“Tamo gdje je najvidljiviji sunovrat novog evropskog poretka”
Rado me iz dubrovačkih muslimanskih krugova pozovu, a ja se još radije kad god mogu odazovem, na priredbe koje oni redovito organiziraju povodom Dana državnosti njihove „matične domovine“ Bosne i Hercegovine (25.studenoga). Ovega puta bio je to koncert sevdalinki, ali i šlagera, i roka, a sve prožeto omažem geniju Halida Bešlića u izvedbi Dina Memića, svestrane mlade mostarske pjevačke zvijezde, koja, ispada, nije atraktivna mlađim Dubrovčanima, jer učinilo mi se da u razgaljenoj publici nije bilo osobe mlađe od pedeset godina.
Domaćini koncerta u organizacijskom smislu bili su Vijeća bošnjačke nacionalne manjine Grada i Županije, jer ovaj Dan državnosti, inače službeni praznik u BiH, slave više-manje samo Muslimani (novobosanski: Bošnjaci). U tzv. Republici Srpskoj svakoga 9. januara sve drskije slavi se Ustavnim sudom BiH i odlukama Visokog predstavnika zabranjeni tzv.Dan Republike Srpske. Što je uistinu nepravedno prema tom entitetu i od Ustavnog suda i od međunarodne zajednice. Jer ako su dozvolili i u Dejtonski ustav upisali Republiku Srpsku, onda, hebiga, trebaju priznati i (rođen)dan te hebene tvorevine. A da bi dubrovački katolici porijeklom iz Hercegovine odnosno Herceg-Bosne organizirali koncert Mate Bulića ili, što da ne, Marka Perkovića povodom takozvanog Dana državnosti tako-još-uvijek-zvane Bosne i Hercegovine, vjerojatno je koliko i da otvaranje Igara bude odgođeno zbog snježne mećave. Za njih, kao i službeno za njihove zemljake u Zapadnohercegovačkoj županiji, stvarnoj sljednici tobože ukinute ustaške Hrvatske republike Herceg-Bosne, bitan je samo tzv. Dan svehrvatske državnosti 30.svibnja. A ostali građani BiH, svi izvan ove tri etnoreligije, ustavno su više-manje nebitni. Ma zapravo svi građani BiH su nebitni. Bitne su nacije. I to samo spomenute tri potpuno definirane svojim kršćansko-muslimanskim religijama.
Država Bosna i Hercegovina (prepo)rođena je 25.novembra 1943. na III. zasjedanju ZAVNOBIH-a (Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine) u Mrkonjić Gradu, kad je odlučeno da će BiH biti država ni Muslimanska ni Srpska ni Hrvatska, već država svih njezinih građana, nacija i religija, te je izabrano predstavništvo BiH na predstojećem II.zasjedanju AVNOJ-a (29.11.) u obližnjem Jajcu, na kojem će biti utemeljena Jugoslavenska federacija s Bosnom i Hercegovinom kao jednom od ravnopravnih federalnih jedinica.
U tom, evropskom, antifašističkom smislu Republika Hrvatska (prepo)rođena je 8.i 9.svibnja 1944.na III.zasjedanju ZAVNOH-a („Sabor u Topuskom“), kao država ravnopravnih građana, naroda (Hrvati i Srbi) i narodnosti na svom cjelokupnom području, koje obuhvaća i Istru i Zadar i sve otoke do Palagruže i Međimurje i Prekodravlje i Baranju, dakle današnji teritorij RH u cijelosti. Tada su i potvrđene odluke AVNOJ-a o ustrojavanju jugoslavenske federacije, s Hrvatskom u njezinim današnjim granicama kao jednom od ravnopravnih federalnih jedinica. Tada je dakle, 8. i 9.svibnja 1944. rođena evropska, antifašistička hrvatska država, a baš 8.i 9.svibnja (1945.) slavi se u Evropi, pa i šire, kao Dan pobjede nad naci-fašizmom, a baš 9.svibnja (1950.) kao Dan Evrope, dan kada se počela oživotvorivati ideja francuskog političara Roberta Schumana o političkoj suradnji među evropskim državama koja će rat između evropskih država učiniti nezamislivim i nemogućim,a što će u konačnici rezultirati današnjom Evropskom unijom. I umjesto da su Hrvatska i Tuđman, poput Bosne i Hercegovine, krenuli putem da im, između ostalog, 8.i 9. svibnja u konačnici budu logični Dani državnosti i Dani pobjede i Dani Evrope i Dani domovinske zahvalnosti, učinili su sve što je bilo u njihovoj moći da rat sa Srbijom i Miloševićem, a potom i s Muslimanima i Izetbegovićem poglavito radi čerupanja Bosne i Hercegovine učine zamislivim i mogućim. Rezultat tog sunovrata novog evropskog poretka je: da su Srbi izgubili status nacije u Hrvatskoj, a i Kosovo, a i Crnu Goru, ali su u „Odbrambeno-otadžbinskom ratu“ nagrađeni 49-postotnom okupacijom Bosne i Hercegovine. Tuđman i njegov HDZ se hvale da su obranili Hrvatsku, neće baš isticati ono „u AVNOJ-skim granicama“, a nikada neće priznati da su zapravo izgubili „Domovinski rat“ za tuđmanovski odnosno hadezeovski odnosno kleroustaški najbitniju HZ odnosno HR Herceg-Bosnu i njezino pripojenje matici. Za desetke tisuća poginulih hrvatskih građana isključivo im je odgovoran srbočetnički agresor, kao i za stotine tisuća bosanskohercegovačkih žrtava, islamski fundamentalizam za stradale u hrvatsko-muslimanskom ratu, kao i za logore u Dretelju i na Heliodromu, kao i za paljenje Stoca i Počitelja „putem do Mostara“…
A domaćin priredbe u prostornom smislu direktor Studentskog doma i valjda zbog toga jedini uzvanik koji se odazvao pozivu organizatora, Predsjednik Gradskog vijeća gospar Marko Potrebica u nadahnutom pozdravnom govoru iskazao je svoje intimno nemirenje s činjenicom da bi dubrovački Bošnjaci, a i Srbi bili nacionalne manjine, jer Dubrovnik je otvoreni grad koji nikoga ne diskriminira, pa se ko prstom u g…uhvatio Thompsona i njegove „Ako ne znaš što je bilo“…pođi u sobu s portretima poginulih dubrovačkih branitelja…pa, valjda, prepoznaj koliko je Muslimana, pa i Srba među njima. Pa kud baš na bošnjačkoj proslavi Dana državnosti BiH Thompson i njegov najnoviji megahit sa skandaloznim, u svakom osim u kleroustaškom smislu, stihovima: „Jel se Gospa hercegovska suza naplakala…putem do Mostara…., Puuutem do Mooostaraaaa“. Ne, Potrebica, tzv.“Gospa hercegovska“ se mande načeškala dok su elitne postrojbe njezinoga odabranog naroda putem do Mostara razoružavale susjede Muslimane s kojim su se mjesecima rame uz rame borili protiv zajedničkog četničkog neprijatelja gore po čukama pod Žeguljom i/ili Hrgudom, ućerivali ih dolje u „Koštanu“, pa iz nje u logor u Dretelj…; a žene i djecu i starce nagnali da bježe kuda koji, e da bi tako sablasno prazan grad, o Stocu je riječ, pod okriljem noći palili kuću po kuću, džamiju po džamiju. Dalje prema Mostaru ide Počitelj, a i Prebilovci su na tom putu, i Žitomislići, a i Mostar je ime dobio po jednoj od najznamenitijih građevina u Bosni i Hercegovini, pa i puno šire, koja se iznebuha stropoštala u Neretvu. A i zvijezda večeri bio je Mostarac, pretpostavljam i članovi njegovoga benda…
Darko Kaciga Evropljanin
PS Ispričavam se kome smeta, ali teško se mirim s terminom „Bošnjak“ u aktualnom okljaštrenom jednokonfesionalnom smislu. Nekadašnji Muslimani su preko noći postali Bošnjaci. Žao mi je tog termina. To bi, po meni, bilo najzgodnije, „najekonomičnije“ ima za građanina Bosne i Hercegovine, odnosno u nacionalnom smislu pripadnika bosanskohercegovačke nacije. Isključivi razlog bosanskog odnosno bošnjačkog (u mojem smislu) nejedinstva su religije, otrovi za bosanskohercegovački narod.
Preuzeto:
Dubrovnik: Glas Grada
magazinplus.eu
