-TopSLIDEKultura življenjaLifestyleTehnologija

ISKRENA ISPOVEST- STEFAN UNIĆ: Svega sam se odrekao, ne znam šta mi više nedostaje – Okrećem novo životno poglavlje!

ISKRENA ISPOVEST- STEFAN UNIĆ: Svega sam se odrekao, ne znam šta mi više nedostaje – Okrećem novo životno poglavlje!

Pre novog intervjua sa mladim inovatorom Stefanom Unićem koji je pred Vama, poslednji put smo vodili razgovor pre nešto više meseci, uoči njegovih najnovijih dostignuća. Na dan izlaska intervjua sa Milošem Bikovićem u glavnom gradu prikazan je njegov nov projekat i rad, najnoviji filteri za prečićavanje vode, gde je Stefan autor tog projekata koji je privukao ogromnu pažnju. Tim povodom, sa internacionalnom inovatorskom zvezdom ćaskali smo o godini koja je iza nas kao i o 2021. godinu.

Unić je nesumnjivo pun utisaka. O privatnom životu nerado govori, što mu ne zameramo budući da je tome dosledan od početka. To, međutim, ne menja činjenicu da je, kada je on u pitanju.

U otvorenom razgovoru za naš portal šarmantni inovator otkrio je s kojom svojom osobinom se najteže miri i šta mu, uprkos silnoj želji, nikako ne polazi za rukom.

Ipak, svaki uspeh traži požrtvovanost, a StefanUnić je postigao mnogo.

Čega se najteže odrekao na tom putu, otkrio je Stefan u razgovoru za naš portal.

Stefane, svaki uspeh traži žrtvu. Čega si se najteže odrekao?

-Svega sam se odrekao, ne znam šta mi više nedostaje. Okrećem novo životno poglavlje. Druženje sa drugarima, vožnja bicikle. Toga sam se odrekao i bilo mi je najteže. U ovom trenutku najteže mi pada što me stiže neki umor koga neću moći  tako lako da se otarasim. (osmeh)

Zameravaju li ti bliski ljudi da ih zapostavljaš i kako nadoknađuješ propuštene trenutke?

-Ne samo mi zameravaju već mi i govore kako to izgubljeno vreme ne može da se nadoknadi. Ali kao šti ste rekli svaki uspeh ima svoju cenu i nečega je moralo odreći se.

Onima koji te prate na društvenim mrežama deluješ kao „perpetuum mobile“. Šta radiš kada te izda snaga?

-Uživam, uživam, uživam u svom radu, inovacijama, poslu, to je najvažnije, a kada baš naiđu krizni trenuci, volim da pogledam neku dobru seriju, da odem na plivanje, u prirodu. Ponekad i plačem, i to je normalno.

Uspešan, zgodan, lepo vaspitan i megapopularan, Stefane ti zadovoljavaš sve uslove da se nađeš na listi najpoženjijih neženja. Šta je to što ženu čini poželjnom?

-Pre svega hvala Vam puno  na komplimentima, a što se pitanja tiče, rekao bih da je to sklad unutrašnje prirode i spoljnih atributa. Kada kažete “poželjna”, to može da se odnosi na fizičku privlačnost, ali i da ima neki dublji smisao. Mislim da ženu privlačnom čini iskrenost i vernost sopstvenoj prirodi. Mene privlači kada neko radi na sebi, kada se razvija i obrazuje, kada je zainteresovan za svet oko sebe. Kada ima smisao za humor i interesantan je sagovornik. Još ako trenira…To bi bio moj odgovor.

Postoji li nešto Stefane što ti ne ide od ruke, a žarko bi želeo?

-Ne uspevam da nađem slobodno vreme, i usporim ritam života. Ali, tako je to kada ste u medijima i po televiziji po osam sati dnevno.

Sa kojom svojom osobinom se najteže nosiš?

-Ja se teško mirim sa tim da nisam svestan svojih osećanja, pa i svoje sujete. Zapravo da Vam kažem to je jedna dugotrajna i mukotrpna borba.

U razgovoru sa tobom vidim da si osoba puna samopouzdanja. Jesi li oduvek takav?

-Mislim da se na samopouzdanju radi, što ja još činim. Ono se gradi zajedno sa nekim delom, a za delo je, kao i za samopouzdanje, potrebno vreme, ako nije lažno naduvano i kompenzatorskog karaktera.

Stefan Unić čvrsto stoji na zemlji, svestan je svog talenta, slavu i uspeh nosi lako, bez opterećenja, fame, mistifikacije, senzacija. U intervjuu za naš portal otkriva i zašto je to tako.

-Znam da mi slava ne pripada, kao što znam i da je uspeh blagoslov. Ako sam za nešto talentovan i nadaren, to nije moja zasluga, ja sam to dobio na dar. I dokle god sebi ne dajem za pravo i priznanje da sam nešto napravio, lako mi je da se te slave odreknem, i da se sa njom i poigravam. Otud, valjda, i lakoća.

Imao si teško odrastanje. Šta je to bilo traumatično u periodu tvog odrastanja?

-Otac mi je bio u ratu, samo sa majkom sam odrastao. Bilo je jako teško. To su sećanja koja ne blede.

I za sami kraj ovog našeg razgovora sa tobom Stefane. Šta bi bila tvoja poruka?

-Jako mi je teško da dam poruku o ovom teškom vremenu. Stvarno ne bih znao da kažem ništa toliko važno. Mene prati ogroman broj mladih ljudi i ne bi želeo da kažem nešto što bi oni prihvatili, a nije tako. Ono što je glavno verujte u sebe, budite uporni i istrajni i ono najvažnije verujte u sebe.

Sanela Bojkin / magazinplus.eu

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close