Da li roditelji na Fejsbuku ugrožavaju privatnost djece

Bezbijednost nije jedini problem sa dječijim fotografijama na „Fejsbuku” – pitanje je i ko ima pravo da objavi nešto o nekome bez njegovog pristanka

Nepisano je pravilo internet bontona da se ne postavljaju slike tuđe djece, ali roditelji rado objavljuju fotografije svojih mališana.

 

Umjesto u porodičnim albumima buduće generacije tinejdžera, makar u sljedećih desetak godina, imaće slike iz ranog detinjstva na „Fejsbuku” iako to nisu lično odobrili. Većina korisnika društvenih mreža koja ima djecu postavlja njihove fotografije na mreže, zbog želje da sa rođacima i prijateljima koji ne žive blizu, podijele važne momente iz odrastanja.

Nije samo bezbijednost, na koju se prvo pomisli, ono o čemu mame i tate treba da razmisle prije nego što sa virtuelnim prijateljima podijele sliku svog mališana na kojoj je on zidove sobe, na primjer, „ukrasio” dijelovima ručka. Pitanje je i ko ima pravo da objavi nešto o nekome bez njegovog pristanka?

Koliko je roditelja pitalo djecu za dozvolu da „Fejsbuk” prijateljima, kojih je ponekad i po nekoliko stotina, prepričaju anegdote iz vrtića, sa izleta, iz parka? Koliko bi, uostalom, korisnika društvenih mreža dozvolilo da se bez njihovog znanja ili odobrenja dijele fotografije na kojima se nalaze?

„Na dve stvari treba obratiti pažnju”, upozorava direktorka Oksford internet instituta. Kako je rekla „Gardijanu”, najpre treba biti oprezan sa podacima kao što su puno ime djeteta, datum i mjesto rođenja, lokacija i sve ono što bi eventualno neko mogao da iskoristi da ukrade identitet djeteta. Druga stvar se odnosi na pristanak i na to šta bi dijete u budućnosti željelo da vidi o sebi na mreži.

Kako djeca odrastaju, napominju stručnjaci, roditelji bi trebalo povremeno da pogledaju statuse i fotografije koje su o njima postavili na društvene mreže i da obrišu sve za šta procijene da bi moglo da smeta njihovim ćerkama i sinovima.

„Ako postavite fotografiju djeteta u nastupu besa, to kasnije može da vas košta”, kazala je „Gardijanu” Sonja Livingston, profesor socijalne psihologije na „London skul of ekonomiks”.

Ona smatra da nisu problematične sve slike i sve informacije, već samo one koje mogu da štete djetetu.

Pre nego što „okače” sliku djeteta, roditelji bi trebalo da se zapitaju kako bi se sami osjećali kad bi njihove majke i očevi delili slike i informacije o njima onlajn. Iako je teško predvideti kako će društvene mreže izgledati za deset godina, roditelj budućeg tinejdžera neće moći da mu s pravom kaže kako nešto ne treba da dijeli na tim sajtovima ukoliko je i sam, bez odobrenja djeteta, ostavljao informacije o njemu. Zbog toga stručnjaci preporučuju da se sa djecom razgovara šta je za njih prihvatljivo da se o njima objavljuje.

Kada je o bezbjednosti riječ, podešavanja privatnosti većine roditelja su takva da samo njihovi prijatelji na mreži mogu da vide slike koje postavljaju, zbog čega se osećaju sigurnije. Još jedan vid zaštite jeste i to što ne koriste prava imena djece, kao i to što ih ne označavaju („taguju”) na slikama.

Od mogućih zloupotreba se štite i tako što ne ostavljaju slike na kojima su im djeca naga niti one koje bi svima otkrile mesto stanovanja. Međutim, stručnjaci za internet bezbjednost podsjećaju da je izuzetno teško biti anoniman onlajn – lozinke, fotografije i sve druge informacije mogu biti laka meta hakera.

6yka.com