Bob Stewart u društvu sa Denisom Bećirovićem (Foto: Patria)
AHMIĆI – 30 GODINA POSLIJE
U Ahmićima kod Viteza danas se obilježava 30. godišnjica od pokolja 116 Bošnjaka, koje su na današnji dan 1993. godine počinile jedinice Hrvatskog vijeća obrane (HVO).
Obilježavanje je počelo jutros u 9 sati na šehidskom mezarju u Vitezu, gdje je proučen Jasin za sve nevino stradale.
Nakon toga učesnici su krenuli ka Ahmićima gdje je organizovana komemoracija, kojoj prisustvuje veliki broj zvanica.
Foto: Patria
Među njima su predsjednica Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove Graciela Gatti Santana, bivši britanski oficir i bivši komandant britanskog bataljona u okviru mirovnih snaga UN-a u BiH Bob Stewart, član Predsjedništva BiH Denis Bećirović, lider SDA Bakir Izetbegović, predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida Murat Tahirović, državni parlamentarac Šemsudin Mehmedović, reisul-ulema Islamske zajednice u BiH Husein efendija Kavazović, potpredsjednik Federacije BiH Refik Lendo…
Stewart: Nisam mogao vjerovati u ono što sam vidio
Prisutnima se, između ostalih, obratio čovjek koji je prvi ušao u Ahmiće i ugledao ono što razum ne može pojmiti – britanski pukovnik Bob Stewart.
– Nisam mogao vjerovati da u ovoj zemlji poput BiH ubijaju muškarce, žene i djecu. Pripadnici Armije RBiH koji su bili na brdima rekli su mi da u Ahmićima ubijaju žene i djecu.
Došao sam ovdje i nisam vjerovao da se to dešava. Nisam mogao vjerovati u ono što sam vidio. Prevodioci koji su radili sa mnom bili su sa svih strana. Svi su danas ovdje sa nama.
Foto: Patria
Sinoć smo im dali medalje UN-a za njihovu službu. Nadam se da će ova zemlja krenuti naprijed kao jedinstvena zemlja, a ne kao tri odvojena dijela.
Ovo je prelijepo mjesto. Ljudi ovdje mogu postići velike stvari. Kada sam bio ovdje pomogli su mi ljudi koji su provodili svoje vrijeme u uniformama – kazao je Stewart.
Za kraj je odao počast preživjelima i onima koji su izgubili svoje živote, porodicama koje su propatile. Također, uputio je poruku političarima u BiH, te ih zamolio da zaustave odlazak mladih.
– To će se desiti ako mladi ljudi osjećaju da imaju budućnost. Mi Britanci zaista cijenimo Bosnu i Hercegovinu – dodao je Stewart.
Zec: Moje djetinjstvo je zauvijek nestalo
Jedan od preživjelih svjedoka zločina u Ahmićima Adnan Zec podijelio je svoja iskustva od 16. aprila 1993. godine kada je, kako je kazao, bio 13-godišnji dječak čije je djetinjstvo tada zavijek nestalo.
– Ahmići, 16. april 1993 i akcija “48 sati pepela i krvi” je mjesto gdje je moje 13-godišnje djetinstvo zauvijek nestalo. Tu je moja porodica ubijena i nedužne bošnjačke porodice su ubijene i spaljivane sa namjerom da zauvijek budu istrijebljeni. Probudila me pucnjava, moje dvije sestre i ja smo pitali roditelje šta se dešava.
Zločinci su zapalili našu kuću, pokušali smo ugasiti vatru ali nismo uspjeli. Izašli smo napolje i vidjeli komšije ubijene i hrvatske vojnike kako stoje pored njih. Samo 20-ak metara dalje kod kuće komšije Huseina stojala su tri vojnika sa hrvatskim oznakama – rekao je Zec.
Kaže kako je vidio vojnike i dotrčao do njih, nesvjestan šta se dešava, a oni su ga pitali: “Gdje ćeš, mali? Gdje ideš?”
– Ja sam rekao da bježim jer se puca, a oni su mi rekli da moram nazad. Čim sam okrenuo leđa, ispucali su mi dva rafala u leđa. Od dva rafala, pogodila su me dva metka. Gledao sam u padu kako roditelji trče prema meni, otac je molio da njega ubiju a ostave majku i sestre. Oni to nisu slušali, nego su tri puta rekli: ubij ih! – potresne su riječi Adnana Zeca.
Foto: Patria
Ističe i da danas te iste riječi i dalje odjekuju u njegovoj glavi.
– Još gledam kako mi roditelji padaju dok mi rafali odjekuju ušima. U tom momentu sam više bio nesvjestan nego svjestan činjenice da sam u tom momentu ostao potpuno sam. Sitna kiša je i dalje padala tog dana, kao da je pokušala ugasiti plamenove iz kuća koje su sistematski paljene. Krikovi djece, jauci i suze su se i dalje čuli – ističe.
Dodaje i da je nakon toga osam dana bio ranjen i krio se.
– Osam dana sam se ranjen krio i gledao užase i pustoši sela i mislio sam da sam jedini preživjeli. Pitao sam se ima li smisla sam samcat na ovom svijetu živjeti i dalje. Osam dana sam krv lio i gledao ljude, žene i djecu kako jauču.
Pomoći im nisam mogao. Pao sam u nesvijest, a kada sam se probudio bilo mi je teško što sam jedini preživjeli. Ovo je samo dio užasa koji je zadesio nas stanovnike Ahmića – dodao je Zec.
I ove godine učesnici marša pod nazivom “Put istine i sjećanja” iz Viteza stigli su u Ahmiće kako bi odali počast nevinim žrtvama koje su 1993. godine zvjerski ubile jedinice HVO-a.
Foto: Patria
Najmlađa žrtva bila tromjesečna beba
U ranim jutarnjim satima, tog 16. aprila 1993. godine, pripadnici HVO-a napali su selo Ahmići i ubili 116 Bošnjaka, te spalili njihove kuće. Najmlađa žrtva tih zločina bila je tromjesečna beba.
Foto: Patria
Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije (MKSJ) presudio je da su ubistva u Ahmićima bila zločini protiv čovječnosti.
Jedan od komandanata HVO-a Dario Kordić osuđen je na 25 godina zatvora. Zoran, Mirjan i Vlatko Kupreškić su osuđeni na kazne od šest do deset godina zatvora za učešće u zločinu, ali su novom presudom 2001. godine oslobođeni optužbi.
Dario Kordić, koji je u austrijskom zatvoru izdržavao 25-godišnju kaznu zbog zločina u centralnoj Bosni, među kojima i zbog zločina u Ahmićima, oslobođen je nakon izdržane dvije trećine kazne.
Haški sud je osudio i bivšeg pripadnika specijalne jedinice HVO-a “Džokeri” Miroslava Cicka Bralu na 20 godina zatvora.
Foto: Patria
Paško Ljubičić osuđen je na osam godina zatvora, a nakon odležane dvije trećine kazne pušten je na slobodu.
Tihomir Blaškić osuđen je na devet godina zatvora, a na slobodu je pušten nakon što je odslužio kaznu od osam godina i četiri mjeseca.
Patria
