Sjećanje na heroje: Safet Zajko

SAFET ZAJKO rođen je 01. 03. 1959. godine u Rudom.

Uoči agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu priključio se patriotskoj ligi i bio jedan od njenih najaktivnijih članova. Početkom rata radio je na organiziranju i pripremanju oružanog otpora u sarajevskim naseljima: Buća Potok, Buljakov Potok, Briješće i Sokolje.

Prije agresije nosio je čin rezervnog kapetana.

Poginuo je 17. 06. 1993. godine, na dužnosti komandanta 2. mtbr, prilikom izviđanja neprijateljskih položaja na Mijatovića kosi (Žuč).

Za ratne podvige, 15. 12. 1992. godine, dobio je ratno priznanje značku „Zlatni ljiljan“.

Za herojski doprinos slobodi u Odbrambeno-oslobodilačkom ratu, izuzetno junaštvo i samoprijegor ispoljen u  borbenim djejstvima i pri tome ostavrene rezultate, Ukazom Predsjedništva RBiH od 14. 04. 1994. godine posmrtno je odlikovan Ordenom heroja OOR.

Heroj Odbrambeno-oslobodilačkog rata 1992.–1995., Safet Zajko, odlukom Predsjedništva RBiH od 12. 01. 1996. godine, posthumno je proizveden u čin brigadnog generala.

Priredio: HASIB MUŠINBEGOVIĆ

U selu Gaočić, kod Rudog, 01. 03. 1959. godine, od majke Dude i babe Salke, rođen je Safet Zajko. Potiče iz antifašističke porodice čije se učešće u suprotstavljanju agresoru na Bosnu i Hercegovinu može veoma konktretno prariti sve do Glasinačke bitke 1878., u kojoj je pružen otpor austro-ugarskoj okupacionoj vojsci. Iz njegove porodice, žena heroina, pomogla je Prvoj proleterskoj brigadi da ostvari kod Rudog prvu svoju pobjedu nakon formiranja. Safet je imao sedam braće i četiri sestre. Radilo se na zemlji i živjelo od zemlje. Safet je bio veoma društven, komunikativan, volio je svakome pomoći. Volio je šalu. Bio je čovjek bez mržnje, bez primisli na zlo drugome. Svuda je bio poželjan – na selu, u gradu, u preduzeću. Po zanimanju je bio metalac. Prije agresije radio je u preduzeću „Zrak“ Vogošća. Bio je dobar radnik i borac za radnička prava. Tako zdušno se borio i za prava svojih boraca tokom rata. Bio je uzoran građanin, drag suprug i divan otac dvije kćerke. U ratu, Safet je izgubio još trojicu braće: Sulejmana, Halila, Munira. Uža porodica Zajko ima dvadeset šehida!

Safet Zajko je završio glasovitu školu za rezervne oficire pješadije u Bileći. Bio je jedan od najuspješnijih u klasi. Pred agresiju već je imao čin rezervnog kapetama. Vizionarski je procjenjivao vrijeme i moguće događaje. Njegova predviđanja da se Bosni ‘nešto veliko sprema’, počela su se obistinjavati nakon zahvatanja ratnim požarom Slovenije i Hrvatske. Uključio se u operativni dio rada Patriotske lige BiH kao jedan od njenih najaktivnijih članova. I već drugog januara prve ratne godine stajao je na čelu nekoliko stotina patriota Sokolja, Boljakovog Potoka, Buća Potoka i Briješća, koji su se postrojili pred džamijom u Boljakovom potoku. Nastavio je predano raditi na organiziranju i pripremanju oružanog otpora u ovim naseljima. Koordinirao je rad prvih formiranih jedinica u sarajevskoj općini Novi Grad i radio je na njihovom uvezivanju. Kao rezervni kapetan svoje vojno znanje uspješno je prenosio na potčinjene i veoma brzo postao autoritet među saborcima. Jedinice koje su stasale pod njegovim rukovodstvom kasnije će biti kičma 2. viteške motorizovane brigade.

Njegov komandantski lik krasile su izuzetno poželjne osobine. Fizički izuzetno snažan, uporan u izvršavanju zadataka, Zajko je od samog početka oružane borbe bio izuzetno discipliniran, odgovoran, vrijedan, ali prije svega hrabar. Imao prijemčivu harizmu koja plijeni. Vojska mu je bezgranično vjerovala i bezpogovora njegova naređenja izvršavala. Iako slabo naoružani, odlazili su na borbene linije ostavljajući svoje porodice u kućama bez hrane, vode, struje… Safet Zajko je svojim borcima i oficirima davao sigurnost, ohrabrenje, motivaciju i moralni oslanac. U izvršavanju zadataka koje su od njega dobijali  bili su spremni i život dati.

Uglavnom iz prostornih jediinica naselja Sokolja, Pofalića, Velešića, Buća Potoka, Boljakova Potaka – nastala je 15. pješadijska brigada Novi grad (01. 07. 1992.) i Prvi samostalni bataljon Okružnog štaba odbrane Sarajevo (19. 05. 1992.). Ukrupnjavanjem jedinica, 01. 10. 1992. godine, nastala je 2. motorizovana brigada. Petnaestog aprila 1993. godine ova brigada je dobila počasni naziv „Viteška“. Na čelu ove brigade bio je Safet Zajko.

Prve borbene akcije vođene su sa paravojnim jedinicama SDS-a. Dok su destine hiljada građana Sarajeva, sa rudarima iz Kaknja i Breze 5. aprila 1992. godine demonstrirale za mir ispred Skupštine RBiH, borci okupljeni oko Safeta Zajke razoružali su na Šiljevića brdu paravojne jedinice SDS-a, koje su prethodne noći pucale po Boljakovom potoku. Nastavak razoružavanja spriječila je jedinica JNA koja je upućena da postavi tobožnju tampon zonu. Propušteni su kroz Buča Potok da idu na Žuč. Ustvari, oni su tamo posjeli polaožaj za borbu pa ih se borbom moralo skinuti sa Žuči (08. 06. 1992.). Jedinica Safeta Zajke učestvovala je u blokadi kasarne „Jusuf Džonlić“. Blokada je trajala 23 dana nakon čega su snage JNA pristale na povlačenje iz grada uništavajući sve što je ostalo iza njih. Iako su snage JNA već bile proglašene okupatorskom vojskom, sa njima se korektno postupalo. Borci Zajkine jedinice posebno su se istakli u čuvenoj Pofaličkoj bici, 16. 05. 1992. godine. U ovoj bici uz Zajku učestvovala su i njegova trojica braće  – Asim, Sabit i Abid. Za ratne podvige dobio je ratno
priznanje značku „Zlatni ljiljan“ (naredba komandanta GŠ Armije RBiH broj 02-/1091-451 od 15. 12. 1992. godine.

Sve borbe u zoni Druge viteške brigade bile su značajne. Prva velika vojna pobjeda bila je odbrana naselja Sokolje u decembru 1992. godine. Nakon artiljerijske pripreme koja je trajala danima pješadijske snage SCA krenule su uz podršku tenkova i transportera na naselje Sokolj. Ušli su do pola naselja, zapalili destak kuća. Zaustavljeni su. Na tenkove su bacane obične ručne bombe, mada im nisu mogle nauditi, drugog protivoklopa nije bilo. U decembru, nakon odbrane Sokolja Druga viteška brigada izvela je napad na neprijateljsko uporište na koti Vis. Komandant Zajko je komandovao i borio se rame uz rame s borcima. Poslije toga, (27. janura i 18. marta 1993.) još dva puta snage predvođene komandantom Safetom Zajkom spriječile su zauzimanje Sokolja, koje je dobilo naziv ‘naselje heroja’. Utvrđivanjem linija na brdu Žuč ovo bojište postalo je najznačajnija tačka u sistemu odbrane grada Sarajeva. Obzirom da je 2. i 3. bataljon Druge Viteške bio u potkovici Safet Zajko je izdao zadatak da se u najkraćem mogućem roku izvrši priprema i oslobađanje Mijatovića kose – izuzetno važnog topografskog uporišta agresora prema Rajlovcu. Pripreme su trajale oko petnaest dana. Akcija je bila dobro pripremljena. Dvanaestog juna 1993. godine, za samo dvadesetak minuta zauzeto je jedno od najvećih neprijateljskih uporišta. Oslobođena je Mijatovića kosa. Zajkine akcije su bile tako briljantno uspješne zato što ih je temeljito pripremao i u strogoj tajnosti a njima je lično komandovao on iz prvih borbenih grupa.

Samo pet dana nakon oslobađanja Mijatovića kose, poginuo je Safet Zajko. Bilo je to 17. 06. 1993. godine oko 11 sati prijepodne. Toga dana došla mu je ekipa starješina iz Glavnog štaba koja je željela obići novoosvojene položaje na Mijatovića kosi. U povratku sa tog položaja, posjetili su i najistrureniji bunker na Žuči. Dok je osmatrao dvogledom neprijateljski bunker, pokosio ga je rafal. Život legendarnog komandanta ugasio se bez riječi. Sarajevo i Bosna i Hercegovina ostali su bez jednog od najvećih heroja odbrane. Sahranjen je kao šehid u haremu Ali-pašine džamije u Sarajevu. Neka mu je vječni rahmet.

Za herojski doprinos u Odbrambeno-oslobodilačkom ratu, izuzetno junaštvo i samoprijegor ispoljen u borbenim djejstvima i pri tome ostavrena rezultate, Ukazom Predsjedništva RBiH broj 02-111-290/94 od 14. 04. 1994 godine posmrtno je odlikovan ordenom heroja OOR.

Heroj OOR, Safet Zajko, Odlukom Predsjedništva RBiH broj 02-111-35/96 od 12. 01. 1996. godine, posthumno je proizveden u čin brigadnog generala.

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close