Istočnoevropski populisti ne vole pravnu državu. Na nju gledaju kao na nešto što političare sprečava da „završavaju posao“, a to je nasljeđe komunizma, smatra Ivajlo Dičev.
Ako je Istočna Evropa mogla da nas nauči nešto o populizmu, onda je to da demokratija ne znači obavazno i postojanje pravne države. Demokratija može biti upotrebljena protiv pravnog poretka, nametanjem volje i emocija većini. Rezultat je iliberalna demokratija Viktora Orbana, neka vrsta novog boljševizma.
U marksističko-lenjinističkoj tradiciji, zakon nije imao sopstvenu realnost. To je bio prerušen instrument vladanja. Nijansiranost sudstva je bila prepreka za visoke ciljeve Komunističke partije, a omiljeni motiv režimskih satiričara je bio birokrata sa štitnicima na rukavima, koji se kruto drži svojih idiotskih klauzula i paragrafa.
Naravno da je medijima totalitarnih režima lako da manipulišu mišljenjem većine. Ali, dug život komunizma nije moguće razumjeti, ukoliko se ne uzme u obzir da je on bio vrlo omiljen u velikom dijelu naroda. Polako se uspostavljala vjera u svemoć političke volje.
Ključ je bio u brzini. Čim se spora mašina pravosuđa sa sudijama, sudovima i procesima ukloni, sve može da se obavi bez mnogo okolišanja. Pojam “telefonska pravda” objašnjava sve: jedan poziv i – problem je riješen. Socijalni stanovi? Zaplijenite zemlju. Ogorčenje zbog kriminalnih mahinacija? Osumnjičeni je ustreljen.
Populizam se danas hrani istom iritiranošću nas, građana, tromošću institucija. Nevoljena birokratija EU je zamijenila bezdušnu socijalističku birokratiju. Što se društveni život više ubrzava, to je manje strpljenja za zastarjela suđenja, jer mi želimo da političari srede stvari odmah, ako je moguće – uživo na televiziji.
Zakoni koji se stalno mijenjaju
Slučaj Rumunije je najekstremniji. Ta država je uvela neku vrstu zakona o vanrednom stanju kada je riječ o suzbijanju korupcije, i to su mnogi građani oduševljeno prihvatili. A onda, sa povratkom bivših komunista na vlast, došlo je do zaokreta koji je, pak, obradovao neke druge grupe, zabrinute zbog sve veće vladavine samovolje.
U Bugarskoj je samo 2018. jedan trust mozgova nabrojao oko 1.000 korekcija zakona, a donijeto je 77 potpuno novih zakona. Takve promjene su u suprotnosti sa snagama pravosuđa, koje su u biti konzervativne. One podilaze raspoloženju na ulicama. Na svake veće demonstracije se odgovara promjenama zakona, i tako se nastoji smiriti nezadovoljstvo ljudi. Ali, ono ne može da se smiri i stalno nove sudske odluke uvijek iznova vode do novih protesta.
Ivajlo Dičev
Mađarski i poljski populisti su došli na vlast kao predvodnici otvorenog protesta protiv državnopravnog poretka EU. To nije smanjilo njihovu popularnost, naprotiv, dalo im je herojsku auru. Pravo je ponovo demistifikovano kao instrument vladavine, ali ovaj put ne one buržoaske, već one koju sprovode ekploatatori sa Zapada.
To se odnosi na svako regulisanje – počinje sa već legendarnim bananama, a završava pokušajima da se okonča eksploatacija sezonskih radnika koju nacionalisti smatraju strategijom zapadnih preduzeća protiv istočnoevropskih preduzeća.
Pravo tu više nije prostor za konsenzus i pomirenje, već front gdje nema zajedničkih obilježja između “nas” i “njih”.
Svjetska tendencija
Populisti u čitavom svijetu idu istim putem, i bez marksističko-lenjinističkog nasljeđa. U Turskoj, Erdogan je uhapsio više sudija i optužio ih da održavaju veze sa pokretom Fetulaha Gulena kojeg smatra teroristom. U Italiji Salvini priča sve najgore o sporazumu o budžetu evrozone. U SAD Tramp načelno smatra sve međunarodne ugovore za nešto bez čega se može.
Borba protiv takvih tendencija je izgleda teža nego ranije, utoliko prije što pravna država među masama nikad nije bila posebno omiljena, a dugi sudski procesi nisu interesantni za medije željne senzacija.
Ivajlo Vičev je bugarski kulturni antropolog koji trenutno drži predavanja na univerzitetu u Regenzburgu.
DW.DE
