Daraa–Deir ez-Zor linija: Osovina otpora se urušava, a Izrael jača svoj „Davidov koridor“
Daraa–Deir ez-Zor linija: Osovina otpora se urušava, a Izrael jača svoj „Davidov koridor“
Pokrajina Deir ez-Zor, smještena u istočnom dijelu Sirije duž rijeke Eufrat, nije samo naftno bogata regija – ona je ključna raskrsnica interesaIzraela, Irana, Sirije, Iraka i Libana. Deir ez-Zor povezuje takozvani “šiitski polumjesec”, odnosno iranski kopneni koridor koji ide od Teherana, preko Bagdada i Damaska, sve do Bejruta. Ova linija, poznata kao Daraa–Deir ez-Zor linija, omogućava Iranu da kopnenim putem snabdijeva Hezbollah i druge milicije, održava vojnu prisutnost u Siriji i projektuje moć ka Mediteranu.
Međutim, posljednji mjeseci su pokazali da je ova osovina postala slabija nego ikada. Nakon izraelskih napada na iranske ciljeve širom Sirije – uključujući Deir ez-Zor – kapaciteti iranskih saveznika su ozbiljno uzdrmani. Izraelski vazdušni udari uništili su ključne iranske komandne centre, skladišta oružja i sisteme protivvazdušne odbrane. Posebno je simbolično uništenje ruskog sistema S-300 koji je bio pod iranskom operativnom kontrolom. Iran sada više ne može sigurno koristiti ovaj koridor bez direktnog rizika od uništenja.
Oslabljenjem ove linije, Izrael de facto uspostavlja sopstvenu sigurnosnu zonu – ono što neki analitičari nazivaju “Davidovim koridorom”. To je zamišljena geopolitička osovina koja ide od izraelske granice s Jordanom, preko južne Sirije (Daraa), ka Golanima i dalje prema Iraku – ne kroz prisustvo na terenu, već kroz kontrolu zračnog prostora, dominaciju obavještajnim kapacitetima i sposobnost projekcije sile. U tom kontekstu, svaki iranski konvoj ili baza duž Daraa–Deir ez-Zor linije više nije sigurna.
Za Iran, gubitak kontrole nad ovom linijom nije samo taktički poraz, već strateški šamar: urušava se dosad najvažnija osovina kojom se povezivao sa šiitskim milicijama u Libanu i Siriji. Za Izrael, to znači više manevarskog prostora, sigurniji sever, manje oružja u rukama Hezbollaha i veću slobodu djelovanja u slučaju šireg sukoba s Teheranom.
U trenucima kada se spekuliše o mogućem izraelskom ili američkom napadu na iranska nuklearna postrojenja, slom Daraa–Deir ez-Zor linije otvara i logistički prostor za operacije, ali i psihološki signal: Iran više ne kontroliše teren, već pokušava da ga zadrži pod prijetnjom, bez kapaciteta za direktan odgovor.
Daraa–Deir ez-Zor više nije osovina otpora. Ona postaje linija pucanja – prvo za Iran, a možda uskoro i za širi poredak na Bliskom istoku.
Autor: Fikret Mehović, doktorant na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, smjer Sigurnosne i mirovne studije
magazinplus.eu
