodile su međunarodne terorističke akcije, od otmica aviona do eksplozija u evropskim prijestolnicama, a današnji hrvatski politički narativ to uredno zamagljuje, dok dijeli lekcije o “radikalizaciji drugih”.I dok hrvatski narativ o „ugroženosti Hrvata“ i dalje jača, a energetske rute postaju poligon političke dominacije, ironična realnost je da Bošnjaci jedino neće biti okarakterisani kao „radikalni islamisti“ ako svoje resurse, kapital i energetske tokove predaju u ruke Hrvatske.
Fikret Mehović
magazinplus.eu
