Potresna priča Perhana iz “Doma za vješanje”
Svojevremeno proglašen za jednog od pet najboljih glumaca u Evropi
POREDILI GA S DASTINOM HOFMANOM Pročitajte potresnu priču Perhana iz “Doma za vješanje”
Davora Dujmovića najviše pamtimo po ulozi Perhana u filmu “Dom za vješanje”. Rođen je u Sarajevu i zauvijek mu je ostao nadimak Perhan. Ulogu po kojoj je ostao prepoznatljiv je dobio sasvim slučajno.
Dok je išao u drugi razred niže muzičke škole, imao je običaj da poslije nastave svrati kod svog oca koji je tada radio kao privatnik na pijaci Markale.
– Bili smo siromašni, nisam imao instrument, ali je moja mama poznavala čistačicu u školi koja mi je noću otključavala učionicu i ja sam tu vježbao – pričao je Dujmović.
U obližnji restoran, gdje bi svraćao na sok, došli su i Emir Kustirica i njegov asistent. Asistent je pitao Davorovog oca da li može da učestvuje u audiciji za “Oca na službenom putu”, a on je pristao i poslije toga je krenulo probno snimanje, gdje se pokazalo da je savršen za ulogu.
Poslije filma “Otac na službenom putu”, odlučio je da upiše filmsku akademiju. Nije mu uspjelo i poslije toga nije više ni pokušavao.
Sa nepunih 18 godina Davor je postao glavni glumac u sljedećem filmu Emira Kusturice “Dom za vješanje”, poslije kojeg je proglašen za jednog od pet najboljih glumaca u Evropi.
Poredili su ga sa Dastinom Hofmanom, ali se početkom 90-ih “navukao” na drogu. Nekoliko puta je pokušao da se liječi, ali bezuspješno.
U tom periodu je izjavio: “Ono što donosi heroin ne bih poželio ni najgorem neprijatelju. U početku je bilo “ja sam mal’ pa sam radoznal'”, ali radoznalost se u ovom slučaju plaća zavisnošću”.
Rat je Davora zatekao u Sarajevu. Razočaran odlazi u Beograd. Tamo je snimio još nekoliko filmova, od kojih je najpoznatiji “Underground”.
Poslije završetka rata Davor je otišao u Banju Luku, gdje je osnovao fond za kulturu Republike Srpske, koji kasnije dobija naziv “Davor Dujmović”.
Nakon Banje Luke je prešao u Sloveniju i to kod djevojke sa kojom je živio posljednjih mjeseci svog života. Slobodno vrijeme provodio je u prirodi sa konjima, borio se se s jakom depresijom i alkoholom.
U 30. godini počinio je samoubistvo u Novom Mestu.
Volio je Stonse, Stinga i Boba Marlija.
Autor: (D. K.) – avaz.ba
