Broj inficiranih HIV-om u BiH raste, dok programi i testiranje opadaju

Nevladini aktivisti obilježavaju Međunarodni dan borbe protiv HIV-a u Sarajevu, 1. 12. 2014. (Ilustracija)

U posljednje dvije godine u Bosni i Hercegovini (BiH) je registrirano pet puta više oboljelih od HIV-a u odnosu prosjek prethodnih 30 godina.

Razlozi porasta broja inficiranih su manji broj testiranja tokom 2020. i 2021. godine i pandemije korona virusa. U prošloj godina sa češćim testiranjima, i brojke su porasle. Međutim, sve je manje i stranih i domaćih programa, kao i novca za kampanje dobrovoljnog testiranja, upozoravaju ljekari i nevladine organizacije koje je kontaktirao Radio Slobodna Evropa (RSE).

Tokom 2022. i 2023. godine otkriveno je 98 novih slučajeva, od ukupno 522 koliko je potvrđeno od 1994. godine od kad postoje podaci. Četiri petine inficiranih su muškarci, među kojima s 55 posto dominira homoseksualni način prijenosa. Neodređeni ili ostali načini prijenosa čine 32 posto i hetero način prijenosa oko 12 posto.

Terapiju protiv HIV-a i AIDS-a trenutno prima 260 pacijenata u BiH.

Zašto je porastao broj inficiranih?

U BiH postoje samo dvije nevladine organizacije koje se bave problemom osoba koje su zaražene HIV-om. Među njima je “Partnerstvo za zdravlje”.

U ovoj organizaciji kažu za RSE da su aplicirali za novac za testove kod državnog Ministarstva civilnih poslova BiH, u okviru kojeg djeluje odjel za zdravstvo. Bosna i Hercegovina na državnom nivou nema ministarstvo zdravstva.

Novac su tražili za kupovinu testova u 2024. godini, ali su odbijeni, kako ističu, za razliku od prethodnih godina, bez obrazloženja. Ističu i da su do sad kupovali najveći broj testova za HIV u BiH, oko 1.500 godišnje, koji otkrivaju i hepatitise.

Svjetska kampanja protiv AIDS-a, putem koje je dolazio i novac za BiH, završena je prije devet godina.

Među onima koji su slučajno otkrili da imaju HIV je i Sarajlija, koji nije želio da mu se otkrije identitet (ime poznato RSE).

Za ovu bolest je saznao prilikom odlaska na pregled za presađivanje kose. Nakon što je uradio rutinski nalaz, dan kasnije su mu iz klinike javili da je pozitivan na HIV.

“Nisam imao nikakve simptome, niti sam osjećao promjene u organizmu. Ne znam gdje sam se mogao zaraziti. Najteže mi je bilo objasniti supruzi i familiji odakle mi virus. Na sreću, ona nije zaražena”, kaže on.

Da ima HIV virus saznao je i Tuzlak i to nakon redovnog zdravstvenog pregleda. Analizom je doznao da je virus dobio nakon što se tokom operacije slučajno ozlijedio iglom.

Prima terapiju čime je mogućnost prijenosa smanjena na minimum i nastavio je raditi.

Samo tri centra za liječenje

Problem s kojim se suočavaju zaraženi HIV-om u BiH je administrativna rascjepkanost zemlje, gdje je zdravstvo u nadležnosti 13 ministarstava iz deset kantona, dva entiteta, te Brčko distriktu BiH kao posebnoj jedinici.

Pacijenti iz entiteta Federacija BiH po terapiju moraju doći u Sarajevo ili Tuzlu. Ako žive u Republici Srpskoj, moraju ići u Banju Luku.

U cijeloj Hercegovini, istočnoj i zapadnoj Bosni nema medicinskog centra za HIV gdje pacijenti mogu preuzeti terapiju.

“Godinama tražimo da se to omogući i u Mostaru, gdje postoji infektivni odjel i gdje bi se liječilo do deset pacijenata. Daleko je i onima iz Bihaća (na sjeverozapadu Bosne) koje je od Sarajeva i Tuzle udaljeno šest sati vožnje”, kazao je za RSE Damir Laličić iz udruženja “Partnerstvo za zdravlje”, koje se, pored ostalog, bavi pitanjem HIV-a.

Kako se najčešće otkriva HIV?

Antonija Verhaz, infektolog s Univerzitetsko-kliničkog centra u Banjoj Luci, koja radi s HIV pacijentima, ističe da je najvažnije redovno testiranje i rano otkrivanje infekcije.

“HIV infekcija se, kad je otkrivena 1980-ih, smatrala ‘kugom savremenog doba’. Danas se ubraja u hronične zarazne bolesti i imamo ljude koji uz redovnu terapiju s njom žive već 40 godina”, kazala je Verhaz za RSE.

Testiranje na HIV se provodi anonimno. Redovno testiranje na HIV u BiH imaju samo dobrovoljni darivatelji krvi, koji također mogu tražiti da ostanu anonimni.

Za njih vrijede različita pravila za dva entiteta.

U Republici Srpskoj darivatelji krvi ne mogu biti osobe “visokorizičnog seksualnog ponašanja: homoseksualno, biseksualno, promiskuitet, nepoznati partneri i prostitucija, kronični alkoholizam i narkomanija”.

U Federaciji BiH je eliminacijsko pitanje “Da li ste u posljednjih 12 mjeseci imali spolni kontakt s osobom s povećanim rizikom?”

Medicinski radnici povremeno se testiraju svakih nekoliko godina. Svi ostali se testiraju dobrovoljno, a ponekad uoči težih medicinskih zahvata.

Usporedbe radi, proteklih godina je uoči operacija bilo obavezno testiranje na korona virus SARS-CoV-2, ali ne i na HIV.

Neke privatne klinike rade i test na HIV uoči operacije.

Koliko se izdvaja za liječenje?

Prema podacima koja su za RSE ustupili iz zdravstvenih fondova u BiH, tokom prošle godine je za liječenje 260 pacijenata izdvojeno ukupno oko 2,8 miliona maraka (oko 1,4 miliona eura).

Godišnja terapija za jednu osobu košta od pet do deset hiljada maraka (2.500 do 5.000 eura), ovisno o težini bolesti.

Samir Hrvo, infektolog s Univerzitetsko-kliničkog centra u Sarajevo, koji liječi HIV pozitivne osobe, kaže da su u BiH dostupni skoro svi lijekovi koji su pacijentima dostupni u Evropi ili Americi.

Redovna terapija koja je počela na vrijeme, navodi, smanjuje količinu virusa do nivoa koji se teško i detektiraju.

“Liječenje je apsolutno bezbolno, tableta ili dvije dnevno, ako se dijagnosticira na vrijeme u ranoj fazi, a to je moguće samo ako se seksualno aktivne osobe redovno testiraju, barem jednom godišnje. Ako pacijent dođe u kasnoj fazi AIDS-a, onda imamo problem liječenja i komplikacije”, dodao je Hrvo.

Društvena stigma i diskriminacija

“Završio sam fakultet, zaposlio se, solidno zarađivao i živio punim plućima do prije 15 godina. Testirao sam se s prijateljima ‘iz zezancije’ na pultu u tržnom centru. Saopštili su mi da imam HIV, koji mi je nakon ponovljenih testiranja u bolnici potvrđen”, kazao je B. D. za RSE.

Život ovog Banjalučanina se tad, prije 15 godina, preokrenuo.

Da je pozitivan nije u početku nikom rekao, osim roditeljima. Oni su ga, kaže, odmah pitali “milion” pitanja: gdje, od koga, kako, drogiraš li se?

Znao je, kaže, samo da se ne drogira. Ubrzo se, kaže odselio od roditelja, jer nije htio gledati majku kako “po sto puta dnevno” briše kuću kiselinom.

Terapiju redovno uzima i osjeća se dobro. Korona virus je dva puta prebolio. Prijatelji znaju da je HIV pozitivan.

“Najteže mi pada samački život. Htio bih da se oženim, da imam porodicu, djecu, ali svaka cura koju sam do sad upoznao odmah je pobjegla od mene kad bih joj rekao da sam zaražen HIV-om”, priča ovaj mladić za RSE. Roditelji su se sad navikli na tu činjenicu i mnogo su informiraniji.

Samir Hrvo, infektolog s Univerzitetsko-kliničkog centra u Sarajevo koji liječi HIV pozitivne osobe, smatra da je društvo u BiH “neuko”.

“Oni koji ne znaju puno o HIV-u imaju pravo da se boje. Međutim, problem su nekada zdravstveni radnici koji stigmatiziraju, ne samo pacijente oboljele od zaraznih bolesti, već i one koji imaju psihijatrijska oboljenja”, kazao je Hrvo za RSE.

HIV pozitivne osobe diskriminaciju rijetko prijavljuju.

Prema važećim zakonima i zvaničnim preporukama zdravstvenih institucija u BiH, izričito je zabranjeno objaviti identitet osobe zaražene bilo kojom bolešću.

Link: hiv-aids-bosna-hercegovina-lijecenje-testiranje-diskriminacija

Iz Ureda ombusmena za ljudska prava u BiH za RSE su kazali kako su imali samo dvije žalbe, iz 2016. i 2022. godine, i obje su se odnosile na navodni nedostatak lijekova u Banjoj Luci, odnosno Sarajevu.

Ljekari i aktivisti koji se bave pitanjem HIV-a kažu da edukacija i prevencija kroz masovnija testiranja ostaju najvažniji vidovi sprečavanja širenja virusa, ali i borbe protiv diskriminacije.

Koliko je zaraženih u regiji i svijetu?

Veći broj zaraženih zabilježen je u regiji pri čemu najveći broj bilježi Srbija.

“Skok” u broju zaraženih je registriran i u 29 zemalja Evropske unije.

Tako je u 2020. godini potvrđen 14.971 slučaj HIV-a od čega 1.760 AIDS-a, prema podacima Evropskog centra za prevenciju i kontrolu bolesti (ECDC) i Regionalnog ureda Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) za Evropu.

Godinu kasnije prijavljeno je 16.624 novih dijagnoza HIV-a, među kojima 8.194 osobe koje su razvile AIDS.

U 2022. godini potvrđeno je 22.995 HIV infekcija, od čega je 2.349 osoba razvilo AIDS, dok se podaci za 2023. još obrađuju.

Globalno, HIV je 2022. godine potvrđen kod 39 miliona ljudi ili oko 1,3 miliona više u odnosu na godinu radije, prema posljednjim podacima UNAIDS-a, agencije Ujedinjenih naroda.