BiHPolitika

Čovićevi fratri

Uzaludno je (?) ukazivati na ovaj moralni sunovrat Bosne Srebrene koji se javno počeo manifestirati smjenom urednika Svjetla riječi (malo nakon smjene u SR je objavljen intervju s Draganom Čovićem), a time i pokušaja ušutkivanja glasova koji su bili kritika negativnih pojava u društvu i Crkvi

„Mi franjevci kroz stoljeća na ovim prostorima dijelimo dobro i loše sa svojim narodom. To zajedništvo koje mi svakodnevno živimo i vjeru u bolju budućnost danas prepoznajemo u programu HDZ-a i svih stranki okupljenih u zajedništvu Hrvatskog narodnog sabora, na čelu s dr. Draganom Čovićem.“

Ova izjava objavljena je na službenoj stranici HDZ-a. „Gvardijani i braća franjevci“, kako je napisano „iskazali su potporu dr. Draganu Čoviću. Poručili su kako je, u ovom sudbonosnom trenutku za hrvatski narod BiH uoči Općih izbora, svima, a posebno Hrvatima potrebno skrenuti pozornost na važnost sudjelovanja na izborima. Izbori su pred nama i trebamo im se odgovorno odazvati. Ne može nam biti svejedno tko će nas predstavljati sljedeće četiri godine. Budućnost našeg naroda i njegovo opće dobro ovisi od svakog od nas.“

Tako su izjavili neki franjevci Bosne Srebrene te se aktivno uključili u kampanju za predstojeće izbore u BiH i time javno iskazali potporu jednoj političkoj stranci. Ova izjava nije, nažalost, slučajna, ona je plod dugogodišnje skrivene, a u zadnje vrijeme i javne potpore koju čelni ljudi Bosne Srebrene iskazuju liku i djelu Dragana Čovića i HDZ-u. Uzaludno je ukazivati na ovaj moralni sunovrat Bosne Srebrene koji se javno počeo manifestirati smjenom urednika Svjetla riječi (malo nakon smjene u SR je objavljen intervju s Draganom Čovićem), a time i pokušaja ušutkivanja glasova koji su bili kritika negativnih pojava u društvu i Crkvi: simbioze crkve i politike, nacionalizma, svođenja vrijednosti evanđelja na partikularne interese pojedinih političkih opcija i zloupotrebe religijskih događaja i simbola u opravdanju političkih ciljeva.

Nadalje, ovakvo svrstavanje uz određenu političku opciju izravno se protivi službenom nauku Katoličke crkve. U Dekretu za svećenike Drugog vatikanskog sabora kaže se: Svećenici kao graditelji zajednice kršćana nisu nikada u službi neke ideologije ili neke ljudske stranke, nego, kao vjesnici Evanđelja i kao pastiri Crkve, svoje snage ulažu u duhovni rast Kristova Tijela. Jedan drugi dokument istoga Sabora, Gaudim et spes, donosi sljedeće: Crkva koja se zbog svoje službe i nadležnosti nikako ne podudara s političkom zajednicom niti se veže uz bilo koji politički sustav, znak je ujedno i čuvar transcendentnosti ljudske osobe. Ne treba uopće ni spominjati koliku je Isus imao distancu prema vlasti i vladarima!

Naravno, sada bi trebali očekivati da se provincija Bosna Srebrena, a i Katolička crkva u BiH ograde od izjave ovih franjevaca. To bi im bila dužnost jer tako nalaže Evanđelje i službeni nauk Katoličke crkve. Međutim, malo je vjerojatno da će se to i dogoditi, jer je ponašanje čelnih ljudi u Crkvi često u službi politike i interesa Dragana Čovića. Na primjer ljetošnje druženje Kardinala i vrha HDZ-a BiH u Sesvetskoj Sopnici kod Zagreba i cijeli taj događaj u kojoj je trebala biti prezentirana kulturno-vjerska baština Hrvata BiH pretvoren je u promociju HDZ-a BiH. Čak je Kardinal govorio o najvećem grijehu oholosti koji priječi jedinstvo, a čitamo na plakatima HDZ-a riječ „zajedništvo“. Ili Provincijalova predizborna naslikavanja s hadezeovcima, i još gore od toga jedan po vjeru strašan događaj s početka ovog mjeseca iz Dubrava kod Brčkog gdje je Provincijal predvodio misu na blagdan Rana sv. Franje. Nije izostalo slikanje s delegacijom HDZ-a, ali je izostala reakcija na skandalozne letke koje su dijelili hadezeovci na ručku poslije mise – s jedne strane lik Dragana Čovića, a s druge natpis „Rane svetog Franje Asiškog“. Ova dosad neviđena blasfemija ostala je bez službene osude i reakcije.

Također, i na „nižim“, župnim razinama svakodnevno svjedočimo druženjima i naslikavanjima svećenika i fratara s dužnosnicima HDZ-a. Dovoljno je otići na službenu stranicu HDZ-a BiH i provjeriti. „Političari“ time osiguravaju glasove na izborima, a „pastiri“ time osiguravaju buduće donacije. Posljedice ove simbioze teško je sagledati u njihovoj katastrofičnosti. Fratri/svećenici time prije svega dovode u pitanje smislenost postojanja službe koju utjelovljuju i obezvrjeđuju slavnu povijest Bosne Srebrene kada su fratri bili duhovnici naroda, prenositelji Božje objave u Isusu Kristu i znak nade da se sa snagom koja dolazi iz vjere u Boga mogu prevladati i najteže krize i iskušenja, nikada ne izručujući taj duhovni kapital u ruke ovozemaljskih moćnika zarad njihovih interesa. Njemački teolog D. Bonhoeffer pisao je iz nacističkog zatvora: „Zadatak naše generacije nije tražiti ono veliko već očuvati duše od kaosa i shvatiti da jedino to možemo ponijeti kao nagradu iz goruće zgrade“. Razne vlasti i režimi su prošli, a svijetli likovi naše zemlje, ne samo katolika, koji su pomagali ljudima da očuvaju duše i ljudskost, ostali su biti nadahnuće i putokazi, kao primjerice fra Anđeo Zvizdović, fra Matija Divković, fra Grga Martić, fra Antun Knežević, fra Ivan Frano Jukić, fra Jozo Markušić, fra Ignacije Gavran i mnogi drugi.

Zbog toga izjavu da vjeru u bolju budućnost prepoznaju u programu jedne političke stranke, o kojoj god da se stranci radilo, i to još vezati sa stoljetnim kontinuitetom djelovanja franjevaca u Bosni, smatram u najmanju ruku štetnom i opasnom, a pogotovo kada se radi o stranci koja gotovo u kontinuitetu od raspada bivše države vlada nad Hrvatima u BiH. Da stvar bude još gora, stvarnost nam svjedoči da je upravo ta stranka sukreator većine političkih procesa i odluka koje su ovu zemlju pretvorile u crnu rupu Europe. Nema logike prepoznati budućnost naroda u stranci koja je tomu narodu oduzela sadašnjost. Smatram da bi upravo bosanski franjevci trebali biti na strani tog od politike sluđenog, dezorjetiranog i bez nade u budućnost ostavljenog naroda, kao što su to bili tijekom više od sedam stoljeća franjevačkog djelovanja u Bosni. Ovi i drugi političari u našoj zemlji skrivili su puno tužnih priča o ljudskim sudbinama, mnoge suze zbog rastanaka i odlazaka, a veliki dio onih koji su još ostali u BiH zbog kore kruha su poniženi i ucijenjeni te su tako prisiljeni pogaziti svoje ljudsko dostojanstvo (koji je smisao života kada se zbog kruha prodaju duša i sloboda?!). Bolan i sramotan je osjećaj zamisliti kako se ti ljudi osjećaju dok čitaju ovakve izjave ili gledaju fotografije.

Zato ja, iz odgovornosti prema vjernicima i svome poslanju, smatram pogrešnim i nedopustivim stav ovih gvardijana i drugih svećenika koji strančare.

Fra Ivan Tuč, bosanski franjevac

Prometej

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close