Brinu me izjave da je rahmetli Alija ostavio Bosnu u amanet Turskoj

Besim Spahić, doktor komunikologije, profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, jedan od najznačajnijih teoretičara s područja političkog marketinga u regiji, vrsni komunikolog, publicista, slobodni umjetnik koji potpisuje različite muzičke, teatarske i književne projekte, u intervjuu za naš list govori o razlozima za nezadovoljstvo građana, odnosima s Turskom, aktuelnoj političkoj situaciji u BiH…

Prema njemu, razloga za demonstracije bh. građana je mnogo: nikakva produktivna ekonomija, besposlenost, neuređenost svih sfera koje bi trebala obavljati država od vrha do dna piramide…

Nacionalni interesi

– Ljudi su prije ili poslije morali shvatiti da su samo statistička glasačka masa, za koje njihovi izabranici kasnije ne mare – kaže profesor Spahić.

Kako komentirate okupljanje građana širom BiH i nezadovoljstvo koje iskazuju?

– Pa trebalo je puno vremena da se desi nenacionalno i nevjersko okupljanje bh. građana, jer oni (satjerani u segregacijske vjersko-nacionalne torove, uz nepriznavanje ostalih) kao ustavna građanska kategorija i ne postoje. Opterećeni su traumatičnim recidivima nedavnog krvavog rata, dovedeni do najvišeg stadija mentalne polucije, prouzrokovane hiperstazijom potencirane nacio-vjerske čulnosti i permanentno strašeni od drugih, od svojih zaštitnika vitalnih nacionalih interesa (ustvari obogaćenih milionera). Izgleda da je spontano proradila potreba za početkom mentalne ekologije. Jer ljudima ne znači ništa da su Srbi, Bošnjaci, Hrvati, ostali kada nemaju posla, kada bijedno žive i kada im djeca odlaze trbuhom za kruhom.

 

 

Uništena privreda

 

Smatrate li da je razlog za okupljanje građana samo jedinstveni matični broj (JMBG)?

– Ne, to je samo povod, a razloga je mnogo: nikakva produktivna ekonomija, besposlenost, neuređenost svih sfera koje bi trebala obavljati država od vrha do dna piramide. Onda, nerad većine državnih organa uz po nekoliko puta veće plaće od evropskog prosjeka, korupcija u koju su uvučeni gotovo svi građani, nepotizam, rođačko-stranačka kadrologija itd., itd.

Ljudi su prije ili poslije morali shvatiti da su samo statistička glasačka masa, za koje njihovi izabranici kasnije ne mare. Ne zanimaju ih ni bebe, ni građani. Sva svrha je da je i ova tanašna (što im odgovara), bespravna i segregacijska država njihova, a da su građani roblje, koje ne smije izaći ni na proteste.

Može li se govoriti o „bosanskom proljeću“, kako neki već nazivaju demonstracije u BiH?

– To je neka varijanta slične pojave širom svijeta, ali BiH ni po čemu ne liči ni na jednu i uopće na državu; počev od njenog imena, nomenklature njenih stanovnika, podijeljenih na konstitutivne – „ustavne“ i nekonstitutivne – „neustavne“ narode. Ima li to igdje u svijetu?!

Zamislite da se u Hrvatskoj ili Srbiji izjednači pojam Hrvat i Slavonac, odnosno Srbin/Srbijanac i Šumadinac, pa da se (bez državnog prefiksa) Hrvatska zove „Hrvatska i Slavonija“, a Srbija „Srbija i Šumadija“ i da imaju Federaciju Hrvatske i Slavonije i Republiku Dalmaciju, uz trojno predsjedništvo, jer su Dalmatinci, Hrvati i Slavonci tri naroda, koji govore različit jezik?! Isto je i sa Srbijom i Šumadijom, koja ima Federaciju Srbije i Šumadije, te Republiku Vojvodinu.

BiH je još „terra missionis“ ili nacionalno-vjerski prozelitska država, u kojoj do državotvorne nacionalne koagulacije njenih (istina različitih) građana nije došlo i još se i izvan i iznutra sprečava da dođe. Mi smo još (i uz blagoslov međunarodne zajednice, ma šta ona značila) u anahronim feudalnim konceptima „krvi i tla“, odnosno „jedan narod, jedan jezik, jedna vjera“. Ljude niko nije i ne uči ih da je BiH njihova primarna domovina.

Kako komentirate stavove političara iz Republike Srpske, ali i dva HDZ-a, koji Sarajevo nazivaju „nesigurnim gradom“ te stoga odbijaju do daljnjeg učestvovati u radu državnih organa?

– Pa narodu sa hiperstaziranom nacio-vjerskom čulnošću, nacionalni lideri, od kojih su većina politički diletanti, i ne mogu ništa drugo reći osim da ih plaše Banjom Lukom, Sarajevom i Mostarom.

Najsmješnija su stajališta da treba izmjestiti „glavni grad“ BiH, da još više zakomplikujemo i ovako komplikovanu situaciju. Najsmješnije su konstatacije da su pored svih u Parlamentu BiH isključivo bili ugroženi predstavnici RS. Nisu daleko ni stajališta hrvatskih parlamentaraca. Njih je jednostavno iznenadio narod, podsjetivši ih da uopće postoji. A tek bebe? Kako ih nije stid da se uopće rađaju, jer naši političari ionako tjeraju (istina loše) školovanu mladost iz BiH!?

Kako komentirate aktuelnu političku situaciju u BiH? Činjenica je da nema konsenzusa gotovo ni o jednom važnijem pitanju, od implementacije presude „Sejdić-Finci“ pa do tehničkih zakona, kao što je zakon o JMBG…

– Ništa nije slučajno. Sve se odvija po planu i programu Dejtonskim sporazumom legalizirane neefikasnosti BiH, koja je, kao i mnoge razvijenije i veće tranzicijske države, žrtva „šok terapije“ ili uništenja kompletne proizvođačke i samoodržive privredne infrastrukture, odnosno finansijskog porobljavanja od svjetskog finansijskog kapitala. Najbolji dokaz je naša konvertibilna marka, koja konvertibilnost temelji na kreditima MMF-a. Ti krediti se najmanje koriste za pokretanje privrede i otvaranje novih radnih mjesta. Uglavnom ih pojedu plaće neefikasnih političara, raspoređenih u trinaest parlamenata, ministarstava i jednim distriktom. Dakle, naši političari i da hoće, ne mogu puno uraditi bez demokratskog i funkcionalnog ustava Republike BiH i administrativno preuređenog (simplificiranog) teritorijalnog ustroja države.

Tri tabora

Možete li povući paralelu između demonstracija koje se danima održavaju u Turskoj i okupljanja građana u BiH?

– To je neuporedivo. Turska je moćna i razvijena zemlja sa blizu 100 miliona stanovnika. Vidjeli smo kako je sekularna država reagirala i reagira na pokušaje islamizacije. Mene više brinu izjave da je rahmetli Alija („moj otac/babo“, kako ga Bakir oslovljava) ostavio Bosnu u amanet Turskoj, a to izjavljuje i Erdoan. Niko ne smije postaviti pitanje ni Bakiru ni Erdoanu kome to Erdoan može ostaviti u amanet Tursku. Vidite da je BiH „nedonošče“ u procijepu različitih interesa iz okruženja, koji njenu populaciju i mentalno, a može se desiti i državu centrifugalno vuku na tri strane.

Turci su propašću Osmanske imperije Bosnu i posebno Bošnjake muslimane ostavili na cjedilu, dok su Srbima (uz obnovu Pećke patrijaršije za vrijeme Sokolovića) omogućili srpsko-pravoslavni prozelitizam do linije Karlobag – Virovitica, gradeći svetosavske crkve u BiH, kojih do početka turskih osvajanja Bosne u Bosni nije bilo.

Upravo su Turci jedinstvene žitelje Bosne, koje su drugi, a i oni sami sebe nazivali Bošnjani/Bošnjaci (vidi Načertanije iz 1944!?) podijelili u tri primarno vjerska, a na tome izrasla i nacionalna tabora. U svemu je katalizator bila Crkva u Hrvata, koja do danas nije uspjela prozelitizirati ni trećinu bh. žitelja.

Da li će EU umjeti da pjeva

Hrvatska ulazi u EU, Srbija dobiva kandidatski status, a u BiH se najviše vremena troši na priču o pukoj budućnosti zemlje, odnosno pitanju njenog opstanka… Koliko BiH može čekati i šta je izlaz iz trenutne situacije?

– Moje prvo pitanje je: „Da li će EU umjeti da pjeva, kao što sužnji/kandidati pjevaju o njoj?“ Pogledajte Grčku, Portugal, a Boga mi i Sloveniju, koja je pred raspad Jugoslavije, kao prva među nejednakim u mnogim parametrima, bila ispred najrazvijenijih zemalja Evrope. A sada, zadnja među nejednakim, na petom mjestu iza Grčke, koja je faktički potpuno zarobljena dugovima!??

avaz