U petak, u jutarnjim satima, nakon što je Husejn odbio da bude zarobljenik Ubejdullaha b. Zijada, počela je borba između dvije skupine. Međutim, dvije vojske nisu bile ravnopravne.
Ljudi koji su bili uz Husejna shvatili su da se ne mogu boriti protiv tolike vojske, pa je njihova najveća zadaća bila da poginu braneći Husejna b. Aliju, radijallahu anhuma. Žrtvovali su se i istupali ispred Husejna, radijallahu anhu, jedan za drugim, sve dok nisu svi poginuli. Na kraju su na bojnom polju ostali samo Husejn, radijallahu anhu, i njegov bolesni sin Alija b. Husejn.
Po okončanju bitke, Husejn je na poprištu većinu dana ostao sam.
Nijedan vojnik nije želio da na svojim rukama nosi Husejnovu krv, tako da mu niko nije ni prilazio sve dok nije došao Šemr b. Zil-Dževšen. Vidjevši šta se događa, počeo je da viče na vojnike: “Teško vama, majke vaše vas ne imale, opkolite ga i ubijte!” Kada su opkolili Husejna, on je isukao svoju sablju i branio se kao razjareni lav. Ubio je nekolicinu protivnika, ali mnoštvo pobjeđuje hrabrost. Ponovo je Šemr b. Zil-Dževšen povikao: “Teško vama, šta čekate? Približite mu se!” Tada su vojnici došli u neposrednu blizinu Husejina i ubili ga.
Čovjek koji je ubio Husejna, a nakon toga mu i odsjekao glavu, zvao se Sinan b. Enes en-Nehai. Neki su naveli da je to učinio Šemr b. Zil-Dževšen, Allah ih ponizio obojicu.
Nakon što je ubijen Husejn, radijallahu anhu, njegova glava odnesena je u Kufu pred Ubejdullaha b. Zijada koji je svoj štap počeo stavljati u Husejnova usta, govoreći: “Doista je imao lijepa usta.” Na to je ustao Enes b. Malik i kazao: “Allah će te zbog toga poniziti! Zaista sam vidio Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako ljubi mjesto koje ti dodiruješ štapom.”
Kazao je Ibrahim en-Nehai: “Da sam bio u skupini koja je ubila Husejna, a potom da uđem u Džennet, stidio bih se proći pored Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i da mi on pogleda u lice.“[1]
Nagovještaj Husejnovog, r.a., ubistva
Od Ummu Selem se prenosi se da je rekla: “Jednom prilikom Džibril je bio kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a Husejn je bio sa mnom. Husejn je zaplakao i ja sam ga ostavila. Otišao je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i približio, mu se, pa je Džibril kazao: Voliš li ga Muhammede?’ ‘Da’, odgovorio je. ‘Ljudi iz tvoga ummeta će ga ubiti, a ako. želiš, ja ću ti pokazati mjesto gdje će biti ubijen’, pa mu je pokazao to mjesto koje se zove Kerbela.“[2]
Kazala je Ummu Selema: “Čula sam džine kako oplakuju Husejna na dan njegove pogibije.“[3]
Predaje u kojima se govori o neobičnim stvarima koje su se desile povodom Husejnove smrti, kao naprimjer da su s neba umjesto kapljica kiše padale kapljice krvi, ili da su zidovi bili umazani krvlju, ili da se nije mogao podići kamen a da ispod njega nije bila krv, ili da se svaka životinja koja bi bila zaklana u cijelosti pretvarala u krv – izmišljene su i neistinite. Ovakve predaje nemaj u svoje utemeljenje u vjerodostojnom lancu prenosilaca do Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ili do nekoga ko je doživio te događaje, ili su to predaje s prekinutim lancem prenosilaca od osoba koje nisu živjele u vremenu tih dešavanja.
Dakle, to su čiste izmišljotine i neistine koje se spominju kako bi se pobudile emocije.[4]
Prenosi se od Ibn Abbasa da je rekao: “Vidio sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u snu, usred bijelog dana, bio je čupav i prašnjav, i nosio je bočicu u koju je sakupljao krv. Upitao sam: ‘Allahov Poslaniče, šta je to?’ Kazao je: ‘Krv Husejna i njegovih prijatelja, koju sakupljam još od ovog dana.”‘
Ammar, koji ovu predaju prenosi od Ibn Abbasa, kazao je: “Zapamtili smo taj dan, pa smo saznali da je Husejn ubijen baš na taj dan.”[5]
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao je: “Ko me vidi u snu, taj me je uistinu vidio”[6], a Ibn Abbas bio je jedan od najkompetentnijih ljudi u poznavanju opisa Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Odlomak iz djela: Osman b. Muhammed El-Hamis, Historijska epoha (od smrti Allahova Poslanika, do ubistva Husejna 61. g.), str. 169-171.
Priredio: Resul S. Mehmedović
Bilješke:
[1] Taberani, El-Mu’džemul-kebir, br. 2829, s vjerodostojnim lancem prenosilaca
[2] Hadis prenosi Imam Ahmed, Fedailu-sahave br. 1391, ali je hadis daif (slab)
[3] Ahmed, Fedailus-sahabe, 217/66, br. 1373. Lanac prenosilaca ove preda je je zadovol javajući –
dobar
[4] Vidjeti: El-Bidaje ven-nihaje, događaji 61 . h. g.
[5] Ahmed, Fedailus-sahabe, 21778, br. 1380. Lanac prenosilaca ove predaje je vjerodostojan
[6] Buhari, Sahih, br. 6994; Muslim, Sahih, br. 2266.
Dialogos.ba
