Endemska guba na Floridi, epidemija ospica u Londonu i porast sifilisa za 50 posto ili više u Irskoj i Portugalu. Iako se čini kao dio nekog romana iz 19 stoljeća riječ je ipak o slici zapadnog svijeta 2023. godine.
Promjene u ponašanju i prehrambenim navikama, klimatske promjene, ali u najvećoj mjeri pad stope vakcinisanja u djetinjstvu, odnosno pojava antivaksera pridonijeli su savršenoj oluji u kojoj su se opasne bolesti, za koje se smatralo da su potisnute u prošla vremena, vratile u zemlje koje su ih prethodno praktički eliminirale.
Bakterije postaju sve otpornije na naše antibiotike, što znači da je jedan od najtransformativnijih lijekova u posljednjih 100 godina sada ugrožen.
Dok su bogate nacije uspjele eliminirati mnoge epidemije iz prethodnih stoljeća putem usklađenih kampanja vakcinisanja, pametnog javnozdravstvenog slanja poruka i uvođenja učinkovitih modernih lijekova, 21. stoljeće donosi preokret.
Ospice
Ospice su jedna od najzaraznijih ljudskih bolesti i pojavljivale su se u epidemijama svake dvije do tri godine, uzrokujući više od 2 miliona smrti. Ali sve se promijenilo kada je otac modernih cjepiva, John Franklin Enders, razvio vakcinu. Prva vakcina odobrena je za 1963. godine i uslijedilo je široko rasprostranjeno vakcinisanje. Ali budući da je bolest toliko zarazna, imunitet u zajednicama mora biti visok, 95 posto, kako bi se zaustavilo širenje bolesti.
Danas te brojke nisu dostignute, a rezultat su izbijanja bolesti diljem Evrope. Posljednjih su godina Velika Britanija, Grčka, Češka i Albanija izgubile status slobodnih od ospica. Samo dva mjeseca u 2023. već je bilo 900 slučajeva ospica u evropskoj regiji, premašujući ukupan broj iz 2022.
U Londonu, Agencija za zdravstvenu sigurnost saopćila je u julu da se britanska prijestolnica sprema za desetke hiljada slučajeva zbog nižih razina vakcinisanja tokom nekoliko godina.
Sifilis
Sifilis, poznat i kao spolna bolest (VD) ili boginje, spolno je prenosiva bakterijska bolest koja se može liječiti penicilinom ako se otkrije rano. Ako nije, napreduje u fazama, pri čemu je prva bezbolna ranica, druga je osip s drugim simptomima poput groznice ili umora, a treća je latentna faza u kojoj bakterija ostaje u tijelu, ali ne uzrokuje probleme. Posljednja faza može se dogoditi desetljećima nakon prve infekcije i može oštetiti organe i dovesti do smrti.
U kasnom 18. stoljeću, procjenjuje se da je više od jednog od pet stanovnika Londona imalo sifilis do svojih srednjih 30-ih. Agencija za zdravstvenu sigurnost u zemlji ponovno bilježi golem porast, a broj slučajeva u 2022. godini, 8692, najveći je godišnji broj od 1948. godine.
Giht
Bolest kraljeva se vratila i ovoga puta nije zaražena samo kraljevska porodica koja se gostila crvenim mesom i alkoholom.
Giht je bolna vrsta artritisa kod koje se oko zglobova, često nožnog palca, stvaraju mali kristali. Slučajevi se povećavaju širom svijeta, a SAD i Kanada imaju najveći porast procjena prevalencije gihta između 1990. i 2017. godine.
Glavni preduslovi za giht uključuju to što ste muškarac, pretilost, zdravstveni problemi poput visokog krvnog pritiska i dijabetesa te konzumacija hrane bogate fruktozom. Također se povećava u skladu s konzumacijom alkohola.
Uz stope pretilosti u Evropi koje ne pokazuju znakove usporavanja , čini se da bolest kraljeva možda neće nestati u skorije vrijeme.
Guba
Teška kožna bolest uzrokovana bakterijom koja dovodi do oštećenja živaca i gubitka osjeta na koži, očima i nosu je nešto što bi malo ljudi koji žive u zapadnim zemljama ikada vidjelo. Do sada.
Novo izvješće o slučaju ukazuje na to da je guba postala endemična za Floridu u SAD-u. Broj prijavljenih slučajeva više se nego udvostručio u posljednjem desetljeću u jugoistočnim državama SAD-a.
Historijski gledano, politika je bila slanje ljudi s tom bolešću na udaljene karantenske otoke, poznate kao kolonije gubavaca. Sada se može izliječiti višemjesečnom terapijom s više lijekova, a ranim otkrivanje može se izbjeći invaliditet.
Malarija
Malarija nije uvijek bila bolest koja se javljala samo u tropskim regijama Afrike, Azije i Latinske Amerike. Slučajevi su zabilježeni u močvarnim područjima Pariza i uz londonsku rijeku Temzu, dok je na talijanskoj Sardiniji krajem 19. stoljeća bilo 300 smrtnih slučajeva na 100.000 stanovnika. Ali Evropa je uspjela iskorijeniti malariju kroz golemi poslijeratni program prskanja insekticidima, isušivanja močvara i terapije lijekovima.
Dok se malarija tek treba u potpunosti vratiti u regiju, osim nekoliko lokalno prenosivih slučajeva, porast drugih bolesti koje prenose komarci, poput denga groznice i virusa Zapadnog Nila, to treba promatrati kao blještavi znak upozorenja. S druge strane Atlantika, u junu su američki centri za kontrolu i prevenciju bolesti izdali upozorenje o nekoliko lokalno zaraženih slučajeva malarije.
Što se tiče sudbine Evrope, čelnik Globalnog fonda za borbu protiv AIDS-a, tuberkuloze i malarije Peter Sands rekao je da bi s porastom ekstremnih vremenskih nepogoda u regiji Europa “mogla vidjeti povratak malarije”.
Klix
