Duh prerano usnulog dječaka luta ulicama ovog grada i svaki dan nas opominje
“Na tvoj 23. rođendan, podsjetićemo ih da David živi. On nije u srcu koje svaki dan uništavaju pored Crkvene, u naljepnicama, plakatima, on više nije ni na Trgu pokraj krivog sata. David živi u svima nama.”
Davidov 23. rođendan obilježen je danas okupljanjem članova grupe Pravde za Davida na ušću Crkene u Vrbas, gdje je u martu 2017. godine pronađeno njegovo tijelo.
Nakon toga, u dvorištu Davidove kuće, članovi grupe Pravda za Davida puštali su lampione u znak sjećanja na ubijenog mladića.
Prazna je Davidova kuća, prazan je njegov grob
“Pred praznom kućom Dragičevića, šaljemo vrlo jasnu poruku. Mi se svakodnevno okupljamo, ali danas je poseban dan. Danas je dan kada bi David, da je živ, slavio svoj 23. rođendan. Nažalost, ovo je druga godina zaredom kako ne slavi svoj rođendan. Kuća iza nas je prazna. Ona nije prazna zbog nas. Znamo vrlo dobro zbog čega je prazna. Ovu kuću su ispraznili oni isti pojedinci iz institucija koji sebi daju za pravo da zataškavaju zločin. Zbog toga je prvi grob Davidov na Novom groblju prazan, takođe zbog pojedinaca iz institucija koji su spremni da zataškaju jedno ubistvo”, kazao je član Pravde za Davida Ozren Perduv okupljenim novinarima ispred Davidove kuće.
Ubice i dalje na slobodi, a sudi se borcima za istinu i pravdu
“Šaljemo snažnu poruku da ćemo istrajati dok god ne bude pune istine i pravde, dok svi odgovorni ne budu privedeni pravdi i dok god među nama hodaju slobodno ubice, a činjenica je da ubice slobodno hodaju. Još je monstruoznije da se upravo ovi ljudi oko mene pozivaju na odgovornost i protiv njih se pokreće ko zna koliko prekršajnih i krivičnih podstupaka. Ako smo mi problem ovog društva, onda smo potpuno propali”, kazao je Perduv.
Foto: Ozren Perduv
Duh prerano usnulog dječaka luta ulicama ovog grada svaki dan nas opominje
Ispred kuće Dragičevića, gdje su okupljeni građani zapalili svijeće, članica Pravde za Davida Nensi Puškar pročitala je pismo koje govori o Davidu i atmosferi koja je nakon njegovog ubistva zavladala u gradu Banjaluci.
Prenosimo vam isječke iz pročitanog pisma:
“Danas bi u tvojoj kući odjekivali smijeh muzika taktovi tvojih pjesama i tvoji drugari bi sa osmijehom dolazili na kućni prag i donosili poklone i najljepše želje za budućnost. Ali tvoja kuća je prazna, mrak, tuga i bol su se kao oblak nadvili nad njom, još od onog prokletog marta. Ulica Franaca Šuberta ostala je nijema poslije tebe, neka zlokobna tišina se nadvila nad cijelim gradom otkako su te surovo otrgnuli od njegovog zagrljaja.”
“Duh prerano usnulog dječaka luta ulicama ovog grada svaki dan nas opominje gdje živimo i da ne smijemo više da držimo oči zatvorene. Ustali smo i dignuli šake, borili se sa tvojim ocem za svoju djecu, da sačuvamo ostale klince u getu. Ostali su tvoji klinci iza tebe, nisu te zaboravili. Ostao je golub na krivom satu koji ponekad uplašeno navrati, jer i on osjeća da nebo kojim leti nije slobodno. Težina u zraku guši sve nas koji danas hodamo ulicama tvoje Banjaluke. Borimo se za svaki udah i svaki otkucaj srca, kao da živimo na aparatima, jer strah koji siju na svaki pomen tvog imena zatrovao je i nebo i zemlju u ovoj našoj i tvojoj Banjaluci.”
“Na tvoj 23. rođendan, podsjetićemo ih da David živi. On nije u srcu koje svaki dan uništavaju pored Crkvene, u naljepnicama, plakatima, on više nije ni na Trgu pokraj krivog sata. David živi u svima nama i, na njihovu žalost, nikad ga neće moći ukloniti.”
