BOŽANSTVENA KOMEDIJA (LA DIVINA COMMEDIA)
BOŽANSTVENA KOMEDIJA (LA DIVINA COMMEDIA)
DANTE: „Sjeti
se večerašnje noći… ona je početak večnosti.“
Ni bogova ni molitava
Ni
bogova ni molitava!
Pa ipak biva ponekad da čujem
Nešto kao molitven šapat u sebi.
To
se moja stara i vječno živa želja
Javlja odnekud iz dubina
I tihim glasom traži malo mjesta
U nekom od beskrajnih vrtova rajskih,
Gdje bih najposle našao ono
Što sam oduvijek uzalud tražio ovdje:
Širinu i prostranstvo, otvoren vidik,
Malo slobodna daha.
Ivo Andrić
Danteov Pakao – groteskna slika politike
UNDER THE BRIDGE (LA DIVINA COMMEDIA)
U Labirintu smo. A šta ako Beatriče pogasi svjetla?
Ljudi su, sami po sebi, jedan labirint. A Stvarnost je Labirint
sastavljen
– od najmanje tri labirinta, a možda i više.
Ljudsko kretanje je sastavljeno
– na principu labirinta – svaki čovjek je i jedan prolaz.
Društvo je Labirint, Grad je Labirint.
Dante je strukturu Svijeta podijelio na tri stepenika
– Pakao, Čistilište i Raj.
Arhitektura Danteovog Univerzuma: Beatriče gasi svjetla.
Ali ovdje se nećemo baviti projektovanjem ovozemaljskog ustroja Realnosti
– na metafizički, zagrobni plan.
Kao što je to činio Dante (koristeći kršćansku arhitektoniku).
Gogolj je pokušao da ta tri stepenika
– stvarnosti uzida u strukturu Stvarnosti Ruskog Carstva (u 19. Stoljeću).
Mrtve duše su Pakao, Čistilište je započeo, pa spalio
– A do Raja nikada nije ni došao.
(Šteta).
U ovom post-metafizičkom vremenu, vremenu nakon kraja post-modernizma
– Važe neka nova pravila igre.
Ali i dalje ostaju ta tri stepenika, i Realnost ustrojena na vertikalnom
– Sistemu – Labirinta – i svaki čovjek
– je penjač, kao Stendalov Žilijen (ali u nekim novim okolnostima).
Pakao novog Vremena je urbano podzemlje
– Underground.
Čitav jedan ustroj Svijeta, i jedna sasvim nova mitologija – koju proizvodi
– ova Atomska i Kompjuterska era
– Spuštena je u tu zonu Undergrounda, taj Pakao nove Božanstvene komedije.
Mladost je prisiljena na kretanje tim podzemnim kanalima
– koji su većinom pod čizmom Satane.
Svjetlost je i tu prisutna, i milioni tenutaka jednog života
– ostaju čisti… (ne bivaju potpuno zagađeni).
Ali Satana se kao kod Dantea nalazi na dnu Pakla, i kraj njegove glave
– putnici moraju proći
– ako žele preći u labirinit višeg stepena, u Novu Realnost – a to je
Čistilište.
Neki zauvijek ostanu u zoni podzemlja.
Zauvijek ostanu u jednom prividu, i fatamorgani Stvarnosti
– U Svijetu – Fluidnih Sjenki.
U bojama noći koje se prelivaju, dok tijelom struje
– hemijske iluzije (samo fantazije Raja, kojima nas Nečastivi zavarava).
Neki se spuste u Carstvo sjenki – kao Odisej
– i ponovo izađu na Svjetlo dana.
A i Arhitektura Gradova je ustrojena na tom principu
– i savremene migracije
– odvijaju se prelaskom iz grada u grad
– koji su ustrojeni na tri nivoa – na prostorima koji nude iluziju – Pakla,
Čistilišta i Raja.
Ali sve na ovom svijetu djeluje kao neka priprema
– za onostrano, transkosmičko putovanje.
Već dugo živimo u svijetu sjenki.
U crvenim nijansma, modrim, i zelenim, koje se pretaču prostorom – a u pozadini
– se u prostor uliva Carstvo Zvukova
Na izlazu su visoke stepenice – uz koje se moramo popeti
– ako želimo pronaći Exit.
Penjemo se uz stepenice. Na ulazu je tjelohranitelj – koji sjedi na stolici, i
nogama
– je prepriječio izlaz.
Nakon što nas je osmotrio – sklanja noge, i izlaz je
– slobodan (s mukom se otvaraju teška vrata – kroz koja se izlazi).
A već je svanulo, i prozračna Svjetlost
– izlila se na jedan – mnogo vedriji Svijet (u mnogo jasnijim tonovima).
Hodamo dugo. Sve do betonskog mosta na rubu grada – gdje počinju livade
– i brda u kojem žive veliki ljudi.
Iznad su oblaci, i njihova sjenka polako lebdi
– na zelenoj površini brda (ti su oblaci kao nebeske ovce).
A betonski most je pust.
To je koridor kojim se putuje u novi labirint
– Danteovo Čistilište (ovog ko zna kojeg post, post Vremena).
Prije prelaska na Most
– još malo treba provesti vremena u ovoj Undreground Zoni – i na nekoliko
trenutaka
– odmoriti Svijest, i pripremiti je za nove pohode.
Beton ispod mosta je hladan.
Vrlo je teško pronaći mjesto za spavanje, bez obzira na stare novine i kartone.
A novine su štampane u bivšem vremenu.
Njih odavno niko ne čita – i komunikacija se odvija putem Svjetlosti.
Tijelo je na izmaku, i čini se da nema snage – da savlada taj most – a o novom
– Labirintu Čistilišta – ne treba ni govoriti.
O Raju i ne znamo ništa.
Možda nešto saznamo kad transcendiramo u Svjetlost.
Jer sve je Svjetlost, kao što reče Tesla.
U jednom njenom zraku je sudbina naroda; svaki narod ima svoj zrak u
onom velikom svjetlosnom izvoru koji vidimo kao sunce.
I zapamtite: nijedan čovjek koji je postojao, nije umro.
Pretvorili su se u Svjetlost i kao takvi postoje i dalje.
Tajna je u tome da se te svjetlosne čestice povrate u prvobitno stanje.
Autor: Marko Raguž
DANTE: „Nebesa lete iznad tebe pokazujući ti svoju slavu, a tvoje oči su još uvijek uprte u zemlju
DANTE: „Sjeti se večerašnje noći… ona je početak večnosti.“