“To je scenarijo ‘Aluminijuma’ u Mostaru, kada je samo jedno jutro 2.500 radnika osvanulo na ulici”.
U još jednom Buka potkastu razgovamo o konstantnom rastu cijena, dolalaze li nam još veća poskupljenja, mjerama koje nadležne institucije poduzimaju ili ne, o najavama poskupljenja struje, ali i o energetskoj tranziciji koja nikako da krene u Bosni i Hercegovini.
Naš sagovornik je Damir Miljević, ekonomski analitičar i stručnjak za oblast energetike.
POMOĆ GRAĐANIMA I PRIVREDI
Posljednju mjeru koja se tiče smanjenja marži na osnovene životne namirnice u Republici Srpskoj, Miljević je ocjenio kao čisto kozmetičku, jer suštinski ništa ne mijanjaju. Prava mjera bi kaže bila intervencija na tržištu, ali za to trebaju Robne rezerve, kojih nemamo, dok je druga vrsta intervencije privremeno suspendovanje plaćanja PDV-a na određene robe uz istovremeno ograničavanje marži:
“Sada u energetskoj krizi imamo priliku da gledamo kako su neke zemlje EU odlučile da subvencionišu građane za električnu energiju, dok su se druge odlučile da obustave naplatu PDV-a za dva-tri mjeseca. Prema tome da se htjelo nešto ozbiljno uraditi onda se sigurno ne bi posegnulo za mjerom za kojom je posegnula Vlada RS”, istakao je Miljević.
I mjere u privredi, bar one suštinske, su takođe izostale, dok je sa druge strane javni sektor ostao neokrznut- nisu se smanjivanjivali troškovi, niti se odustajalo od kupovine skupih automobile I besmislenih investicija. Tako je sav teret krize prebačen na privredu i na građane, a za posljedicu imamo masovni odlazak kompletnih porodica i odustajanje ljudi od bavljenja poslom- samo u mjesecu septembru 150 firmi u Bosni i Hercegovini je zatvoreno ili je pokrenut proces njihovog gašenja: “Mora se učiniti preraspodjela domaćeg bruto proizvoda, bez toga nema ništa. Mi imao situaciju u kojoj 20 posto stanovništva stvara novu vrijednost, odnosno društveni bruto proizvod, a 80 posto ostalih se nakačilo na ovih 20 posto, a taj odnos se mora promijeniti na najmanje pola-pola. To je dugoročni process, ali proces mora početi. Prvi signal da se nešto dešava bi trebalo biti odustajanje u kriznoj situaciji od bespotnih investicija, a druga je da se ograniče primanja, jer imamo besmislenu situaciju u kojoj je plata jednog poslanika četiri do pet puta veća od prosječne plate. To nema ni u najrazvijenijim, ni u najnerazvijenijim zemljama”.
HOĆE LI STRUJA POSKUPITI?
Do rasta cijena električne energije, pojašnjava Miljević, je došlo iz više razloga. Jedan je što vjetra u Zapadnoj Evropi nikada nije bilo manje u zadnjih 50 godina, a 12 posto proizvodnje električne energije u EU je iz vjetra. Drugi faktor je što je cijena emisija CO2 u EU porasla sa 30 na 62 eura što je opet uticalo na rast cijena električne energije koja se proizvodi iz uglja koji čini oko 18 posto proizvodnje u EU, i puno važnije iz plina, koji čini 25 posto ukupne proizvodnje električne energije u EU.
Treći faktor je manje snadbjevanje plinom EU zbog manje isporuke iz Rusije i rekonstrukcija plinovoda koji ide od Norveške, koja je pored Rusije jedan od glavnih sndbjevača plinom Evropskeunije.
Međutim, obzirom da BiH nema proizvodnju plina, da na električnu energiju dobijenu iz uglja ne plaćamo taksu na CO2, te da imamo par vjetroelektrana koje učestvuju sa manje od dva posto u ukupnoj proizvodnji električne energije, nema ni jednog osnova, kaže Miljević, da u BiH poskupi električna energija za domaću potrošnju: “Moje mišljenje je da u Republici Srpskoj nema nekog ozbiljnog osnova da dođe do povećanja cijena električne energije ni za građane, ni za privredu. RS izvozi jako puno električne energije i elektroprivrede će ostvariti debele pluseve ove godine za razliku od svih prethodnih godina. U Federaciji BiH će se vjerovatno desiti da će se sa velikim kupcima naći neka mjera poskupljenja, ali isto tako smatram da građani i tzv mala privreda ne bi trebali da dožive nikakvo poskupljenje električne energije. Što se tiče ostallih vrsta energije, nafte i plina, tu se ništa ne može prognozirati, nemamo Robne rezerve i zalihe, tako da smo izloženi na milost i nemilost svjetskog tržišta“.
NAPUŠTANJE UGLJA
Većina zemalja je do sada odlučila kada napušta proizvodnju uglja – Makedonija 2027., najkasnije 2030., Crna Gora 2035., Ukrajina 2050… BiH tu odluku još nije donijela te iz tog razloga pred njom su dva scenarija. Jedan je da pokušamo napraviti tzv održivu tranziciju- odredimo datum, napravimo plan kada se i šta zatvara, krenemo da razvijamo druge planove razvoja, programe za druge investicije, nove poslove, preobuku ljudi, za otvaranje novih radnih mjesta….
To se, kaže Miljević, zove održiva tranzicija.
Drugi scenario je “savršena” oluja, kada pod uticajem tržišta morate staviti ključ u bravu. “To je scenarij ‘Aluminijuma’ u Mostaru. Godinama se znalo da je Aluminijum u problemima, ništa se nije rješavalo, niti se pristupilo rješavanju i samo je jedno jutro 2.500 radnika osvanulo na ulici. To je savršena oluja. Nama se u energetskom sektoru sprema savršena oluja, jer se svi ponašaju kao da se ništa ne dešava”, ističe Miljević dodajući da novca za energetsku tranziciju ima dovoljno, te da je samo EU kroz Zelenu agendu za Zapadni Balkan i Ekonomsko-investicioni plan spemila 9 milijardi eura bespovratnih sredstava, od čega preko jedne trećine sredstava za energetsku tranziciju. Pored toga, naglašava, postoji još čitav niz fondova, a i u Glazgovu, na skupu UN-a o klimatskim promenama su formirani novi fondovi koji bi trebali pomoći nerazvijenim zemljam i zemljama u razvoju da izvrše tu tranziciju. Prema tome, zaključuje Miljević, novaca ima, potrebno je samo još znanje i volja.
Opširnije u intervjuu ispod
