Ranije sam napisao da su mnoge evropske nacije demografski osuđene na propast s fiskalnim haosom, ali puno ljudi ne zanima za budućnost.
Bernie Sanders, na primjer, danas gleda nacije poput Danske i Švedske i kaže da bi Amerika trebala kopirati njihove ekspanzivne države blagostanja.
Je li u pravu?
Pa, to ovisi o parametrima. Ako bi mi iz nekog razloga neko držao pištolj na glavi i tražio da kopiramo politike država iz Europske unije, nordijske bi države bile među mojim prvim izborima. Da, njihove su države blagostanja prevelike, ali donekle nadoknađuju tu pogrešku uspostavljanjem vrlo slobodnih tržišnih politika u drugim područjima.
Kad se to kaže, Irska i Velika Britanija imaju najviše ekonomske slobode među državama EU-a, a Švicarska bi bila na vrhu ako se izbor proširi na države koje nisu članice EU-a u Evropi.
Ali bježim od tebe. Vratimo se na to da li ljudi u mjestima poput Danske (ili bilo gdje drugdje u Europi) uživaju više prosperiteta od svojih američkih kolega.
Mark Perry iz Američkog poduzetničkog instituta sastavio je neke podatke u kojima poredi “jabuke s jabukama” sugerirajući da je odgovor ne. Barem ako je cilj veća ekonomska proizvodnja i viši životni standard.
Većina evropskih zemalja (uključujući Njemačku, Švedsku, Dansku i Belgiju) ako bi se pridružile SAD-u, svrstale bi se među najsiromašniju trećinu američkih država na osnovi BDP-a po glavi stanovnika, a Velika Britanija, Francuska, Japan i Novi Zeland svrstatli bi se među najsiromašnije američke države, ispod broja 47 Zapadne Virdžinije, a ne previše daleko iznad broja 50 Mississippija. Zemlje poput Italije, S. Koreje, Španije, Portugala i Grčke svrstale bi se ispod Mississippija kao najsiromašnije države u državi.
A evo i tablice koju je Mark pripremio.
Kao brzo upozorenje, vrijedno je napomenuti da ne postoji međusobna veza između bruto domaćeg proizvoda i stvarnog životnog standarda. Na primjer, neke se ekonomske aktivnosti u energetski bogatim državama, kao što je Sjeverna Dakota, pretvore u prihod za dioničare koji žive drugdje u Americi.
Ali ako pogledate američki prosjek (54 629 USD), očito je veći od ekonomskog učinka u evropskim zemljama. A ako više volite izravne mjere životnog standarda, tada podaci o potrošnji iz OECD-a također pokazuju da je Amerika znatno naprednija.
Ništa od ovoga ne sugerira da je politika u Americi idealna (nije) ili da su evropske nacije neuspješne (još uvijek se svrstavaju među najbogatija mjesta na planeti).
Jednostavno postavljam skroman – a opet važan – argument da bi Evropljani bili napredniji da fiskalni teret vlade nije tako težak. I opovrgavam argument da bismo trebali kopirati države poput Danske dopuštajući veću državu u Sjedinjenim Državama (iako želim kopirati danske politike u drugima područjima u kojima postoji općenito veća proekonomska sloboda od one koju imamo u Americi).
Prelazeći na drugu temu, Mark Perry puca i u Donalda Trumpa, koji, čini se, misli da druge ancije „pobjeđuju“ Ameriku zbog trgovine.
Možda bismo ga trebali podsjetiti da bi Meksiko i Kina, kao države SAD-a, bile daleko ispod naše najsiromašnije države – Mississippija – za 51%, odnosno 62% za BDP-a po glavi stanovnika; a Japan bi bio jedva iznad naše najsiromašnije države – Mississippija. Koristeći BDP po glavi stanovnika kao mjerilo ekonomskog učinka po osobi i životnog standarda zemlje, Amerika pobjeđuje prilično zgodno.
Izvrsna poenta. To je znak američkog prosperiteta da bismo mogli sebi priuštiti da kupujemo više od drugih nacija nego što oni sebi mogu priuštiti.
To je ujedno i znak prosperiteta da stranci, kad zarađuju američke dolare, često odluče uložiti ta sredstva u američku ekonomiju (zapamtite, potrebna strana “trgovinskog deficita” je “suficit kapitala”).
Kada govorimo o evropskom boljitku, evo fascinantne karte koju sam vidio na Twitteru. Novinar iz Wall Street Journala koji je podijelio napomenuo je da su “ljubičasta područja su bogata kao SAD. Žuta područja siromašnija su od Meksika. ”Drugim riječima, nekoliko tamnih područja (pregršt u Njemačkoj i jedno u nekoliko drugih država) jedini su dijelovi Europe koji su ekonomski jednaki ili bolji od Sjedinjenih Država.
Evo još jedne karte, usredotočene upravo na sjevernu Europu. Ovdje nemam lekciju o politici: naprosto opažanje da Ujedinjeno Kraljevstvo ima jedno stvarno bogato područje (Veliki London) i prilično malo relativno siromašnih regija.
Jedan završni komentar. Dugoročan rast je važan. Hong Kong i Singapur, na primjer, nekad su bili loša jurisdikcija. Ali slobodno tržište i mala vlada proizveli su desetljećima snažan rast, a sada su ta mjesta među najbogatijim mjestima na planeti. Bogatija ne samo od Europe, nego čak napredniji i od Sjedinjenih Država.
Piše: Daniel J. Mitchell (FEE/Liberalni Forum)
Dialogos
