Dan kada smo zajedno poraženi
Radnički protest u Bosni i Hercegovini, počeo u Tuzli ovoga februara, tog prvoga dana protesta probudio je nadu. Uspavana djeca Bosne i Hercegovine, gladna i bosa, kao da su spontano namirisala vrijeme da se vlastima pokaže da se ovako, istinski, više ne može. Dozlogrdilo…
Mirno i dostojanstveno, činilo se. Poput one famozne slike s JMBG protesta u kojem djevojčica, obučena u roze majicu i bermude, dvojici specijalaca donosi flaše s vodom.
Obespravljeni radnici, penzioneri u kandžama propasti, djeca koja ne vide budućnost, roditelji koji im ne mogu priuštiti više od parizera…spontano su se okupljali. Dio političara dao im je podršku, kao i međunarodna zajednica, javnost je u kratkom roku sve glasnije aplaudirala što nije morala čekati oktobar i vrijeme izbora da pokaže da je sita svega. I birokratske aparature koja guta njihove pare, i državnih parlamentaraca koji zločince zovu herojima, i bogtepito koliko nivoa vlasti, i budzašto sastanaka na kojim se obećavalo Sejdić-Finci rješenje, a postavljale nove prepreke na evropskom putu, i silnih laži koje smo čuli (i, treba i to reći, odlučili progutati…) u posljednjih 20-tak i kusur godina.
Ipak, umjesto dana kada smo dostojanstveno trebali pokazati otpor kriminalu, kada smo trebali „vratiti Valtera“, stvorili smo dan u kojem smo ubili sopstvenu historiju.
Razularena adrenalinska rulja, nakon što je otjerala stvarne, obespravljene demonstrante, odlučila je popaliti i ono malo historije što smo je kroz burne godine uspjeli sačuvati. Stoljetne zgrade koje guta plamen, nezaštićeni vatrogasci i policajci, povrijeđeni očevi, majke, braća, sestre, komšije, prizori opljačkanih trafika i srušenih tramvajskih stajališta…
Ovo su samo neke od rečenica koje ću upamtiti iz 7. februara 2014.:
I zato, ovaj dan mora stati i ostati kao tek strahotan podsjetnik kako nam malo nedostaje da se pretvorimo u nešto protiv čega smo se ne tako davno borili – neljude. Prava treba tražiti dostojanstveno, ljudski, postojano i smisleno. Borimo se protiv kriminala i korupcije u vlasti, svi, krenimo redom od svojih mikrosvjetova, i obrazujmo sebe i ostale, uredimo svoje društvo. Borimo se za bolju državu, kad dođu izbori – RAZMIŠLJAJMO – čitajmo programe stranaka i uključimo se na pravi način. Glasajmo, ne palimo. Uključimo se istinski u procese, nije dovoljan samo lajk, i djelujmo preventivno, a ne onda kada je, za neke, možda već kasno.
Sedmi februar 2014, dan kada smo svi, zajedno, poraženi. Ne ponovilo se.
Lana Ramljak, Radiosarajevo.ba