Bori se sam, pa kako ti je, tako ti je
Među preprekama za razvoj bosanskohercegovačkih kompanija, prije svega, izdvojio bih rad Razvojne banke Federacije BiH. Naime, ona treba biti u službi razvoja, a ne da jednoj firmi odobri kredit od 24 miliona maraka umjesto da 24 firme dobiju po milion. To bi bila fenomenalna injekcija za 24 firme, a ne da se namjesti da jedan proizvođač dobije cijeli iznos. Razvojna banka privrednicima ne daje nikakav stimulans, da nam kaže evo ti 200.000 KM sa nekim grejs-periodom ili niskom kamatnom stopom, da te malo poguram. Ništa. Bori se sam i tako ti je kako ti je.
Druga prepreka je nemogućnost izvoza u Evropsku uniju proizvoda animalnog porijekla, mlijeka i mesa, tako da smo izgubili čak i Hrvatsku.
Treći problem je to što država veoma slabo izlazi u susret firmama u pogledu izvoza, da nam kaže, evo, otvorili smo tržište Libije, ili bilo šta drugo, i bujrum, aplicirajte, tražite klijenta iz te i te države. Mi ovako ne znamo ni gdje može ni gdje ne može. Npr. mesna industrija Brajlović izvozi u Makedoniju, Crnu Goru, sad smo u završnim pregovorima da uđemo na Kosovo i to su samo zemlje okruženja u koje je još ostala mogućnost izvoza. Nama je npr. najinteresantnija Turska, ali problem sa Turskom je to što ona dozvoljava uvoz samo neke kavurme i to na turski način, ali ne da nam da izvozimo bosanski sudžuk. Oni su se tu ogradili iako im mi ne bismo bili nikakva konkurencija jer tamo taj artikl uopće ne postoji. Imao bi svoje potrošače, sigurno. Svi pričamo da imamo dobre odnose sa Turskom, eto, onda mi dozvoli da bosanski sudžuk ode u Tursku, ja bih završio svu priču, samo Istanbul da mi se otvori, ja bih završio sav posao. Ali niko od vlasti ne pita privrednike šta nam mogu pomoći, prepušteni smo sami sebi. Niko ne otvara vrata drugih zemalja. Npr. Rusija, ona je sad najzanimljivija. Srbija je to odlično iskoristila i izvozi sve: salate, povrće, smrznuto voće, meso…, dok mi iz BiH ništa, a imamo mogućnost da itekako iskoristimo svađu Rusije i Evropske unije pošto mi nismo u EU.
Evo sad se desilo ovo sa Tušem, mislite da nas je neko pitao šta ćemo i kako ćemo?! Ne, nego se mi sami organizujemo da pravimo nekakve tužbe i plaćamo advokate.
Naravno, tu je još i problem neuređenog tržišta i konkurencije. Npr. ako je Brajlović lider u proizvodnji i prodaji trajnih suhomesnatih proizvoda, nije mu konkurencija Menprom, nego su mu konkurenti 100 Visočana zajedno, koji po zakonima EU mogu prodavati samo na svojoj teritoriji, a samo izvozno orijentirani subjekti na nivou cijele države. Ako sam uložio 10 miliona maraka u fabriku, hoću da osjetim efekt tog ulaganja, a ne da mi bude konkurencija neko ko je uložio 43.000 maraka i on sad radi biznis, proizvodi sudžuku i ide od granapa do granapa.
No, ima i pozitivnih stvari. Naime, pozitivna je inicijativa da se umanje doprinosi za uposlenike. Smtram da bi za mjesec-dva bilo 100.000 ljudi više prijavljeno, ali pod uslovom da se donese zakon, ako ti inspekcija nađe neprijavljene radnike uz takve beneficije, da kazna bude 10 puta veća nego što je bila. Ljudi bi se masovno prijavljivali.
To je dobra stvar, samo niko ne zna kad će, i hoće li, zaživjeti.
PIŠE: Samir BRAJLOVIĆ
(Autor je direktor marketinga Mesne industrije Brajlović)
Oslobođenje
