Esad Bajtal: ĆOSIĆEV RAT

ĆOSIĆEV RAT

 

Autor: Esad BAJTAL

Kako je moguće da tako mala i neugledna knjižica D. Ćosića, Bosanski rat, odnosno, voluntaristički pisani knjižurak, proizvede ovako obiman akademski odgovor? (zbornik radova pod naslovom Ćosićev rat).[1] Kad se, uzimajući u obzir formate i broj stranica (Ćosićeve knjige, s jedne, i Zbornika, s druge strane), sve prevede na jezik matematike, to je otprilike odnos 5:1. Odnosno, na svaku Ćosićevu stranicu ideološki sračunate i neodgovorne improvizacije, dolazi 5 stranica analitički oziljnog i činjenički zasnovanog texta Zbornika.

 

Zašto?

 

Zato što obmane i laži u svojoj voluntarističkoj samovolji ne nude nikakve argumente, dok ih njihovo pobijanje neizostavno traži i automatski uključuje. Evo samo dva primjera: Da bi se nečiji lažni iskaz od pet riječi: dva i dva su sedam (2 i 2 = 7) pobio, nije dovoljno reći „ne pričaj guposti“, ili − „to nije tačno“. Naravno, tačno je da to nije tačno, ali je za obesnaživanje jedne takve neistine, potrebno  bar pet puta više riječi nego za njeno nastajanje. Nužno je demonstrirati, zorno pokazivati, dokazivati i na očigledan način pokazati da su 2 i 2 = 4 Sva stvar je u tome što onaj ko laže nema potrebe da svoju laž dokazuje. On je naprosto samo iskazuje. Jer laži, niti se dokazuju, niti se mogu dokazati. Ostaje samo gola tvrdnja lažova da je ono što nije.

 

Tome nasuprot, pobijanje i najkraće kratke laži traži čitav niz argumenata i operacija logičke prirode. Zato je, kao odgovor na Ćosićevu knjižicu improvizovanih laži, potrebna čitava knjižurina analitički sistematizovanih argumenata.

 

Laž je, komparativno govoreći, nešto poput crne fleke na bijelom stolnjaku. Nemarno prevrnuti fildžan gosta, u hipu sekunde napravi fleku za čije očišćenje domačici treba čitav niz kontinuiranih koraka njenog izbjeljivanja izbjeljivanja:

 

Skidanje stolnjaka

njegovo odlaganje u prljavi veš

čekanje dana pranja

sušenje

štirkanje

peglanje

i

konačno vraćanje na sto.

 

Na isti način, i Ćosićev namjenski prevrnuti fildžan, nazvan BOSANSKI RAT fleka je prozirnih idejno sračunatih neistina o jednoj agresiji. Tu fleku, u vreloj vodi činjenica, pere tridesetak autora zatupljenih u zborniku ĆOSIĆEV RAT.

 

Zbornik raskrinkava Ćosićevu knjigu u svakom pogledu: počevši od naslova pa do pojedinačnih stavova i stranica na kojima sve vrvi od ideološki projektivanih neistina. A šta drugo i očekivati od autora doktrine srpske laži, koji javno programski priznaje i objelodanjuje da mu je laž spisateljski kredo. I ne samo njemu. Ćosić svoju doktrinu laži formuliše u množini kako bi sopstvenoj opsesiji neistinom dao što veću idejnu težinu i socijalnu širinu:

 

Mi lažemo da bi smo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu; lažemo zbog poštenja; lažemo zbog slobode; laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije; lažemo stvaralački, maštovito, inventivno.

 

Fenomen poštene laži

Kao što vidimo, tvrdnjom „lažemo zbog poštenja“, Ćosić čak laže i o samoj laži. Ako je već samo laganje izraz nepoštenja (nepošteno je lagati), kako je onda moguće činiti to u ime poštenja?? I kako glupost zvana laž, može potvrđivati nečiju urođenu inteligenciju, kako to, lažući, tvrdi Ćosić? Eto zbog svega toga je, za razgradnju gomile sistematski njegovanih ideoloških laži Ćosićevog neuglednog knjižurka, bila potrebna ova i ovolika knjžurina argumenata. Trideset regionalnih autora u trideset vrelih voda, peru i ispiraju Ćosićevu otrovnu ratnohuškačku velikosrpsku zločinačku fleku. Fleku koju Ćosić kao ideolog i projektant rata i teoretičar laži nastoji pripisati žrtvama vlastite ideologije i velikosrpskog ratno-zločinačkog pogroma na Bosnu.

 

Evo, samo jedan primjer, a takvih, i njemu sličnih u Zborniku je iznesena čitava gomila. Beogradski autor Sonja Biserko na 156. str. Zbornika, citira srpskog generala Svetozara Oru koji kaže da je rat vođen pod maskom spašavanja Jugoslavije, koja bi se poslije preimenovala u Srboslaviju kao konačni produkt velikosrpske ratnohuškačke i ekspanzionističke ideologije. Krvave zločinačko-genocidne ideologije koja ruši, pali, siluje, maltretira, kolje i ubija. Kako fizički tako i psihički. Ovo drugo čini se na način ćosićevski uzornih perfidija.[2]

 

Takva jedna perfidija čeka nas već na korici Ćosićeve knjige laži. Odnosno, već u samom naslovu formulisanom kao – BOSANSKI RAT. Time on, jedan precizno planirani i krvavo izvedeni velikodržavni rat, cinično prozirnim manevrom značenjski tendencioznog imenovanja knjige, vraća u sferu mentalne perverzije odakle je izvorno i pokrenut. I sve tako, kroz cijelu knjigu, od državne do etno-perverzije. Novim olako izmaštanim narativima, Ćosić pokušava da poistini svoje višedecenijske namjenski licemjerno projektovane laži. Njemu to kao rođenom, ontološkom lažovu, nije nimalo teško. Baš kao što je meni i svima nama u ovom Zborniku vrlo jednostavno kazati i pokazati da je BOSANSKI RAT zapravo nominalni falsifikat za ĆOSIĆEV RAT. Ćosićev novi knjiški rat, kojeg – na sudu logičke, analitičke i moralne prosudbe – gubi kao i sve svoje oružane, velikosrpske ratove vođene od 1991. do 1999.

 

Ćosić je veliki gubitnik. A veliki gubitnici i veliki porazi, baš kao i velike pobjede, zaslužuju obimne knjige. Ovaj Zbornik je dokaz još jednog povijesnog poraza zločastog Dobrice. Zbornik svjedoči o mentalnoj nezrelosti jednog etno-fanatika koji se nerazmrsivo zapetljao u kučine vlastitih neistina. Ovo je knjiga demistifikacije gebelsovske nacional-fašističke doktrine D. Ćosića. Doktrine koja ni nakon svih zločina, koje je ostavila iz sebe, ne posustaje ni danas. Nedavni primjer iz Bratunca (14.08.2013.),[3] na nekoj slavi, ispred zgrade opštine, gdje se javno uz muziku i svirku kolektivno igra i pjeva:

 

Oj, Pazaru

novi Vukovaru,

a Sjenice

nova Srebrenice.

 

Dakle, javno se uzdižu prošli i zloglasno najavljuju novi zločini i genocidi. Sve je to u potpunom ideološkom skladu s onom, ratnohuškačmom, neposredno postdeytonski napisanom pjesmom akademika Matije Bečkovića pod naslovom „Ćeraćemo se još“. Očito na sceni je uzorno njegovani kontinuitet ratne fašističko-expanzionističke ideologije SANU i Dobrice Ćosića.

Šta nam to govori?

Samo jedno!

Iako mentalno-stvaralački mrtav, Ćosić je idejno još uvijek živ.[4] I biće to sve dok se ne sahrani velikosrpska patološka ideologija. Ideologija “nebeskog naroda”. Ideologija koja, u svojoj ratnohuškačko izmaštanoj nebeskosti, nadmeno potcjenjivački gleda na sve zemaljsko, koje je, u svojoj prizemnosti, za nju krajnje neprihvatljivo. I dostojno prezira nebeske uzvišenosti “nebeskog naroda”.

 

Socijalno-medicinski, i sanitarno-higijenski govoreći ideologija nebeskosti polazi od sljedećih simboličkih postavki: Nebo je azurno čisto, idilično sjajno, i etarski prozračno. A Zemlja, tvrda i crna; prljava, prašnjava, i blatnjava; simulakrum je otpada, izmeta i đubreta. Kad se to prevede na praktični jezik velikosrpske etno-politike, onda ideja nebeskosti znači sljedeće: Čista ideološka nebeskost, traži rat uzvišeno nebeskog protiv zemaljskih prljavosti. Rat čistih protiv prljavih. Rat čistog nebeskog, protiv prljavih zemaljskih naroda. U tome je smisao one predratne Šešeljeve prijetnje: ako treba zaratićemo sa celim svetom. I onog patološki expanzionističkog slogana: “Srbija do Tokija”.

 

I zaratili su vođeni nebom i mržnjom prema Zemlji.

Da je živ, ruski marksista Plehanov uzalud bi im objašnjavao da se na nebo pozivaju samo oni što su zalutali na zemlji.

Ne bi ga razmjeli. Jer oni, u svojoj zalutalosti, niti razumiju niti znaju da  raj nije na nebu, nego na zemlji.

 

Zemlja je raj ako se traži mir, ako se čini pravo i ako se želi malo, kaže švajcarski pedagog Pestalozzi (1746–1827). A oni su tražili veliku nebesku Srbiju, kojom bi hitlerovski poklopili sve i vladali svima.

 

Ali, nije išlo i nikad neće ići, jer zemlju treba izgrađivati, a ne njome vladati, kaže Johan Andersen. Pa makar to bilo s Neba i u ime Neba. Ovaj zbornik pokazuje nam zločinačku nadmenost, i krvavo-fašističku prljavost, ideologije nebeskosti.

 

Evo još jedna sada poetska misao koja logički svjedoči protiv te nebeske zaluđenosti. A ona kaže: Ne vrednuj sebe zlatom, ti robe zlata. Jer zlato i nije zlato, osim u tvojoj svijesti. Tako govori pjesnik i mislilac Muhamed Ikbal.

 

Odnosno, ponavljajući to narodnim jezikom: nije zlato sve što sja.

Niti je nebesko ono što samo sebe tako imenuje.

 

Ćosićeva knjiga Bosanski rat, bila je i ostaje njegov novi ljudski, ideološki i politički poraz. Ovaj zbornik je razumsko i umsko svjedočanstvo tog poraza. Da nije žrtava koje je svojom ideologijom ostavio iza sebe Ćosić bi odavno bio zaboravljen. Ovako ostaje poznat samo po neljudski krvavom tragu i knjiškim lažima koji je iz sebe ostavio. Franko, Hitler, Musolini, Staljin, Milošević, eto Ćosićevog zločinački uzornog društva za koje u ovom hramu znanja i pravde[5]nema mjesta. Čak ni na nivou samog podsjećanja.

[1] Zbornik radova: Ćosićev rat, izd. Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, Sarajevo 2013. Promocija održana u Svečanoj sali Rektorata u Sarajevu 19.02.2014.

[2] perfidia, lat. vjerolomstvo, zloba, podmuklost

[3] https://www.youtube.com/watch?v=cKX4urXLqUk

[4] U međuvremenu, nakon pisanja ovog teksta, a prije objavljivanja knjige koju čitac drži u rukama, otac nacije i ideolog zla, Dobrica Ćosić, umro je 18. maja 2014. Cf: http://www.klix.ba/vijesti/bih/umro-dobrica-cosic-srpski-otac-nacije-ideolog-zla/140518054

[5] Misli se na mjesto održavanja promocije Zbornika: Rektorat Univerziteta u Sarajevu, smješten u zgradi Pravnog fakulteta


magazinplus.eu

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close