Branko Perić: KUPLERAJ KOJI GORI
Vijek, čiju četvrtinu trošimo na uvećanje bijede, ekonomskog propadanja, raspada sistema vrijednosti, krize institucija, sveopšte kriminalizaciju društva, bezakonja i međusobne mržnje, pamtućemo kao ružno doba. Trebaće mnogo pameti, truda i vremena da se sunovrat opiše i objasni.
Ako je vjerovati internet galaksiji, jedan čovjek je ciklično kretanje istorije objasnio na zanimljiv i savršeno razumljiv način.
Kada su pitali osnivača Dubaija, šeika Muhameda bin Rašida Al Maktuma, kako vidi budućnost svoje zemlje, odgovorio je: „Moj djed i moj otac su jahali kamilu. Ja vozim „Mercedes“, moj sin vozi „Land Rover“. I moj unuk će voziti „Land Rover“. A moj praunuk će opet jahati kamilu!“
Nema toga ko bi mogao zamisliti takvu budućnost bogatih Emirata i raskošnog Dubaija. Šeik je to objasnio riječima:“Postoje neki principi koji uvijek sve definišu. Evo o čemu se radi. Teška vremena stvaraju jake ljude. Jaki ljudi stvaraju dobra vremena. Dobra vremena stvaraju slabe ljude. Slabi ljudi stvaraju teška vremena. Mnogi ovo neće razumjeti, ali blagostanje u mojoj zemlji proizvodi parazite, a ne borce i ratnike!“
Ako podvedemo naša istorijska iskustva pod pincipe o kojima govori šeik Maktum, teške okolnosti iz vremena Drugog svjetskog rata izvele o na scenu sposobne i jake ljude. To je bilo moguće jer se rat vodio za odbranu opštih društvenih vrijednosti: slobode, ravnopravnosti i pravednog društvo. Ljudi sa vizijom su definisali jasne društvene ciljeve i za kratko vrijeme stvorili prosperitetno i pravedno društvo. Zbog toga socijalizam sa ljudskim likom pamtimo kao dobra vremena.
Ali pošto dobra vremena, proizvode slabe ljude, kako zaključuje šeik, put nas je uveo u stanje društvene obijesti i propadanja. Sistem koji je donosio mnogo koristi sa malo rada stvorio je sloj parazita koji su tranzicioni period iskoristili za političko organizovanje i pljačku društvenog bogatstva. Moć u rukama loših ljudi odvela je društvo u najprljaviji rat koji nije imao nikakve moralnu osnovu i opravdane ciljeve. Mafijaški i zločinačk rat nije mogao proizvesti poštene i jake političke ličnosti. Naprotiv, na političkoj sceni su se etablirali loši, nemoralni i nekompetentni ljudi. Takav rat je okončan mirovnim sporazumom koji su izdiktirali isti takvi međunarodni posrednici – oni koji su kreirali krizu.
Na nesreću, isti ljudi koji su vodili rat ostali su na političkoj sceni da oblikuju budućnost. Budućnost nije imala šansu! Oni nisu imali nikakve sposobnosti da vide budućnost i da osmisle napredak društva na novim zajedničkim principima. Njihova sposobnost se razvijala u pravcu očuvanja vlasti po svaku cijeni. Tako se dospjelo u fazu u kojoj su demokratija, politike i izbori izgubili svaki smisao. Demokratija se danas pretvorila u sredstvo oligarhijske moći, politika u organizovani državni kriminal, a izbori u biznis. „Papci“ i „preletači“ su sinonim naše demokratije.
Četvrt vijeka nazadovanja je bilans naših naopakih politika, projektovanih na ideologiji sukoba i rata. Rat je uvijek djelo loših ljudi. Ljudi koji su vodili rat (pogotovo rat bez pobjednika) nemaju potencijal da oblikuju postratno društvo zbog toga što postratno vrijeme od njih traži da odustanu od svojih ratnih ciljeva. Odustajanje od ratnih ciljeva bio bi znak njihovog poraza i izdaja nacionalnih ciljeva za koje su žrtvovali živote ljudi. Bilo je duboko pogrešno očekivati da lideri rata budu lideri mira. Zbog te tragične zablude mi danas, dvadeset pet godina nakon rata, gledamo iste slike i slušamo isti politički narativ. Naša i njihova prava je i dalje matrica razaranja i ovo malo kohezionog tkiva koje nas drži na okupu.
Ako zavirimo u biografije naših političara vidjećemo genezu promašenih i poraženih politika koje se grčevito bore da opstanu na vlasti kroz simulakrum politike. Naše politike su diskont mješovite robe kojoj je davno istekao rok trajanja. Njeno povlačenje po rafama izdašno hrani faunu smetljišta i širi zadah truleži. Gomile političkih otpadnika zauzimaju pozicije na tom prostoru otpada, podižući istu ideološku buku i šireći mržnji i razdor kako bi ugrabili dio kolača vlasti. U njihovom političkom narativu ne postoji ništa novo ni drugačije. Sva njihova politika se svodi na jalovu kritiku drugih, međusobno optuživanje, pretresanje biografija i manipulacije golom masom istomišljenika.
Naše društvo je danas kupleraj koji gori, dok mušterije sa kupleraj majstorom i damama žučno raspravljaju o moralu. Kriza u koju nas sve dublje uvode loši ljudi politike može se okončati potpunim slomom društva, ili pojavom na političkoj sceni jakih ličnosti koji će imati viziju kako izaći iz krize. Tom kritičnom trenutku potpunog raspada naše društvo se približava sporo, ali je njegov dolazak izvjestan. Protesti koji se održavaju pred OHR-om su apoteoza poltičkog apsurda koji nas davi.
Možda će buduće generacije Arapa u Ujedinjenim Arapskim Emiratima ponovo jahati pustinjom na kamilama, kako to predviđa vladar Dubaija, ali prije njih mi ćemo našim opustošenim zemljama tumarati pješke, izbezumljeni, očajni, goli i bosi.
buka
