Bosnu kava spaja

Midhat Hajdarević 2015-10-02

„Međunarodna organizacija za kavu“ (ICO) sa sjedištem u Londonu odredila je 1. listopada, za prvi Međunarodni dan kave. Ovim se danom s jedne strane slavi ovo poslije vode drugo najčešće korišteno piće u svijetu, a s druge strane nastoji podignuti svijest o teškim uvjetima rada na plantažama kave diljem svijeta. Savršena prilika da doznamo neke manje poznate činjenice o ovom napitku s kojim se svaki dan rado susrećemo i koji ima posebnu važnost za identitet i kulturu naše zemlje.

Priča o kavi počinje u Etiopiji, gdje je plod kave navodno poznat već više od 3.000 godina i gdje ga je pleme Galla miješalo sa životinjskim mastima, praveći energetske loptice koje su ratnici konzumirali kao stimulans prije odlaska u bitku. Najpoznatija legenda o nastanku kave novijeg datuma pripovijeda nam o pastiru Kaldiju koji je jednog dana primijetio kako njegove koze živahno igraju nakon što su obrstile jedan grm. Slijedeći primjer koza, i Kaldi je pojeo nekoliko bobica s grma (usput rečeno, budući da kava raste u obliku bobica na grmu, po tome kava spada u voće), i počeo se i sam osjećati poletno i živahno. Odnio je bobice vjerskom poglavaru u svom selu (jedna verzija legende govori kako je riječ o koptskom svećeniku, a druga kako je riječ o lokalnom imamu), a on je odmahnuo rukom na Kaldijevu priču i bacio bobice u vatru. Međutim, tada se prostorijom proširio neobično ugodan miris, koji je pridobio i nosnice vjerskog poglavara. Tako je kava morala izgorjeti u susretu s vjerskim poglavarom da bi postala poznata, započevši popis na kojem će se u godinama koje dolaze naći i mnogi znanstvenici, politički neistomišljenici i neposlušnici.

Novootkrivena čarobna zrna su iz Etiopije u Arabiju ubrzo prenijeli arapski trgovci gdje su je počeli kultivirati. Negdje oko 1000. godine počeo se spravljati napitak od sušenih i isprženih sjemenki kave koji je ubrzo postao širom prihvaćen u čitavoj Arabiji. Napitak je dobio ime ‘qahwa’, a taj je široki pojam označavao i „biljno piće“ i „vino“. Kako je alkohol bio zabranjen, a kava postajala sve popularnija, riječ ‘qahwa’ je s vremenom postala sinonim samo za ono što mi danas nazivamo kavom. (Druga teorija o imenu kave tvrdi kako je napitak ime dobio po etiopskoj pokrajini Kaffi iz koje potječe, što neki osporavaju tvrdeći kako je zapravo spomenuta pokrajina dobila ime po kavi). Važno središte trgovine kavom postao je grad Mocha u Jemenu prema kojem se i naziva jedna od danas najpopularnijih vrsta kave – caffe mocca. Sufijski redovnici u Jemenu i južnoj Arabiji su obilato koristili kavu sredinom 15. st. za održavanje budnosti tijekom dugih obreda i molitava. Neki su ju doživljavali čak i kao stimulans za religijske vizije, a liječnici su ju obilato propisivali pacijentima kao čudotvoran lijek. Arapi su ljubomorno čuvali tajnu pripravljanja kave i čak su smrću kažnjavali pokušaje krijumčarenja biljke. To ipak nije uplašilo Indijca Babu Budana, koji je prema predaji, prokrijumčario prve sjemenke kave izvan arapskog svijeta 1600, vraćajući se s hodočašća iz Meke.

Širenje kave izvan arapskog poluotoka počinje s osmanskim osvajanjima. Tijekom vladavine sultana Sulejmana Veličanstvenog, poznatog po velikim osvajačkim i sapuničkim pohodima, kava 1573. stiže u Istanbul, gdje postaje neizostavan dio svakodnevice u carskoj palači Topkapi. Ispijanje kave je postalo toliko popularno da su državne vlasti bile prisiljene nekoliko puta uvoditi zabranu konzumiranja kave, smatrajući kako to oduzima previše vremena sultanovim podanicima. Unatoč zabranama, kava se održala i polovicom 16. st. u Istanbulu se otvaraju prve kavane.

U 17. st. prva zrna kave stižu i u Veneciju, a donio ih je neki trgovac 1615. iz Istanbula. Već polovicom 17. st. u Veneciji je otvorena prva kavana, a uskoro se kavane otvaraju i u Milanu, Torinu, Genovi i drugim talijanskim gradovima. Popularnost napitka se brzo širi Italijom i to je bilo dovoljno da ga dio katoličkog svećenstva proglasi „pićem nevjernika“ koje odvlači ljude iz crkve i da zatraže od pape Klementa VIII zabranjivanje kave. No, papa je već bio i sam kušao kavu i odbacio je zahtjeve za zabranom kave.

Kava nije zasmetala samo konzervativnim klericima, nego i engleskim ženama, koje su u „Peticiji žena protiv kave“ 1674. u Velikoj Britaniji tražili zakonsku zabranu kave svim muškarcima mlađima od 60 godina, pišući kako zbog „malo crne, gorke i smrdljive vode“ njihovi muževi trate vrijeme, troše novac i pretvaraju se u „beskorisne leševe“, koji „tračaju više od žena“ i zanemaruju ih zbog čestog ‘kafenisanja’. Nezadovoljstvo žena dodatno je raspirivala činjenica da je u prvim kavanama u Engleskoj ženama bio zabranjen ulaz, osim u slučaju da rade kao konobarice. Unatoč ovoj rodnoj neravnopravnosti u prvim kavanama, mnogi povjesničari kavane smatraju prvim demokratskim institucijama, argumentirajući da bez okupljanja i umrežavanja intelektualaca i umjetnika u kavanama ne bi bilo ni Američke ni Francuske revolucije.

Godine 1660. nizozemski doseljenici donose kavu na obale Sjeverne Amerike, a nizozemski trgovci kavu iz Indije dovoze u cijelu Zapadnu Europu. U to je vrijeme kava ipak i dalje prilično skupa i slabo dostupna. Stoga je jedan od velikih obožavatelja kave, francuski kralj Luj XIV. od nizozemskih trgovaca otkupio nekoliko sadnica i pokušao započeti uzgoj kave u Francuskoj. Uvidjevši da biljke ne podnose tamošnju klimu, za potrebe uzgoja izgradio je prve staklenike na svijetu, a kasnije naložio svojim pomorcima da započnu uzgoj kave u francuskim kolonijama u Karibima. Osim Luja XIV, priča se da su najpoznatiji francuski obožavatelji kave bili Honore de Balzac i Voltaire, koji su navodno pili čak 50 šalica kave dnevno (!). Turski pohod na Beč krajem 17. st. omogućio je i srednjoj Europi da se upozna s kavom. Nakon završetka bitke kod Beča u turskim su šatorima pronađene vreće s kavom pa je već 1683. otvorena prva bečka kavana. Četiri godine kasnije izumljen je prvi mlinac za kavu. Najstariji primitivni aparat za spravljanje kave izumio je 1800. pariški svećenik Jean Baptiste de Belloy.

Posljednji kontinent koji je usvojio uzgoj i obilatu konzumaciju kave bila je Afrika, kontinent s kojeg je i krenulo putovanje kave po svijetu. Istina, u Etiopiji su bobice kave korištene u medicinske svrhe, jele su se, eventualno miješale s čajem, no ono što danas nazivamo kavom u Africi je usvojeno tek krajem 19. st. kada su u Tanzaniji i Keniji zasađene prve plantaže kave. Odakle su se brzo proširile na Zapadnu Afriku, Angolu i Madagaskar. I time je kava postala prva poljoprivredna kultura koja se uzgajala i konzumirala na svim naseljenim kontinentima. Tako kava zaslužuje epitet jedne od prvih preteča onoga što danas nazivamo globalizacijom.

Danas se u svijetu popije dnevno 14 bilijuna šalica kave. Nakon nafte kava je druga najtrgovanija roba na svijetu s godišnjim izvozom vrijednim 15 milijardi USD, a više od 100 milijuna ljudi je uključeno u neki dio lanca uzgoja kave. Najveći potrošač kave na svijetu su SAD, gdje se dnevno popije 400 milijuna šalica, a Finci su vodeći narod po godišnjoj količini popijene kave (11,5 kg!) po stanovniku. Najskuplja kava na svijetu je indonezijska kava Kopi luwak (košta 550-700 USD/kg), a proizvodi se na neobičan način: sumatranske mačke se hrane bobicama kave, probave ih i obogate raznim tvarima, a onda se zrna kave, skupljena iz izmeta ovih životinja, čiste i dalje prže kao svaka druga kava. Najveći svjetski proizvođač kave s udjelom od 25% u svjetskoj trgovini je Brazil. Južna i Srednja Amerika, Karibi i Antili zajedno daju 60% svjetske proizvodnje kave. Od ostalih dijelova svijeta koji proizvode velike količine kave valja nam izdvojiti Vijetnam, Indoneziju, Etiopiju, Ugandu, Angolu, Indiju.

Konačno, nekoliko podataka o kavi vezanih uz naš kutak zemaljske kugle. Prema istraživanju organizacije „GfK Consumer Panel“, građani BiH na kavu zajedno izdvoje više od 80 milijuna eura, i po tom smo prosjeku potrošnje u europskom vrhu. Isto istraživanje donosi podatke kako 64% stanovništva BiH svakodnevno konzumira kavu. Dob u kojoj se najviše konzumira kava u BiH je 45-54 godine (82%), a kavu piju više žene (69%) nego muškarci (59%).

Sve ove brojke ipak ne mogu ni izbliza dočarati kakvo i koliko značenje ovaj napitak ima u BiH. Kava kod nas nije samo kava. Kava je okosnica bh. društvenog života koja podrazumijeva razne vrste komunikacija i socijalnih odnosa. Kava je „izgovor za razgovor“. Kava je druženje. Kava je odušak, prilika da se jedni drugima pojadamo na težak život. Kava je poticaj za humor i smijeh (ono kad naručiš kavu bez šećera, a konobar ti uzvrati „Nestalo šećera. Može bez nečeg drugog?“). Kava je zajedništvo koje nam nedostaje u drugim segmentima života i društva. Kava je kod nas skoro pa vjerski ritual. Kava je prvi simbol gostoprimstva iskazanog gostu. Kava je test spretnosti mladih domaćica. Kava je merak (posebno uz kockice šećera i rahatluk, ili uz kolače, nekima i uz cigaru). Kava u našem rječniku ima više različiti imena nego igdje (pa može biti dočekuša, doljevuša, posrkuša, razgovoruša, sikteruša, i sl.). Kava je sveprisutan pratilac svih naših tuga i sreća. Kava je primarni i glavni medij u BiH, preko kojega se prenosi više nepoznatih informacija nego u svim bh. medijima zajedno.

Kava je, ukratko, važan dio našeg zajedničkog bh. identiteta, simbol ove zemlje i njezine kulture, kava je naš nadnacionalni napitak. Stoga bi najprimjerenije bilo da BiH ima svoj praznik posvećen kavi, Dan kave. Najbolje 25.11., umjesto Dana državnosti, koji vazda protekne u prepucavanju, međusobnom uvjeravanju i tmurnoj atmosferi podjela. Oko toga bi se svi u ovoj zemlji složili, slično kao što svi slave Prvi maj. Jedino ako i tada ne bi prevladale (id)entitetske siledžije koje bi rasparčale ovaj praznik na Dan kave, Dan kahve i Dan kafe, iste one pogane siledžije koje su u nekoliko bh. kavana stavljale različite cijene za kavu, kafu i kahvu. U svjetskim okvirima ova naša zemlja je mala šalica kave, u kojoj se nekoliko malih sastojaka bore svaki da istakne svoj okus. Rasparčati ovu šarenu i izmiješanu zemlju bilo bi isto kao i pokušati razdvojiti, od- i raz-miješati šećer, kavu i vodu i pokušati ih jedno po jedno odvojeno konzumirati. Oba postupka su u sličnoj mjeri bezumna i osuđena na propast. Toliko od mene. Hajmo sad svi na kavu.

Autor: Marijan Oršolić

Prometej.ba