Ćamil Duraković: U Srebrenici imamo bitnijih zvanica od Vučića

Povodom obilježavanja 20. godišnjice genocida u Srebrenici za Novo vrijeme govori načelnik Općine Srebrenica Ćamil Duraković. Tvrdi da zapaljiva retorika koja u ljetnim mjesecima dolazi iz manjeg entiteta Bosne i Hercegovine, ali i regiona, otežava srebreničku svakodnevnicu nakon 11. jula

(Piše: Ibro Čavčić – novovrijeme.ba)

Uoči obilježavanja 20. godišnjice genocida u Srebrenici strasti su se ponovo uzburkale. Ovaj put jačim intenzitetom nego što je to bio slučaj prethodnih godina. Tome je doprinio niz događaja: od najavljivanih rezolucija o Srebrenici, hapšenja ratnog komandanta Armije BiH Nasera Orića u Švicarskoj, negiranja genocida do dolaska premijera Srbije Aleksandra Vučića u Srebrenicu 11. jula… Sve je to doprinijelo međuetničkim tenzijama koje su narušile miran suživot Srebreničana, na čemu tokom cijele godine valja ponovo raditi. Do sljedeće komemoracije?! O tome, ali i o mnogim drugim temama razgovarali smo s načelnikom Općine Srebrenica Ćamilom Durakovićem.
NV: Gospodine Durakoviću, bliži se 11. juli. Na ovogodišnjoj komemoraciji će biti ukopano 135 novoidentificiranih žrtava genocida. Je li sve spremno za predstojeću komemoraciju?

Mi smo imali Organizacioni odbor 29. juna koji je bio pretposljednji. Imat ćemo još jedan 7. jula. Najvažnije je to što je sigurnosni nivo dignut na vrh, te je zasad sve na zadovoljavajućem nivou. Mi smo apsolutno spremni dočekati i ovu godišnjicu, kako smo to učinili i svih prethodnih godina, iako ova zahtijeva mnogo više organizacije nego što je to dosad bio slučaj jer će biti više zvanica i građana, i tako dalje. Ali kad uzmemo u obzir kapacitete koje imamo i koje smo stavili na raspolaganje, ali i ono što smo do sada uradili, smatram da je sve na neki način finalizirano.
NV: Mnogo je kontroverzi oko ovogodišnje komemoracije. Od hapšenja Nasera Orića, najava da će komemoracija biti odgođena, uobičajenog negiranja genocida, do rezolucije o Srebrenici. Ne mislite li da te okolnosti otežavaju dostojanstven ukop žrtava?

Naravno da otežavaju. Mi smo inače poučeni iskustvom da svake godine pred 11. juli počinju neke turbulencije, kako političke tako i ove opće, kojima se na neki način preusmjeri pažnja od 11. jula. To obično rade ove kuhinje – banjalučke i beogradske – tako da se čini sve kako bi se umanjio značaj tog dana te relativizirao razmjer zločina i onog što se desilo u Srebrenici. Ali mi smo na to navikli i pokušavamo prebroditi te prepreke. Međutim, ove godine su se desile neke ozbiljne stvari koje su zaista produbile međuetničke tenzije, tako da su i nama dodatno zakomplicirale ukupnu organizaciju. Počevši od ove rezolucije, britanske, pa ruske, zatim hapšenje Nasera Orića, pa izjave iz Beograda. To sve na neki način doliva ulje na vatru, i smatram da ćemo to prebroditi onog trenutka kad narodi u Bosni i Hercegovini i regionu shvate da je pomirenje bez alternative te da moramo prihvatiti činjenice iz prošlosti da bismo mogli krenuti dalje. Nažalost, društva još nisu zrela za neku katarzu, posebno Srbija, tako da nam to otežava svakodnevnicu. Sve su to otežavajuće okolnosti, ali šta možemo!? Živimo u takvom svijetu i to su neke realne okolnosti iz kojih mi ne možemo izaći, a ne možemo nikog prisiliti na nešto ako to ne osjeća. Nadam se iskreno da će nam vrijeme donijeti bolje.
Ostatak intervjua čitajte u printanom izdanju Novog vremena ili se pretplatite na elektronsko izdanje.