OBRAZLOŽENJE DENISA BEĆIROVIĆA: “Svjedoci smo da je u osnovnim i srednjim školama sve zastupljenije…”
Nakon današnjeg slučaja nasilja u školi u Lukavcu, u kojem je učenik teško ranio zamjenika direktora škole, iz ureda člana Predsjedništva BiH Denisa Bećirovića podsjećaju da je na njegov prijedlog upućen 5. maja nakon masovnog ubistva u školi u Beogradu, usvojen zaključak Predsjedništva BiH 24. maja o normiranju i implementaciji konkretnih mjera za prevenciju i kažnjavanje vršnjačkog nasilja.
Bećirović je tada istaknuo da se problem vršnjačkog nasilja ne može prevenirati i rješavati parcijalnim pristupom u Bosni i Hercegovini. Stoga je neophodno zajedničko djelovanje organa vlasti na svim nivoima u Bosni i Hercegovini kako bismo spriječili neželjene posljedice i povećali sigurnost djece.
On je naglasio da su posebno značajni pravni akti kojima se uređuju pitanja odgovornosti i obaveza provođenja mjera prevencije nasilja i adekvatnog postupanja: Ustav Bosne i Hercegovine, Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, Ustav Republike Srpske, Okvirni zakon o osnovnom i srednjem obrazovanju u BiH, Krivični zakon BiH, Zakon o zabrani diskriminacije BiH, Zakon o krivičnom postupku BiH, Zakon o ravnopravnosti spolova u BiH i brojni drugi relevantni pravni akti.
Konvencija o pravima djeteta iz 1989. godine predstavlja jedan od dodatnih sporazuma o ljudskim pravima koji se, na osnovu odredaba Ustava BiH, direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Pomenuti međunarodni ugovor obavezuje države potpisnice na zaštitu djece od svih oblika nasilja, prevenciju i odgovor na nasilje te osiguranje potpore djeci žrtvama nasilja.
Na osnovu člana 19. Konvencije o pravima djeteta, država je dužna da poduzme sve potrebne zakonodavne, upravne, socijalne i prosvjetne mjere da zaštiti dijete od svakog oblika tjelesnog ili duševnog nasilja, povreda ili zloupotreba, zanemarivanja ili zapuštenosti, zlostavljanja ili iskorištavanja, uključujući spolno zlostavljanje, dok o njemu brine roditelj(i), zakonski skrbnik(ci) ili neka druga odgovorna osoba kojoj je skrb djeteta povjerena.
Nadalje, članom 29. Konvencije normirano je da se obrazovanje djeteta, između ostalog, usmjerava prema: „pripremi djeteta za odgovoran život u slobodnoj zajednici u duhu razumijevanja, mira, snošljivosti, ravnopravnosti spolova i prijateljstva među svim narodima, etničkim, nacionalnim i vjerskim grupama te osobama starosjedilačkog podrijetla“.
Škola je mjesto gdje djeca organizirano provode veliki dio vremena tokom dana, stoga treba preuzeti značajnu ulogu u prevenciji i zaštiti od svih oblika nasilja. Nasilje u školi nije nova pojava, međutim, nedovoljna informiranost o primjećivanju znakova, analiziranju profila sudionika i proučavanje faktora rizika za pojavu nasilja u školi, kao i nedostatak jedinstvenog odnosa škola prema nasilju upućuju na ozbiljno djelovanje svih nivoa vlasti s ciljem normiranja i implementacije sistematskog pristupa u rješavanju problema nasilja u školama.
Današnja djeca i mladi odrastaju u kompetitivnom sistemu u kojem se gotovo izgubio pojam saradnje, a zamijenio ga je sistem stalnoga nadmetanja koji je doveo do sve veće pojave vršnjačkoga nasilja, pri čemu su uglavnom oni „slabiji” žrtve maltretiranja i sistemskog zlostavljanja.
Problem vršnjačkog nasilja koji se u današnje vrijeme javlja u školama vrlo je kompleksan te zahtijeva pravodobno multidisciplinarni pristup i preventivno djelovanje, a ako do nasilja dođe tad je važna brza i pravodobna reakcija svih iz okruženja djeteta žrtve nasilja, ali i onoga djeteta koje nasilje vrši.
Da bi prosvjetni radnici mogli na odgovarajući način reagirati kad primijete incidentalnu situaciju nasilja, trebali bi biti dovoljno educirani u tom području kako bi na vrijeme spriječili nasilje među učenicima.
“Svjedoci smo da je u osnovnim i srednjim školama sve zastupljenije međuvršnjačko nasilje. Pod međuvršnjačkim nasiljem podrazumijevaju se događanja u širem okviru škole u kojim pojedini učenici ili, još češće, grupe učenika, izvode trajno nasilje nad svojim vršnjakom ili mlađim djetetom kojim se tom djetetu-žrtvi nasilja nanose povrede ili pričinjavaju bol i neprijatnost. Postoji mnogo klasifikacija oblika nasilja među djecom: fizičko nasilje, verbalno ili emocionalno nasilje, ekonomska manipulacija i socijalno nasilje”, navodi Bećirović.
Pristup problemu nasilja nad i među djecom u školama podrazumijeva procjenu i cjelovitu analizu obrazovnog sistema u Bosni i Hercegovini, rizičnih faktora, kao i sistemskih mjera kojima bi se povećala sigurnost djece.
“Pored porodice, koja ima primarnu ulogu u prevenciji nasilničkog ponašanja djece, veoma važnu ulogu imaju školske zajednice, vršnjaci, šira društvena zajednica, mediji i organi vlasti na svim nivoima”, zaključio je u svom obrazloženju član Predsjedništva BiH Denis Bećirović.
SB
