Kultura življenjaLifestyle

Čemu se čudimo?!

Svijet odraslih kao da je impresioniran i tobože zgranut onim što nam djeca pokazuju. Djeca nam pokazuju da su sklona opasnostima, da ih privlači rizik, da im je dosadno, da se žele zabaviti na način koji im mi osporavamo.

Djeca poručuju kako će radi zabave staviti i život na kocku, kako će svoja znanja iz kemije upotrijebiti na način za koji im nikad nećemo dati peticu i kako je njihov pojam “napetosti” znatno dalje od onoga što im mi želimo dopustiti.

Ništa novo. Oduvijek i zauvijek djeca i mladi žele pomicati granice i to i čine, s našim blagoslovom ili bez njega. Neki klinci glume male znanstvene eksperimentatore tako što se dovode u pogibelj koje, naravno, nisu svjesni ili je naprosto ignoriraju.

Licemjerno je od nas, tobože odraslih, tobože ozbiljnih ljudi što se takvoj opasnoj igri uopće čudimo. Djeca se uvijek ponašaju na način za koji misle da će im osigurati priznanje, bilo od nas, bilo od “ekipe”.

Djeca znaju kakav je svijet odraslih. To je svijet u kojem se priznanje i društvena promocija dobiva u opskurnim emisijama gdje mame i tate za smiješno malo novca rasprodaju svoje obiteljske tajne u trenutku istine.

To je svijet u kojem mame i tate sjede satima gledajući golobrade tipove koji na tromjesečnom provodu puše, piju, psuju i masturbiraju pred očima auditorija.

To je svijet u kojem mame i tate zavide njuškama s olako stečenim kuferima novca, svijet u kojem nasilje nije prokazano kao sramota, svijet u kojem kriminalci daju izjave, a ratni profiteri profitiraju i u miru… Djeca poznaju naš svijet. Što mi znamo o njihovu?

Eda VUJEVIĆ

neslanovac.hr

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close