Bosanski jezik (ne) postoji

Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske i Saveza nezavisnih socijaldemokrata, ikona srpskog nacionalizma u BiH i majstor dizanja medijske prašine, zadnjih je tjedana opet digao sarajevsku čaršiju na noge. Ovog puta digla se strašna medijska buka oko njegove izjave o nepostojanju bosanskog jezika. Oglasio se tom prilikom sarajevski i Kurta i Murta, a navodno je ‘pala’ i tužba na Predsjednika RS-a zbog te izjave.

Tom prigodom portal Prometej.ba i autor ovog teksta željeli bi istaknuti nekoliko činjenica u prilog tezi o (ne)postojanju bosanskog jezika:

Bosanski jezik, kao zaseban jezični sustav odvojen od hrvatskog, srpskog i crnogorskog, ne postoji. Analogijom, ni srpski, hrvatski ili crnogorski nisu nikakvi zasebni jezici. Riječ je o jednom te istom policentričnom  jeziku.

Taj jedno te isti jezik se u raznim vremenima i raznim krajevima nazivao raznim imenima: ilirski, slovinski, slavonski, dalmatinski, hrvatski, bosanski, bošnjački, srpski, srpsko-hrvatski, hrvatskosrpski, hrvatski ili srpski… itd.

Ime BOSANSKI JEZIK u jednom vremenskom periodu koristili su govornici tog jezika s područja Bosne, neovisno o njihovoj religijskoj pripadnosti. Mnoštvo je srednjovjekovnih historijskih zapisa u kojima se može pronaći naziv ‘bosanski jezik’. Bosanski franjevci su svoj jezik nazivali bosanskim imenom (fra Matija Divković, fra Ivan Franjo Jukić i mnogi drugi), ali su ga isto tako znali nazivati i ilirskim ili slovinskim imenom.
POLICENTRIČNI JEZICI

Policentrični  jezik je naziv koji se koristi u lingvistici da se označi jezik koji ima više centara standardizacije. U slučaju našeg jezika, riječ je o policentričnom jeziku s četiri centra standardizacije: Zagreb, Sarajevo, Beograd i Podgorica.
Pored našeg jezika, policentrični jezici su i engleski, njemački, španjolski, portugalski, francuski, arapski, hindi-urdu i drugi jezici.
Primjera radi, postoji njemački, austrijski i švicarski standard njemačkog jezika. Postoji engleski, američki, kanadski i australski standard engleskog jezika. Postoji portugalski i brazilski standard portugalskog jezika, itd.  (http://en.wikipedia.org/wiki/Pluricentric_language)
NACIONALNI JEZICI

Jedan od klasičnih nacionalističkih mitova koji je pustio duboko korijenje na Balkanu je onaj da svaka nacija mora imati svoj zaseban jezik. Ukoliko nemaš samo svoj jezik, drugačiji od susjedovog, onda ne postojiš kao zasebna nacija. To, naravno, nije točno.

Postoje nacije koje govore više jezika, kao što postoje i jezici koji su maternji pripadnicima više nacija.

a) JEDNA NACIJA, VIŠE JEZIKA:

Švicarci su jedna nacija koja govori čak četiri jezika (njemački, francuski, talijanski i retoromanski), Belgijanci su nacija koja govori tri jezika (francuski, nizozemski i njemački), Kanađani govore engleski i francuski, Brazilci su nacija koja većinom govori portugalski, ali postoje i velike njemačke i talijanske jezične zajednice koje su dio brazilske nacije, kao i brojne zajednice autohtonog indijanskog stanovništva koje govori raznim plemenskim jezicima.

b) JEDAN JEZIK, VIŠE NACIJA

Austrijanci, Nijemci, Švicarci (dio), Belgijanci (dio) i Luksemburžani (dio) govore njemačkim jezikom. Englezi, Amerikanci, Kanađani (dio), Australci govore engleskim jezikom.  Španjolci, Meksikanci, Kolumbijci, Urugvajci, Peruanci, Argentinci, Bolivijanci, Čileanci i dr. govore španjolskim jezikom.

A opet, svi su zasebne nacije.

NACIJA BOŠNJAČKA, A JEZIK BOSANSKI

Treba reći da se semantička značenja riječi kroz vrijeme mijenjaju. Ono što je jedna riječ u jednom vremenskom periodu značila, ne mora nužno značiti isto i u drugom vremenskom periodu.

Ime ‘Bošnjak’ možemo pronaći i u Molitvi suprotivoj Turkom Marka Marulića napisanoj između 1493. i 1500. godine:
Boj su bili š njimi [Turcima, op. N.Z.] Harvati, Bošnjaci,
Garci ter Latini, Sarbli ter Poljaci.
Međutim, vaditi ova imena iz povijesnog konteksta (Harvati, Bošnjaci, Sarbli) kako bi se dokazalo tobožnje postojanje triju zasebnih nacija u srednjem vijeku izvan je svake pameti. U srednjem vijeku nacije nisu niti postojale. „Nacije su imaginarne zajednice“ (Benedict Anderson) koje se pojavljuju tek krajem 18. i u 19. stoljeću. Kada se govori o Harvatima, Bošnjacima i Sarblima iz Marulićeve Molitve suprotive Turkom, onda se tim imenima ne mogu pripisivati semantička značenja koja danas vežemo uz te pojmove.

gramatikaDanas postoji semantička razlika između pojmova Bošnjak i Bosanac iako obje riječi imaju isto porijeklo. Bošnjak je, zapravo, samo arhaični naziv za Bosanca. Primjera radi, u današnjem poljskom jeziku naša se zemlja zove Bośnia i Hercegowina [čita se: Bošnja i Hercegovina], a Bosanac, tj. stanovnik Bosne je Bośniak [čita se: Bošnjak]. (http://pl.wiktionary.org/wiki/Bo%C5%9Bniak)
Kako se nacionalisti drže (neznanstvene) teze da svaka nacija ima svoj zaseban jezik, onda se kod bošnjačkih nacionalista pojavljuje kontradikcija između imena nacije i imena nacionalnog jezika. Ako je ime nacije Bošnjaci, onda bi se jezik trebao zvati bošnjački jezik. Ako je, pak, jezik bosanski, onda bi se nacija trebala zvati Bosanci, a ne Bošnjaci.

SLUŽBENI JEZICI(?) U BiH I MILORAD DODIK

Očekivano, izjava Milorada Dodika o nepostojanju bosanskog jezika izazvala je reakcije nekih sarajevskih političara i organizacija koji su naglasili da je bosanski jezik jedan od tri službena jezika u Bosni i Hercegovini i pritom pokušali dokazati da i bosanski jezik ima svoj povijesni kontinuitet kao što to imaju i druga dva službena jezika u BiH.

Mediji su tim reakcijama redovito punili naslovnice, a obični građani popratili morem komentara. Pa stali tako i jedni i drugi dokazivati kako bosanski jezik (ne) postoji. Moglo se tu svačega pročitati, ali malo što točnog i pametnog.

Znanost o jeziku zove se lingvistika. O jeziku mogu raspravljati samo oni koji posjeduju lingvističke argumente. Milorad Dodik nije lingvist, već političar, pravnik, traktorist iz Laktaša ili što već…

Ni među političarima iz Sarajeva nije se oglasio nijedan koji je lingvist po struci. Zapravo, potpuno je nevažno što je tko po struci, važno je koje struke argumente koristi. Nijedan političar nije dao lingvističke argumente da obrani tezu strane koju zastupa. To što neki pravni akt kakav je Ustav propisuje koji su službeni jezici u nekoj državi, za jezičnu znanost nema apsolutno nikakvu težinu.

To što u Ustavu stoji da se u ovoj zemlji govore čak tri(!) službena jezika, za lingvistiku ima istu težinu kao što bi za anatomiju imalo težinu da u Ustavu BiH stoji da svi Bosanci i Hercegovci imaju po tri oka.

Milorad Dodik se još jednom dokazao kao vrhunski medijski manipulator, političar koji zna okupirati javnost beskonačnim raspravama o životno nebitnim temama, a s ciljem skretanja pozornosti od onih za život itekako bitnih tema. Politička štetočina Milorad Dodik bi već odavno nestao s političke scene RS-a i BiH da ga Sarajevo ne održava na toj poziciji. Miloradu je potrebno Sarajevo, a Sarajevu je potreban Milorad. Riječ je o konstantnoj proizvodnji sukoba i napetosti koja dvije, naizgled suprostavljene strane, održava na njihovim pozicijama moći.
Visoku cijenu predstave koja traje već 20 godina plaća ekonomski osiromašen i duhovno zapušten narod koji se radije međusobno mrzi i dijeli oko besmislenih tema, umjesto da se zapita o uzrocima svog siromaštva i zapuštenosti.

Kruha je odavno nestalo, ostalo je još samo igara. A ako narod nema kruha, neka jede kolače!

Autor: Nino Zelenika

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close