Da li ste poslušni?

Slušati i pokoravati se ili ne!?

Izabrati slijepu poslušnost ili dragovoljno prihvatiti zadanu zapovijed: To je nametnuta ili slobodnom voljom prihvaćena disciplina.
Tako nastaje/funkcionira disciplina kao osnovna poluga neophodna u svakom društvu.

Pokornost vlastima je karakteristika organiziranog društva: obitelj, škola, radna i životna okolina – postupno nas navikavaju hijerarhijskom postupanju.

Najčešće to se događa kao nešto uobičajeno, očekivano  i ne/prihvatljivo.

OBITELJ:

„Ako ne budeš slušao mamu i tatu, neće biti dobro – po tebe! Onda, tu su baka i djed. Stric, strina, ujak i ujna, tetka i tetak, … Za tvoje ‘dobro’ je to. I za dobro ‘svih nas’. Znaš, ima toga još …“

Ako vas d/j/eca ‘baš odmah’ i u ‘potpunosti’ ne budu  slušali ili se pokoravali kako ‘vi očekujete’  nemojte prema njima biti agresivni, nije pedagoški – sem u slučaju kada prim/ij/etite da liče na vas.

Ali, može i ovako: „ Ako budeš slušao mamu i tatu – znaš što smo ti obećali kupiti. A tek baka i djeda! Što su ti ‘sve’ nedavno poklonili stric i strina … „
Djeca vole roditelje, rođake i sve one koji im daju poklone. Vremenom, voljet će više one koji im daju više darova. Tako odgajate „darovitu djecu“ čiju ljubav morate kupovati a sama djeca u darovima malo uživaju. I teško ih možete ‘disciplinirati’.

Pričajte im: neka kroz priče i bajke, mekano, naslute što je poslušnost i disciplina. No nemojte im pričati, na primjer, priču o Tri praseta, Tri brata od kojih je najmlađi bio malo luckast, ili  priču o „zajedničkom životu tri konstitutivna naroda“ u jednoj zemlji na Balkanu. Isto tako ne pričajte im o Pepeljugi koja dolazi kući u ponoć, Snjeguljici  koja živi sa sedam muškaraca, Pinokiju kao velikom lažovu, Uspavanoj ljepoticu koja spava cijeli dan, Betmenu koji autom juri tristo kilometara na sat …

Znate zašto i kako su nastupali/postupali  s vama kada ste bili njihova uzrasta. „To“ i tako primijenite prema svojoj djeci. Ako budu bolja od vas – znači da vas nisu slušala.

ŠKOLA:

„Drago dijete, znaš li koliko škola i školovanje znači za tvoj život uopće!? Ona te treba pripremiti za život znanja, rada, općeg  životnoga umijeća u društvu slobode, ravnopravnosti i demokracije. Moraš se navikavati na odgovornost i suodlučivanje uz istovremeno učenje prava i dužnosti. Pomaže ti da stekneš teoretska i praktična znanja i vještine koja će odrediti tvoju profesionalnu karijeru. Zatim …

(Oprostite. Gornji pasus se odnosi na škole u zemljama Skandinavije )

ŠKOLA(u BiH ): „ Drago dijete, znaš li ti koliko ‘naša nacionalna  škola’ i školovanje znači za tvoj život kao S/H/B/ i naš narod!? To nikada nemoj zaboraviti. Morali smo, čak i zbog toga, rasturiti  „onu ZAVNOBIHsku tvorevinu“ da bi ste vi pohađali samo naše nacionalne i v/j/erske škole.

Zatim, „časni“ predstavnici naših naroda su od škola iz socijalizma formirali „dvije škole pod jednim krovom“. Tako se nećete ‘miješati’ s onim ‘drugim i drugačijim’. Za vas smo napisali i posebne školske udžbenike kako bi vas o/ne/sposobili na vrijeme.

Napravili smo vam i posebne ulaze. Vaša školska dvorišta, često, ograđujemo rešetkama – tako vas navikavamo na budućnost u jednonacionalnim sredinama. Vi ste jedinstveni i to morate shvatiti. Takva škola vas priprema na život samo s onima koji pripadaju našem narodu, narodu naše vjere i naše kulture. Morate se od malena navikavati na odgovornost i poslušnost samo ‘predstavnicima našeg naroda  naše vjere’. To je put uspjeha i slave na ovi ‘našim’ prostorima. Isto tako, nemojte zaboraviti …“
( … )

Teško je zamisliti  ostatak život ako je od kolijevke pa do groba „to“ najljepše đačko doba.

Bolje je biti ‘nikako’ odgojen nego biti tako odgojen i školovan – pa onda otići u inozemstvo na privremeni rad do mirovine.

RAD

Rad, to je evolucijom nametnuta a pojavom svijesti – slobodnom voljom prihvaćena ljudska aktivnost?

Slobodnom voljom?

Treba postati dio društva polako, nezamijećeno i spontano. Ne treba odmah mijenjati svijet – prvo mu se treba pokoriti, pa prilagoditi, a kada ga bolje upoznate možete se nadati da ste na ‘pragu slobode’. Sloboda je osnovno ljudsko pravo koje vam ne dozvoljava da se ponašate i činite ‘ono’ što hoćete i kad vam se hoće – već samo da ne morate činiti ono što nećete i što ne morate. Slobodan čovjek je dostojanstven i odgovoran čovjek koji se ne mora ‘svem i svakom’  pokoravati, sem sebi, svojoj svijesti i savjesti. Zato se mnogi boje slobode.

Sloboda podrazumijeva i hrabrost, a kako mnogi nisu hrabri bolje je živjeti u pokornosti no u strahu koji traje. Da bi ste živjeli treba nešto i raditi. Nemojte raditi ono što volite već za/volite ono što radite: mnogi su voljeli nešto raditi – sve dok nisu prešli s riječi na djela. Prava ljubav je proces. Što smo sve u životu željeli raditi/biti … a pogledajte gdje i tko smo danas. Čast izuzecima!
Već u toku ‘evolucije’ mnogi su shvatili da su ‘evolutivno napredniji’ od drugih kojima rad i dalje treba ‘nametati’ dok dovoljno ne evoluiraju. Kada ‘dovoljno evoluiraju’, ‘evolutivno napredniji’ primjene  politiku,  jer politika je umješnost sprečavanja da evoluiraju ‘oni’ kojima je to potrebno i sprečava ih da se bave onim što ih se tiče.

Ukoliko ‘onamo oni’ to shvate mogu  zauzeti i „negativistički stav“. Na primjer, ako postoji neko previlo – ono se krši. Ako postoji neki prijedlog – osoba je protiv njega. Ako se od nekoga traži da nešto učini – osoba to odbija raspravljajući  se. Et cetera …

Ako do dvadeseti  ne učiš, do trideseti ne shvatiš što si učio i naučio te to primijenio, a do četrdesetih ne „zakapitališ“ – nisi se bavio politikom.
Politika određuje i odrađuje tok evolucije. Ima tu „nešto između“: to su posrednici između politike i vas koji još uvijek evoluirate, to jest, oni koji „rade vas“ u ime politike a za „svoj groš“.

Nikola Tesla je tvrdio da je čovjek rođen da radi, da trpi i da se bori; ‘ko tako ne čini mora propasti.

Ipak je propao. Opstali i ostali su ‘oni’ za koje je radio, zbog kojih je trpio, borio se …

Mnogi političari i neradnici tretiraju rad kao nužno zlo koje treba kada je god moguće – izbjegavati. Često i uspijevaju u tome.

Možete dizati i revolucije. Revolucije promišljaju, dižu i (pro)vode, opet, političari.
– Biti poslušan, discipliniran i podčinjavati se autoritetu?
– Ne uvijek i ne po svaku cijenu.

I978. u džungli Gvajane više od devetstotina muškaraca, žena, djece i staraca izvršilo je samoubojstvo  ili su se međusobno poubijali po naređenju predvodnika sekte, „časnog“ Džim Džonsa. Suočen s masovnošću toga masakra svijet je odbio da sagleda suštinu drame toga čina podčinjavanja  autoritetu. Tada, javnost je događaje i posljedice pojašnjavala kako se radi o kolektivnom deliriju, svodeći članove sekte/vjerske grupe na duševno poremećene osobe nesposobne da samostalno odlučuju.

– Ja ne poričem da u toj tragediji nije bila prisutna patološka komponenta – tada, rekao je socijalni psiholog, profesor sa Yalea(USA) Stenli Miligram(1933 –1984.) – Ali također smatram da postoji povezanost  između događaja u Gvajani i mojih eksperimenata. Ta veza se nalazi u izuzetnom stupnju spremnosti ljudi da se pokoravaju naređenjima ako dolaze s više instance.

Naime, sudionici njegovog eksperimenta mučili su jedni druge – dragovoljno. Organizirao je test pokoravanja naređenjima koja dolaze „odozgo“. Za eksperiment se prijavilo 500 sudionika svih dobnih i socijalnih skupina, nivoa obrazovanja,  različitih rasa, oba spola …

Sudionicima je saopćeno: „Mi obavljamo znanstvena istraživanja iz oblasti pamćenja. Bit će te podijeljeni na ‘učenike’ i ‘učitelje’. Učenici će dobiti tekstove sa imenicama/pojmovima/asocijacijama  koji su navedeni određenim redoslijedom/smislom koje će te morati upamtiti. Učitelji (i instruktori) će kontrolirati kako pamtite. Bit će te u zasebnim prostorijama i preko interfona odgovarat će te ne pitanja svojih ‘učitelja'(mučitelja). Kada pogriješite ‘učitelji’ će vas kažnjavati”.

Kažnjavani su pomoću električne struje na koju su bili priključeni za svojim stolovima/stolicama električnim narukvicama. Struja je bila male snage/amperaže a napon se kretao od 50 – 450 volti u skokovima od 15 volti. Početkom eksperimenta ‘učitelji’ su bili pravični i strogi dok se  nisu začuli prvi krici ‘mučenih’. Strah od narednog strujnog udara sve češće je blokirao memoriju ‘učenika-mučenika’. No dobar dio ‘učitelja-mučitelja’ nastavljao je s pitanjima …

Učitelji iz obitelji znanstvenika, umjetnika i vjerski službenika odustajali su od daljeg mučenja učenika već nakon nekoliko pitanja(90 – 110 volti). Učitelji iz obitelji javnih i prosvjetnih djelatnika, političara, policajaca …  – ‘izvrdavali’ su dalje kažnjavanje obraćajući se ‘instruktorima eksperimenta’ pitajući ih tko će biti odgovoran za strah, muke i moguću smrt ‘učenika-mučenika’ , a sve u namjeri odugovlačenja i neizvršavanja daljeg kažnjavanja.

Do kraja, a to znači simultanog napona od 300 – 450 volti išli su „oni“ u čijim obiteljima je otac/staratelj/hranitelj bio „Bog i batina“. Ustvari, više „batina nego Bog“.

Miligramov pokus je prvotno razvijen u potrazi za socijalno psihološkim objašnjenjem zločina iz doba nacionalsocijalizma. Pokusi su doveli do šokantnog zaključka. Znatan broj osoba obavljao je „ono“ što se tražilo od njih, i pritom  se nisu suprotstavljali prirodi akta ili prigovorima savjesti: a samo se činilo da naredbe dolaze od legitimnih autoriteta. 65% sudionika bi koristilo smrtonosan intenzitet električnog udara.

I taj eksperiment je ukazao na to da smo mi ljudi ugrožena vrsta za koju se zna da predstavlja neposrednu opasnost za vlastiti opstanak.

Nameće se jedan od značajnijih zaključaka: “Svuda, sada i uvijek uvjet slobode je skeptičan stav prema kriterijima koje vlast želi da vam nametne.“ Taj i takav stav pretpostavlja , odgoj i odrastanje usmjereno ka razvijanju slobodne osobe. Dakako, to ne isključuje svjesno prihvaćanje discipline, neophodne u svim segmentima organiziranog demokratskog društva.

Što se tiče nepokornosti, sjetimo se riječi Alberta Ajnštajna: „ Ne čini ništa protiv svoje svijesti i savjesti čak  ako ti tvoja država i nacija posredstvom države ‘to’  izričito naredi.“