Biti ili ne biti CHARLIE HEBDO ili možda samo biti ČOVJEK

Sad kad se malo slegla situacija oko CHARLIE HEBDO nakon debelog i čestog razmišljanja o dešavanjima u Parizu moram nešto misli da bacim na papir. Osjetljiva je tema pa je jako nezgodno početi. Previše je stvari upleteno i ovo je događaj koji je po mome mišljenju pomjerio svijet ali u kojem smjeru to ćemo tek da vidimo. Mislim da je svakako odgovarajući početak ljudsko izražavanje žaljena za žrtve, osuđivanje bilo kakvog nasilja i posebno terorizma, koji ma za koje ciljeve on služio ne može i ne smije se pravdati. I ovdje se već otvaraju razne teme i polja o kojima bi se moglo pisati često puta bez jasnog mišljenja. Zločin i žrtve, teror, religija, ateizam i teizam, politika, ratovi, sloboda medija i cenzura ili ograničena sloboda, sloboda uopšteno kao sloboda misli, savjesti i vjeroispovijesti, nepravda, mali i veliki, LICEMJERSTVO. I ovo zadnje se pojavljuje kao odrednica koja se provlači kroz sve nabrojane teze ili teme. Iz perspektive jednog Bosanca i Hercegovca, državljanina zemlje koja se koliko znam još uvijek nalazi na tlu kontinenta zvanom Evropa mislim da ljudski rod polako uništava ljudska glupost i ogromne količine licemjerstva.

 

S obzirom da smo u Evropi ja još nigdje nisam pročitao da je neko napisao pa dobro ja sam Evropa. Svi su Charlie ili nisu ali niko nije napisao ja sam evropljanin i kao takav ne živim ni u Afganistanu, Siriji, Palestini nego u Evropi i kao stanovnik Evrope, bez obzira na moje religijsko opredjeljenje vjerovatno imam drugačiji način ponašanja, običaja i ophođenja prema životu, svijetu i ljudima nego neko iz Azije, Afrike, Australije ili obje Amerike. I naravno svakom svačije. Svako ima pravo da gaji svoje običaje, religiju, jezik i sve ostalo što smatra važnim kao dio kolektivnog i individualnog identiteta ali sebi i za sebe ili u svojoj državi. Zar nije licemjerno, a mi bi Bosanci rekli i da je to šupački doći u tuđu državu gdje ljudi vijekovima, cijelim životima i generacijama žive sa nekim opet svojim kolektivnim i individualnim identitetima i početi nametati svoje običaje i način života. Ako to nije licemjerstvo onda ne znam šta je. Pobjegao si iz vlastite zemlje od gladi, bijede i neimaštine u neku drugu zemlju  koja ti da posao, hrani te i od tebe samo traži da budeš lojalan građanin i da poštuješ zakone i tekovine te države ( u koje recimo spadaju i sloboda misli, govora i izražavanja), ali ne ti dođeš i uvodiš red u zemlji u kojoj si stranac i gost. Ovo je dobrim dijelom odnosi i na našu divnu i krasnu BiH dijasporu, a i na većinu ljudi koji žive trenutno u Bosni, a maštaju o eurima tamo negdje. LICEMJERSTVO BROJ 1.

 

Svakako i u većini slučajeva religija tu igra veliku, a često puta i presudnu ulogu. Nekome opijum za mase, a nekome duhovna nadogradnja i način života, ali u svakom slučaju savršeno sredstvo za manipulaciju. U religiju se sve može upakovati i iza religije se sve da sakriti. I dobro ja nikako nisam shvatio gdje je tu problem. Sve dok je izbora to je super stvar. Nikad nisam vidio razlog zašto bi se teisti osjećali ugroženim od ateista i obratno i zašto uopšte čačkati u stvar izbora. Zar jednom teisti nije dovoljno recimo da osjeća i možda na neki način zna za postojanje svemoćnog i svemogućeg Boga i da će samim time bezbožnika stići zaslužena kazna na nekom drugom svijetu. Zašto se mora igrati Boga. Uvijek mi je bilo neshvatljivo to usuđivanje, presuđivanje i potreba za nametanje ili kratko igranje Boga. Kako ljudi uspiju od svega lijepog što propagira i nosi religija uzimati samo ono što se bazira na ograničenjima i osuđivanju drugog i drugačijeg. Ja sam religiju uvijek nekako vezao za mudrost, sabranost, poštenje, čistoću i mirnoću, kod nas u Bosni bi kazali sabur. Znate ona slika sjedi hadžija i priča lagano i mudro zbori, oprašta i urazumljuje. A danas sve što vidim je rat i ubijanje u ime i za račun Boga. Puki formalizam je postao dosta važniji od suštine, citiraju se i vade iz konteksta samo stvari koje vode ka ograničenjima i sukobima. Namet je postao religijska osnova mada neka od sevdalinki lijepo zbori od nameta nema selameta. Ja ću se tješiti da je još uvijek u pitanju manjina i da je veći dio ljudi tu negdje u nekoj moralnoj i ljudskoj normali. Nema ih i ne čuju se ali ja se tješim da je razlog tome da dobri ćute jer ne žele da se konfrontiraju sa zlom i sa samim burnim i huškačkim reakcijama i dobri preuzimaju dio zla. Ima jedna fantastična izreka koja kaže da i đavo može citirati sveto pismo za svoje potrebe. Prema tome formalno prakticiranje religije bez suštinske dobrote i ljudskosti je ništa drugo do šejtanska posla.

 

Naravno postoji i ona druga strana da su većina taoci manjine jer se jednostavno boje. Strah je svakako opravdan jer radikalizam je opasna stvar i ne poznaje granice nanošenja zla svemu onome što nije u skladu sa tom nekom radikalnom idejom. Što znači da je vjerski radikalizam jednako fašizam ili svako drugo zlo koje je pogodilo čovječanstvo. Svi bi trebali početi malo razmišljati o radikalnim pojavama jer radikalizam ustvari ne poznaje vjeru i kao takav niko nije zaštićen samo zato što pripada određenoj religijskoj skupini, radikalizam nameće neko svoje isključivo tumačenje vjere, običaja, načina življenja, oblačenja i sve suprotno ne može  i ne treba da postoji i kao takvo treba bi uklonjeno. Problem je tim veći zato što se tu radi mahom o ljudima ograničenog mentalnog sklopa da ne kažem glupanima koji su jako podložni manipulaciji i ispiranju mozgova. Radikalni glupan upakovan u religiju je jako, jako opasna stvar po čovječanstvo i vjerovatno neka nova kuga modernog doba. Na kraju ubijati u ime Boga LICEMJERSTVO BROJ 2.

 

Relativizacija ili uslovljavanje žrtve i zločina je posebna kategorija licemjerstva. To je onaj princip degradiranja žrtve i zločina i uslovljavanja žrtve i zločina nekim drugim događajem ili zločinom. Posmatrajući situaciju u Parizu kroz prizmu BiH društva mogao sam primjetiti da smo prvo intelektualno, a zatim i ljudski i emotivno dobro otupili i zaglupili. Ljudi se bave takvim glupostima i gadostima da su na većini portala na bilo kakvo spominjanje događaja iz Pariza zabranili komentare. Jasno je da mi imamo dobro opravdanje jer smo preživjeli krvav, težak i gadan rat (pomjeram se smjesta, ne ponovilo se). Jeste tada Evropa pokazala svu količinu licemjerstva koja se ne može ni zamisliti ali da li to nama sad zaista daje za pravo da relativiziramo svaki zločin. Jeste Ajnštajn utvrdio da je sve relativno ali mi Bosanci k'o Bosanci i to bukvalno shvatili. Pa tako šta god da se desi neka je i njima i nas su u ratu ubijali. Naravno to je toliko van pameti da ne znam kako neko to može naglas izgovoriti, a kamoli smatrati argumentom. Jedini gluplji argument od ovog je recimo poređenje sa zločinima u Palestini ili Siriji ili nekoj trećoj zemlji. Kao eto ginu ljudi u Palestini pa se niko ne osvrće na to pa neka onda ginu i u Parizu. Naravno da žalim zbog žrtva iz Palestine ili Sirije i osuđujem zločin ali svakako prvo kao čovjek, kao ljudsko biće, pa tek onda kao musliman ili pripadnik određene religije ali ne znam zašto i kakve bi to veze imalo sa zločinom i žrtvama u nekoj trećoj zemlji i naravno da kao čovjek žalim zbog žrtva iz Pariza i da kao čovjek osuđujem zločin koji se desio u Parizu. Ne moram ja biti CHARLIE niti to jesam da bi posjedovao elementarne bezuslovne ljudske osjećaje. To je nekad bilo i važno, znate ono biti čovjek. USLOVLJAVANJE ŽRTVE I ZLOČINA LICEMJERSTVO BROJ 3.

 

I na kraju mediji i uticaj istih. Mislim da je sloboda medija jednako važna koliko i pojedinačna sloboda. Ograničavanje i cenzura samo proizvode kontraefekt i na tom polju zabrane su se mahom obijale oglavu, prije ili kasnije, onim koji su ih uvodili ili pokušali nametnuti na ovaj ili onaj način. I tu je prisutna ogromna količini licemjerstva možda jednaka onoj u politici. Ljudi vole satiru, ismijavanje tuđeg ali kad oni i njihovo dođe na red onda je druga priča. Kad je u pitanju sama karikatura poslanika Muhammeda a.s.(za neupućene ovo a.s. je od arapskog alejhi selam što znači “Neka je Allahova milost i mir na Njega”) ja lično ne vidim toliki problem u tome. A evo i zašto. Koliko znam Poslanik je sebe smatrao Božjim poslanikom i robom. Glasnikom koji prenosi Božju objavu. Ne nekim Božanskim bićem nego čovjekom i kao takav je insistirao na poštovanju Boga i molitvi prema Bogu, a ne prema njemu kao čovjeku. Prema tome čovjek se bazirao na riječi i djela, a ne na oblačenje, izgled, što je bez obzira na to danas jako popularno. Na taj način je izbjegao i idolopoklonstvo što je po mom mišljenju velika prednost Islama u odnosu na ostale religije. Prema tome zato nema lika ni kipova ni kipića Poslanika. Što opet znači da niko ne zna kako je izgledao Poslanik osim iz pisanih opisa ali nema zvanične slike Poslanika. Prema tome karikature koje sam vidio na stranicama famoznog časopisa su za mene samo neke smiješne karikature nekog bradatog čike sa turbanom. Naravno nije bit samo u slici nego i poruci koja se šalje i da zaista neko bi se mogao uvrijediti ali to je ta satira koja satire (Satira je književni oblik u kojemu se kritički ismijava pojedinca, skupinu, državu ili vlast). Prema tome i sama definicija kaže da se radi o ismijavanju i eto nekad je to pretjerano ali to se zove sloboda. Slobodan je i onaj kome se to ne sviđa da to ne gleda i ne čita. Jednostavno stvar izbora. Dobro pretjerali su i zbog toga će gorjeti u paklu ili džehenemu i neka im Bog(Allah) sudi zbog toga iako su vjerovatno mahom bili ateisti pa bi po vjerskoj definiciji gorili svakako. U svakom slučaju nema niko pravo da im zbog toga oduzme život i prosto to se ne može opravdati.

 

O efektima odnosno kontraefektima samog zločina po muslimane i islam je suludo i pričati. Jeste privukli su pažnju i postigli su što ono sam časopis nikad ne bi postigao. Od nekih pedeset-šezdeset hiljada primjeraka sad se prodalo pet miliona. Od nebitnog časopisa sa uskim krugom čitalaca sad je cijela planeta imala priliku da vidi karikaturu Poslanika. Islamofobija u svijetu je jača nego ikad. Do duše to bi se za radikale mogao i shvatiti kao efekt jer će sad imati razlog da pljuju po trulom zapadu koji se eto ustremio protiv Islama. Ali što li je to tako, sigurno nije zbog toga što neke čike vole da pucaju po cesti, ubijaju novinare, dižu u zrak nevine ljude po željezničkim stanicama, tržnim centrima i tako to. Ne, ne to nije zbog toga nego zato što je to truli zapad i što katolici naravno prirodno ne vole muslimane. PRIČA OKO KARIKATURE LICEMJERSTVO BROJ 4.

 

Eto ukratko to bi bilo to i nekako mi se ovo učinilo odgovarajućim za kraj:

 

„Muhammed se nikad nije slagao sa kršćanskim shvatanjima. Za njega čovjek nije mogao biti Bog, niti se sam poistovjećivao s Allahom. Za muslimane nema drugog Boga osim Allaha, a Muhammed je Njegov Poslanik. U tome nema ništa zagonetno i tajnovito.“ Lav Nikolajevič Tolstoj

 

„Ako neko pokaže samilost prema Allahovim stvorenjima, i Allah će biti samilostan prema njemu. Čini dobro prema ljudima ne gledajući na njihovu dobrotu ili zloću. Čini dobro drugima da to bude smetnja njihovoj zlobi.“ Hadis

 

“Najveći posao čovjeka sastoji se u tome da zna šta sve mora da uradi da bi bio čovjek.” Samuel Beckett

BLOG: CHILE
BUKA