Edin Zubčević – nomad.ba
Bio je decembar, petak trinaesti, dan koji nekima nije bio sretan.
Šest mjeseci nakon dogovora sa SBB-om i DF-om o samoizdaji i prelasku na stranu SDA, i formiranja koalicije, kako se to eufemistički opisuje u političkom žargonu, najavljeno je rušenje sarajevske kantonalne vlade i pokrenut proces koji će donijeti čitav niz problema da bi se uspostavila nova vlada crne trojke na čelu sa nenadanim mandatarom Nenadićem.
SDA politika kao vještina nemogućeg
U svojoj samouvjerenoj politici kao vještini nemogućeg B Izetbegović, predugo okružen poslušnicima, upustio se u bitku svog života, koju je pripremio odlaskom na Umru misleći da ulazi u samo još jedan rutinski politički okršaj. Ušao je u boj za probitak svoj zamišljajući da je politika samo i jedino ono što on zamisli jer zna da ima moć, i sredstva koja je uložio da preotme kantonalnu sarajevsku vladu. Politički diletant, umišljen kakav jeste a osokoljen armijom klimavaca glavom, prepustio je SNSD-u vlast i moć i praktično presudne poluge u parlamentu Bosne i Hercegovine. Pri tome zanemarujući postizbornu činjenicu da je Dodik već u Predsjedništvu, bez obzira što su mu kao “protuteža” druga dva bošnjačka člana Predsjedništva, jedan iz reda bošnjačkog, a drugi iz reda hrvatskog naroda. Džaferović i Komšić u svojoj dvotrećinskoj političkoj nazočnosti ne mogu parirati izverziranom i drskom Dodiku, koji je za razliku od obojice ipak politički opremljen i istreniran, i to prije nego što su demokratija a za njom i rat stigli na ove prostore.
Napravio je B Izetbegović salto mortale odlučujući se za figuru trostrukog aksela sa dvostrukim premetom preko glave, dajući Dodiku sve što mu je trebalo, prije nego je napravio tradicionalni politički dogovor sa Čovićem, a sve to motiviran kratkovidnim ciljem rušenja vlade KS.
Afera Asim i SDA na respiratorima
Računajući na nacionalno-stranačku simbiozu, motiviran da otme od građana Sarajeva kantonalnu vladu, potpuno zaslijepljen vlastitom zamišljenom veličinom i vještinom, politički malen i nevješt kakav jest, osokoljen stranačkom kolegicom, koja je glavni kobac na sivom političkom SDA nebu i kobna figura u istoriji SDA, svojom suprugom Sebijom, zasrljao je kako samo neko beskrajno umišljen i njomeuvjeren može zasrljati. Nije znao da će zajedno sa svojom desnom rukom, prvim do sebe, svojim surim sokolom, obrati najzeleniji bostan od kada se bilježi branje zelenih bostana. Bos po trnju, zaigrao je ples za Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine sa čašom soka od trnina u visoko podignutoj ruci, dok je hit godine, a možda i decenije – SDA demokratija u izvedbi Asima usred Sarajeva – odzvanjao u svim domovima u Bosni, a i Hercegovini, a i šire.
Pomislio je B Izetbegović da će možda najveću političku blamažu u istoriji poslijeratne politike u našoj zemlji, još otkako je njegov vječni ahbab Šaja snimljen, očistiti svojim uobičajenim sredstvima za pranje – lažnim patriotizmom navodeći boračke “zasluge” svog privatnog i stranačkog fiksera Asima Sarajlića, lažnom vjerom učeći fatihu šehidima na mezarju Kovači, računajući, s pravom, na podršku oba reisa, i ovog živog aktuelnog, kao i onog mrtvog hodajućeg, Muje zombija. Nije hud ni sanjao da će na Asima kao kec na desetku doći korona. Nije ni sanjao da doći će korona a nije ni znao, niti mu je rekla Ona, žena mu ona, da doći će korona. Nije znao jer su se oboje o svom jadu po vlastitom izboru zabavili rušenjem kantonalne vlade, namještanjem unutarstranačkih izbora i ko zna čime sve ne. Mislio je možda B Izetbegović da je to dar s neba, nije se zamislio kako treba i bar na trenutak pomislio da bi to možda mogla biti kazna s neba, ili sa zemlje.
Siguran u svom “šteku”, sakrio se kad su i on i ona konačno shvatili da došla je korona. On u šteku, a ona zabarikadirana u bolnici, zaključanoj za bolesnike da se ne ugrozi kompromitirani imunološki sistem domaćeg zdravstva i direktorice kliničkog centra.
A onda je došao kredit MMF-a, prilika zbog koje je B Izetbegović napustio svoju “logu” i zaigrao sa svojim trajnim političkim partnerima omiljenu ulogu. Logu u kojoj se do tada krio, kao što se znao sakriti u ratu “kad je bilo najteže” zajedno sa drugim neuglednim pripadnicima svoje familije čuvajući se za političku, blisku i daleku, budućnost Bosne i Hercegovine.
Ubrzo su afere, uz malu pomoć SDA prijatelja, krenule da pljušte jedna za drugom. Dominirali su Fadil i Fahrudin, sve do momenta dok se nije pojavilo treće F, poslijeratni srebrenički profiter Fikret. Ubrzo je podvučena linija i sveden prvi račun. Epilog je bila formula: 3F+BS=3PM.
Crna misa
I dok se po toj formuli raspad svijeta Izetbegovićevih odvijao pred njihovim zatvorenim očima, došla je Crna misa. Dekorativni i neiskreni SDA pokušaj ad hoc revijalnog antifašizma završio se bijedno u skladu s nijetom – odmah nakon učenja fatihe na Vracama – licemjerstvom, recipročno namjerama. Pojavio se i aktuelni reis da implicite podrži Kardinala, što da budemo iskreni nije začudilo s obzirom na revizionistički kontinuitet Islamske zajednice, u saradnji sa SDA, o čemu, između svega ostalog, svjedoče sarajevske ulice s imenima NDH i SS muslimana, prvaka ondašnje uleme, zbog kojih su brojni polupismeni, nepismeni, a i pismeni muslimani onog vremena, slijedeći pozive i nagovore svojih vjerskih prvaka, završili, dovedeni i zavedeni, u ustašama i 13. SS diviziji. Baš kao što su pismeni i nepismeni katolici i pravoslavci završili u ustašama i četnicima sarađujući sa mrskim okupatorom, kojeg su na kraju nadmašili prema broju i vrsti zvjerstava u Bosni, u totalno kataklizmičnoj svireposti. Ali nisu SDA i IZ rehabilitovali muslimanske apologete i kolaboracioniste NDH i nacista bez dodatne travestije – dali su ulice muslimanskim saradnicima okupatora oduzimajući te ulice muslimanima partizanima i članovima pokreta otpora, žrtvama endehazije.
Međutim, prođe i Crna misa. Bez vatre i nasilja. Bez ispada, ako ne računamo uzurpaciju spontanih protesta građana, antifašista, u režiji SABNOR-a koji je pretvoren u platformu za vlastite potrebe sinekuraca i tajkuna. Građani antifašisti su bili na nivou zadatka, iznad nedoličnosti samoprozvanih i lažnih antifašista. Uprkos svemu, odavno maltretiranjem izmoreni i skoro potpuno nervno iscrpljeni građani Sarajeva, i svi koji se tako osjećaju, su izdržali i ovaj izazov, i preskočili još jedan hendek, umjesto da u svježe iskopanu jamu, crnu i duboku, upadnu.
Igra se nastavlja, a samo SDA pleše
Ipak, nismo izgubili glavu i elegantno smo prekoračili i ovu klopku. Još neko vrijeme crni kardinal je nastavio zajedno sa HDZ bojovnicima, iz zemlje i susjednog inozemstva, plasirati pripremljeni narativ za fazu nakon mise. Narativ koji je zvučao kao da je gorila sarajevska katedrala i kao da se katolike iz domova izgoni, kao što su onomad ustaše izgonile Jevreje i Srbe, i Rome progonili, i do stratišta dogonili. U neka doba, shvatili su, valjda, da ih više niko ne sluša, i zaigrali na drugu kartu. Čović, stari Izetbegovićev koalicioni partner, ali neuporedivo lukaviji i promišljeniji od političkog blećka Izetbegovića, bacio je narednu, još jaču kartu na zeleni sto pravo pod nos Izetbegovićima. Nagovještavajući da bi ako baci još jednu mogao početi kraj igre. Bacio je kartu najavljući naredni udarac tamo gdje najviše boli, da svom političkom braci uhapsi njegovu Seku.
Krenula je opšta SDA mobilizacija. Počelo se sa pritiskom na tužilaštvo i sudstvo. Nimalo skandalozno, jer oni su uvijek u svojim glavama bili iznad svega. Njima je uvijek stranka bila država, a narod izgovor. Nakon što su u samo nekoliko mjeseci još jednom po ko zna koji put izdali nekoliko puta vlastiti narod i državu, pljačkajući i narod i državu, krenuli su da kao opet brane opljačkane Bošnjake i izdanu državu.
I pušteni su da se brane sa slobode – 3F, na radost B i S. Na Dan bijelih traka. Nisu se sjetili Prijedorčana. Ni Izetbegovići, niti jedan od dva reisa. Ima preče od prečeg. Bitniji su živi osumnjičeni SDA kriminalci, nego mrtvi nevini Bošnjaci. Kriminalni sistem nekažnjivosti mora biti sačuvan. SDA naredbodavci, izvršioci i poslušnici moraju biti sigurni da su iznad zakona, izuzeti od svake odgovornosti i zakonski nedodirljivi. Slično tome, da bi zadržala pravnu državu van snage, nije Bisera Turković ni prstom mrdnula i reagovala na Crnu misu u Sarajevu. Kao što ni Ministarstvo za ljudska prava, ni Međureligijsko vijeće nisu učinili ništa što su, pravno, mogli. Niko od njih nije učinio bilo šta da spriječi HDZ-ovu misu kao subverziju i provokaciju najavljenu na sva zvona, pod pokroviteljstvom Hrvatskog sabora. A onda je Čović, preko svojih privatnih firmi – HDZ-a i HNS-a, na sto bacio novog aduta crnu damu – Gordanu Tadić, nakon što je odigrao i potrošio kartu crnog kardinala.
Damin gambit
Nakon što su B Izetbegović + S Izetbegović podijelili Bošnjake na članove i simpatizere i intereždžije SDA, i one koji to nisu. Nakon što je onda podijelilo SDA na svoje sljedbenike i klimoglavce, i one koji to nisu. Našao se B Izetbegović sa svojom strankom u situaciji da puca iz stare davno dotrajale puške, da rafala ćorcima lažnog patriotizma, da opet cilja u maglu. Pustio je i svoje sluge iz takozvanih boračkih organizacija po još jednom prastarom, otrcanom i odavno ofucanom običaju. Organizacija koje mene nikad nisu niti će ikada predstavljati. To su organizacije boraca za SDA interese, isto kao što su Čovićeve i Plenkovićeve slične organizacije borci za HDZ interese.
B Izetbegović izdaje i Bosnu i Bošnjake po dnevnopolitičkoj potrebi, kako bi održao svoj mali stranački svijet kadrovske politike, i nijedne druge političke ideje, nijednog političkog ili bilo kojeg drugog stranačkog plana i programa. Vaninstitucionalna kakva je SDA do kraja postala i ostala, krenula je formacijski organizirano u opšti sumanuti juriš na istu onu državu Bosnu u koju se kao kunu, na iste one državne institucije, na iste one Bošnjaka koje kao opet brane od nekog novozamišljenog protivnika.
Bračni par je doveo ne samo SDA već nažalost i Bosnu i Bošnjake u potpuno podređen politički i svaki drugi položaj, prepuštajući i Bosnu i Bošnjake na milost i nemilost Dodiku i Čoviću sa kojima će opet sutra u koaliciju i dogovor samo ako stanu i zaustave se, i prestanu da hapse redom, jer nakon trećeg F u hapsu na redu je možda S, a to je za B gore nego da je on na redu. I zato se juriša. I zato se sve diglo na noge, oba reisa, i boračke dezorganizacije – svi, njihovi. Još je samo ostalo da SDA organizira proteste – Pravda za Fadila. Pregolema je panika u redovima. Sulude su akcije ove stranke bez trunke demokratije.
Kraj početka, i eventualni početak kraja
Ali sve ovo ni izdaleka nije sve, i čini se kao da je igra tek počela. Ovaj epilog je izgleda samo uvertira za ono što dolazi. Radončić je upravo podnio ostavku na mjesto ministra sigurnosti u Vijeću ministara. Da li je to prvi čin SBB predstave u tri čina? Da li će se drugi čin igrati na federalnom, a treći na kantonalnom nivou? Radončić trenutno ima vremena da taktizira, pa završni čin na kantonalnom nivou može tempirati, kao bombu, po potrebi i u skladu sa razvojem situacije. Ali nakon prvog dijela, na državnom nivou, ovog političkog vodvilja, drugi, federalni dio dolazi i čini se neizbježan.
Sa bračnim parom Izetbegović i njihovom strankom na kraju ovog početka ostaje samo njihova jalova ali vjerna pudlica Komšić i njegova strankica DF. Da li će MMF milioni, koje ćemo vraćati mi, biti dovoljni da kupe mir sa Čovićem, ili će bračni par Izetbegović morati dati HDZ-u još ponešto, prodati još interesa građana i izdati još interesa Bošnjaka, i izborni zakon po mjeri i želji HDZ-a?
Možda je to i želja bračnog para Izetbegović, kako bi i oni samo za sebe definitivno dobili neku malu muslimaniju, neki samo svoj begovat, neku fildžan para-državu. Skoro sve ćemo saznati mnogo brže nego što želimo. Ono što već znamo je da je SDA predvođena bračnim parom Izetbegović ostala praktično sama bez prijatelja i saveznika. Baš kao što je i Bosna i Hercegovina ostala sama, napuštena i bez prijatelja i saveznika, prepuštena na nemilost bezbrojnim neprijateljima, dvadeset i pet godina nakon rata. Prvenstveno zahvaljujući izdaji i odsustvu bilo kakve iskrene probosanske politike od strane vladarske SDA, i totalnoj korupciji u kojoj se iscrpljuje sav interes i sva aktivnost ove nimalo i nikad demokratske stranke.
Minder politika. Lažni patriotizam. Lažna vjera. Korupcija kao životni stil. Vaninstitucionalnost kao modus operandi. Sve je čini se došlo pred naplatnu kućicu i sve samo čeka da se digne rampa.
Sve zbog jednog petka trinaestog u decembru. Koji se vratio u proljeće kad niko ne očekuje decembar u proljeće. Petak trinaesti – dan koji nekima nije bio sretan.
