Povećanjem poreza najbogatijim ljudima može se osigurati adekvatno finansiranje zdravstvenih sistema, škola i sigurnosti
Jučer sam slučajno na internetu nabasao na kratku anketu UN-a povodom 75. godišnjice postojanja ove internacionalne, međuvladine organizacije. Obilježavajući ovu godišnjicu usred najveće globalne zdravstvene krize, UN anketom želi ispitati da li će ona približiti ljude više, ili će pak voditi do većih podjela i nepovjerenja. Ispunivši anketu do kraja, dobijam rezultate ankete. Na slici ispod možete vidjeti kraću formu rezultata, a ukoliko vas interesuje, klikom na link možete vidjeti opširniju i detaljniju analizu rezultata.
Lako možemo primjetiti šta to ljudi žele i šta su prioriteti: prvo i najbitnije je univerzalan pristup zdravstvenoj zaštiti, zatim jačanje solidarnosti između naroda i država (nacija) i preispitivanje globalne ekonomije. Uočljivo je također da nakon ovih najviše odgovora ima povećanje podrške najteže pogođenim zemljama i zajednicama, univerzalan pristup čistoj (pitkoj) vodi i kanalizaciji, i rješavanje nejednakosti koje su se produbile kao rezultat Covid-19 krize.
Kako riješiti ove nagomilane svjetske probleme? Najbolje i najsveobuhvatnije rješenje bi bilo korjenito, radikalno promijeniti postojeći sistem, i uspostaviti novi, humaniji i pravedniji poredak. [1] Drugo, manje radikalno rješenje je progresivno oporezivanje bogatstva.
To je kod nas SDP BiH predložio prije više od dvije godine. Kako su naveli, stotine milionera u BiH (tačnije više od njih 600, a od toga 100 multimilionera) se mora adekvatno i socijalno pravednije porezno tretirati, što bi vodilo ka većoj ekonomskoj i socijalnoj ravnopravnosti. Na ovom portalu je objavljen, u februaru 2018. godine, tekst Neka bogati plaćaju više!, kao (moja) podrška ovom prijedlogu. Naravno od (neo)liberala i konzervativaca naišao je ovaj prijedlog SDP-a na nož kao “vraćanje komunizmu”, “nemoralan… problematičan… štetan” te na komentar da je “razlika u bogatstvu ljudi uzvišena pravda” (sic!). No da nas ne čudi ova i ovakva reakcija, kako ispravno zaključuje kolega Marko Kostanić, optika gledanja samoprozvanih čuvara kapitalizma kod nas nije ekonomske naravi, već religijske.
Moram na ovom mjestu kratko ponoviti izrečeno i napisano u gorespomenutom tekstu:
“Ovaj prijedlog nije komunistički, već upravo socijal-demokratski. Prijedlog populariziran od strane francuskog ekonomiste Thomasa Pikettyja u njegovom “Kapitalu u 21. stoljeću”. Piketty koji eksplicitno kaže da nije marksist i da ne smatra da je kapitalistički način proizvodnje loš po sebi, i koji se zalaže za poduzetništvo, predlaže progresivno oporezivanje kapitala, odnosno bogatstva (imovine, nasljedstva itd.). On naravno ne misli da je dovoljno uzeti dio tog golemog bogatstva i preusmjeriti ga tamo gdje ga nema, već je njegova mjera ipak nešto kompleksnija. No cilj kojemu Piketty teži nije rušenje kapitalističkog sistema već njegovo popravljanje – raspodijelimo bogatstvo i sve će biti u redu. S komunizmom tj. s Marxom [2], Piketty se slaže u tezi da koncentracija kapitala u malom broju ruku stvara nejednakost.”
Nasuprot našim (neo)liberalima i čuvarima kapitalizma, zapadni kapitalisti i super-bogati izgleda nemaju problem sa učenjima Pikettyja i idejom progresivnog oporezivanja.
Tako su prije par dana sami uputili molbu vladama svojih država da ih dodatno, progresivno oporezuju. Odmah i stalno. Jer, kako sami kažu, nisu oni ti koji zbrinjavaju bolesnike u odjeljenjima intenzivne njege. Ne voze oni vozila hitne pomoći koja će bolesnike dovoditi u bolnice. Ne obnavljaju oni police dućana i ne isporučuju hranu na vrata.
Međutim, poručuju: “Imamo novca, puno novca. Novca koji je očajnički potreban sada i koji će nam biti potreban u godinama koje su pred nama, kako se naš svijet oporavlja od ove krize”.
Oni smatraju da se problemi ne mogu riješiti dobročinstvom, bez obzira koliko velikodušno ono bilo, te da čelnici vlada moraju preuzeti odgovornost za prikupljanje potrebnih sredstava i njihovo pošteno trošenje. Dodaju da se upravo stalnim povećanjem poreza najbogatijim ljudima na planeti, poput njih, može osigurati adekvatno finansiranje naših zdravstvenih sistema, škola i sigurnosti.
Stoga, zaključimo njihovim riječima: oporezujte bogate, oporezujte bogate, oporezujte bogate. To je pravi izbor. To je jedini izbor. Čovječanstvo je važnije od njihovog novca.
Minel Abaz, Prometej.ba
[1] Prema Marxu (Prilog kritici Hegelove filozofije prava) “biti radikalan znači uhvatiti stvar za korijen, a korijen za čovjeka jest čovjek sam”. [2] Karl Marx u prvom tomu “Kapitala” govori o tendenciji kapitala da ide u smjeru oligopola tj. monopola.
