-TopSLIDELifestyleZdravlje

Burnout-sindrom?

BURNOUT-SINDROM

Autor: Igor Berecki / Bug.hr

Koliko god to u nas zvučalo nemoguće, zaista postoje ljudi koji izgaraju na radnom mjestu i ugrožavaju svoje tjelesno i mentalno zdravlje ubijajući se od posla. Ova je priča posvećena njima

Udanašnjim elektroničkim vremenima uz silne e-mailove, messaging servise, elektronske ‘to-do‘ podsjetnike, push-notifikacije, video-konferencije i u svako doba dostupne data-streaming cloudove, sve je više onih koji niti ne moraju ponijeti posao s radnog mjesta kući: posao ih sam od sebe prati uvijek i svuda; čini se kao da im radno vrijeme nikada ne prestaje.

OSJEĆAJ POTROŠENOSTI

Naravno, ima onih koji u takvom žestokom radnom ritmu nalaze motivaciju i poticaj, te u njemu plivaju poput ribe u vodi, no mnogima je čak i znatno manje naelektriziran tempo radnih opterećenja prevelik zalogaj za njihove tjelesne i mentalne kapacitete. Posao ih ubija. Osjećaju se potrošeni, spaljeni radom.

Od sagorijevanja na radu se može umrijeti; u japanskom jeziku postoji riječ za smrt od posla: karoshi. Štoviše, taj osjećaj izgaranja nije ekskluzivno vezan za profesiju, za radno mjesto. Izgaranje (burnout) može postojati i u drugim aktivnostima u svakodnevnom životu, pa i među osobama koje nominalno uopće nisu uposlenici: osim work-burnouta sve češće se susrećemo s pojmovima kao što su mommy-burnoutsocial-burnoutschool-burnout, koji opisuju spaljenost uzrokovanu preopterećenjima roditeljstva, zahtjeva koje pred nas postavlja naša okolina (i mi sami sebi!), škola i učenje…

O nazočnosti i proširenosti te pojave dobro govori i činjenica da ju opisala i službeno priznala Svjetska zdravstvena organizacija (WHO)burnout-sindrom nastaje kao rezultat kroničnog radnog stresa s kojim se pojedinac ne uspijeva uspješno nositi. Prema WHO-u, burnout-sindrom je definiran kroz tri osnovne točke:

  1. osjećajem slabljenja ili potpune iscrpljenosti tjelesne i mentalne energije
  2. mentalnim udaljavanjem od posla ili osjećajem negativizma / cinizma prema poslu i
  3. opadanjem profesionalne učinkovitosti.

Tu osnovnu definiciju burnout-sindroma suvremeni psiholozi su razložili na nešto veći broj ključnih znakova i simptoma kojima se koriste pri prepoznavanju dijagnosticiranju ozbiljnijih slučajeva izgaranja na poslu, a koji – kada se poslože u svojevrsnu check-listu – mogu pomoći i onima koji kod samih sebe još nisu svjesni postojanja tog problema.

SVE PO SPISKU

Da ne duljim dalje, evo vam simptomi burnout-sindroma – pa se testirajte!

  • Kronično ste umorni i iscrpljeni. Spavate loše ili uopće ne spavate jer ne možete zaustaviti neprestani vrtlog negativnih misli koji vam prolaze kroz um. Kao rezultat toga, kronično ste umorni, mada se i dalje trudite redovito i dovoljno odmarati i spavati. Kako vrijeme prolazi, osjećate se sve lošije, fizički iscrpljeno i nedostaje vam energije.
  • Udaljujete se od bliskih osoba. Kad patite od burnouta, podsvjesno se želite odmaknuti od svih potencijalnih izvora stresa, što uključuje i vašu obitelj i prijatelje. Napuštanje ranije dragih navika i hobija kako biste izbjegli biti u kontaktu s drugim ljudima ili sve izrazitije zapostavljanje obitelji i prijatelja može biti znak da ste sagorjeli.
  • Udaljujete se od posla. Pokušavate stvoriti zonu odmaka između sebe i stresova vezanih uz posao. To se može razviti u averziju prema poslu, u svojevrsni mentalni “otkaz” kojega ste podsvjesno sami sebi dali na radnom mjestu. Za razliku od nekadašnjeg pozitivnog odnosa, sada radite samo ono što je apsolutno nužno, ne nalazeći motivaciju za išta više od toga.
  • Cinični ste i gorki. Ne, to ne znači da od burnouta pate svi koji imaju ciničan ili sarkastičan smisao za humor i skloni su opakim komentarima i primjedbama. Međutim, ako primijetite da postupno sve više postajete takvi (a nije ranije niste bili), psiholozi kažu da to može ukazivati ​​na početak psihičkog sagorijevanja. Sve veća ravnodušnost je također tipični znak burnouta.
  • Radni učinak i sposobnost koncentracije su vam sve slabiji. Osjećate da ne postižete dovoljno. Osjećate da ste neučinkoviti i neproduktivni. Imate percepciju da se vaši neuspjesi povećavaju, a uspjesi su sve manji i rjeđi. To može ići toliko daleko da mislite kako više niste sposobni uspješno provoditi ni rutinske poslove. Smanjuje se i vaša sposobnost koncentriranja na radne zadatke.
  • Nedostaje vam motivacija. Teško vam je uvjeriti sami sebe ćete biti uspješni u poslovima koje započinjete, što vam oduzima motivaciju da čak i pokušate. Sve vam se čini beznadno, zbog čega vam nedostaje motiva da išta poduzmete.
  • Odmor ne pomaže. Prije su vam opušteni vikend ili nekoliko slobodnih dana obično bili dovoljni da kompenzirate i oporavite se od stresa na poslu. No, ako vas je zaozbiljno spalio burnout, sada vas čak ni savršeno osmišljen odmor ne uspijeva vratiti u sedlo.
  • Osjećate tjelesne bolove za koje nemate razložnog objašnjenja. To vam vaša fizička komponenta šalje signale da s psihičkom komponentom nešto nije u redu. Mentalno izgaranje često je popraćeno tjelesnim simptomima: glavobolja i vrtoglavica, mučnina i probavni problemi, visoki krvni tlak, povišen broj otkucaja srca i zujanje u ušima su uobičajeni fizički pratitelji burnout-sindroma.
  • Često ste bolesni. Dokazano je da burnout nepovoljno utječe na imunost. A oslabljeni ili stresom poremećeni imunološki sustav širom otvara vrata infekcijama. Ako su se razne infekcije počele redati jedna za drugom ili opetovano doživljavate napadaje i pogoršanja jedne te iste bolesti, to može znakovito ukazivati na prisutnost burnouta.
MUDROST POKOJNE BABE

Pročitali ste navedene simptome i shvatili da ste nakupili zabrinjavajući broj kvačica u checkout kvadratićima? Sumnjate da imate simptome burnouta? Što vam je sada činiti?

Za početak, ignorirajte pseudo-šaljivi stil kojim je ovaj tekst napisan (da, ciničan sam i gorak, imam i ja neke simptome, niste sami) — nemojte neozbiljno shvatiti svoje sumnje. Ako osjećate da nešto nije u redu, vjerujte svojim instinktima i potražite stručnu pomoć: pođite liječniku. On bi pretragama trebao isključiti tjelesni uzrok vaših tegoba (možda ipak samo imate nekakav bezvezni karcinom, jel'te…) i uputiti vas na najpogodnijeg specijalistu ili terapeuta za daljnje liječenje. Ne ustručavajte se potražiti pomoć!

BURNOUT ILI DEPRESIJA?

Najčešće nije lako povući jasnu crtu razgraničenja između depresije i burnouta. Unatoč sličnim simptomima, ipak postoje neke distinktivne razlike.

Burnout ima jasan izvor: uzrokovan je stresom na radnom mjestu i jasno je povezan s profesionalnim opterećenjima. Depresija je znatno širi, dublji i opsežniji poremećaj koji prožima i privatni i profesionalni i emotivni život; načelno nema tako jasan i definiran uzrok kao što ga ima sindrom izgaranja na poslu.

Skoro svaka mentalno zdrava osoba će razviti simptome burnouta kada ju se izloži prolongiranom i kontinuiranom povećavanju profesionalnih zahtjeva, ali bez osiguranja adekvatnih sredstava i uvjeta da te zahtjeve ispune. No, iako će tada osjećati identične tegobe kao i depresivna osoba, kada uklonimo uzroke pretjeranog radnog opterećenja, žrtva burnouta će se brzo oporaviti i vratiti u normalu.

Nasuprot tome, depresija ne mora uopće imati nikakve veze s poslom ili stresom, a tegobe će načelno perzistirati bez obzira ostaje li ta osoba na poslu ili boravi kod kuće, rasterećena od profesionalnih obaveza.

Osim liječničke pomoći, postoji puno prostora i za samopomoć. Slušajte što vam tijelo govori. Ne obraćajte previše pozornosti na ono što drugi kažu ili što piše u popularnoj literaturi: koliko biste trebali spavati, koliko se odmarati, koliko i kako se rekreirati, što biste trebali jesti. Umjesto toga pokušajte osluškivati ​​vlastito tijelo i ispuniti njegove osnovne potrebe. Ako vam se spava 12 sati u komadu, odspavajte toliko. Ako osjećate da će vam fast-food krumpirići i burger biti utjeha i opustiti vas, samo naprijed!

Izađite s posla i iz kuće u prirodu, opustite se u zelenilu, protegnite se, meditirajte...
Izađite s posla i iz kuće u prirodu, opustite se u zelenilu, protegnite se, meditirajte…

Promijenite odnos prema poslu koji vas spaljuje. Kao prvo – a vjerojatno i najvažnije – dok se oporavljate od burnouta naučite se (prisilite se!) reći „NE“. Izbjegavajte preuzimati nove obveze ili odgovornosti koje nisu apsolutno neophodne, nego ih delegirajte: ako imate priliku prenijeti dio opterećujućih odgovornosti ili projekata nekom drugom, pokušajte to i učiniti.

Pravite češće i duže pauze; pružite svom umu i tijelu priliku da se opuste između opsežnijih zadataka ili projekata kako biste izbjegli kontinuiranu izloženost stresnom stanju.

I ostavite posao na poslu. Da, teško je izvan posla isključiti mobitel i poklopiti laptop, ne odgovarati na poruke, ne provjeravati e-poštu i ne javljati se na telefonske pozive, ali za vaš mentalni integritet je od vitalne važnosti uspjeti postaviti granice svoje privatnosti i psihičkog mira. Ukoliko sami počnete poštovati svoj mentalni integritet i mir, dat ćete signal i drugima da se toga počnu pridržavati.

Moja je pokojna baba često govorila (a toga se i dosljedno pridržavala): „Posla uvijek ima puno, a ja sam samo jedna. Samo lagano, neće pos'o nikud otić’“. Poživjela je 94 godine u dobrom zdravlju, a jedino izgaranje koje je iskusila bilo je to što smo ju kremirali. Ostali samo dugmići.

​ Igor „Doc“ Berecki je pedijatar je na Odjelu intenzivnog liječenja djece Klinike za pedijatriju KBC Osijek. Od posla se opušta antistresnim aktivnostima: od pisanja svojevremeno popularnih tekstova i ilustracija u tiskanom izdanju časopisa BUG, crtkanja grafika i dizajna, zbrinjavanja pasa i mačaka, te fejsbučkog blogiranja o craft-pivima, životnim neistinama i medicinskim trivijama, sve do pasioniranog kuhanja posve probavljivih jela i sviranja slabo probavljivog bluesa.

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close