BH Telecom mora biti u funkciji podrške domaće filmske i tv industrije!!!

Nova predsjednica Udruženja flmskih radnika BiH Ines Tanović za DEPO PORTAL govori o njenim ambicijama na na ovoj funkciji, novom Zakonu o kinematoografiji, učešću BiH Media Programu, zaštiti autorskih prava ali pogubnoj politici najvećeg državnog telekomunacijskog operatera BH Telecoma prema domaćoj audivizualnoj industriji

(DEPO PORTAL)

1. Šta su prioriteti u radu novog predsjednice Udruženja filmskih radnika BiH?

U novi Upravni odbor su izabrani većinom filmski radnici koji su radili i u prošlom sazivu kako bi se aktivnosti koje su započete sa predsjednicom Amrom Bakšić Čamo nastavile i u ovom mandatu. S tim u vezi ćemo nastaviti raditi na sistematskom rješavanju finansiranja Udruženja  filmskih radnika, na konačnom usvajanju Zakona o kinematografiji, kao i na rješavanju pitanja regulisanja autorskih prava. Trudićemo se da nastavimo aktivnosti koje su obilježile naš rad u proteklom periodu, a to su – promocija BH filmova na festivalima, organizacija festivala BH filma u sklopu SFF-a, izdavanje publikacije o BH filmu, dodjeljivanje godišnje nagrade Ivica Matić, rad na portalu BHFILM.BA, nominiranje jednog od BH igranih filmova za nagradu OSCAR, saradnja sa Fondacijom za kinematografiju Sarajevo kao i Ministarstvima za kulturu na svim nivoima vlasti.

2. Filmska produkcija BiH je trenutno toliko mala i oskudna, da se čini kako je na rubu izumiranja… Da li je moguće povećati domaću filmsku produkciju i kako?

Dozvolite mi da se ne složim u potpunosti sa tvrdnjom da je naša produkcija na rubu izumiranja. Ona jeste mala po broju proizvedenih filmova u odnosu na regiju, ali pošto se radi o vrlo kvalitetnim proizvodima koji skoro po pravilu osvajaju najznačajnije nagrade na međunarodnim festivalima, naša kinematografija je vrlo živa. Broj profesionalno proizvedenih filmova u prošloj godini nije obeshrabrujući. Naravno, tu se radi većinom o dokumentarnim i kratkim filmovima. Problem je u ekonomskoj situaciji u kojoj se naša zemlja nalazi i sistemu finansiranja filmske produkcije koji isključivo ovisi o budžetskim sredstvima. Novi zakon o kinematografiji je izrađen uz punu saradnju struke. U radnoj grupi su bili i predstavnici Udruženja filmskih radnika BiH tako da bi njegovo usvajanje značilo regulisanje finansiranja kinematografije. Samim tim bi se povečao i broj produciranih filmova.

3. Kakav bi zakon trebao biti?

Nacrt novog Zakona o audio-vizuelnoj djelatnosti koji je u pripremi upravo pokušava da odgovori na probleme koje imamo. Do sada se kinematografija finansirala isključivo iz budžetskih sredstava što ni u kojem slučaju ne može biti dovoljno pogotovo u ovakvoj ekonomskoj situacijii. Novi zakon treba da osigura mehanizme kojim će se obezbjeđivati dovoljno sredstava za filmsku oblast kroz regulisanje naplate korištenja audiovizuelnih sadržaja, kroz tretiranje filmske industrije na drugačiji način, kroz uvezivanje sistema. Ovim Zakonom će se urediti obavljanje, organizovanje i finansiranje audiovizuelnih djelatnosti kao temeljne poveznice savremene kulture, poticanje bh audiovizuelnog stvaralaštva i distribucije, promicanje kinoprikazivanja te komplementarnih djelatnosti (zaštita i proučavanje audiovizualne baštine kao i prikazivanje bh audiovizuelnih djela u zemlji i inostranstvu).

4. Kakav je trenutno odnos bh. kinematografije i javnih emitera, s obzirom da bi javni emiteri trebali imati obavezu učešća u produciranju domaćih filmova? Kakav bi taj odnos trebao biti?

Odnos je u osnovi nepostojeći, koprodukcije koje su u jednom trenutku postale praksa, sada su gotovo utopija, javni servisi ne uzimaju aktivno učešće u produkciji filmova nezavisnih produkcija, što bi u osnovi trebalo da bude dio njihove misije. Kakav bi odnos bh kinematografije I javnih emitera trebao biti najbolje govori podatak da su na programima TV stanica domaći igrani programi uvijek najgledaniji. Javni emiteri sa procentualno malim ulogom u produkciju domaćeg igranog programa zauzvrat dobijaju igrane filmove I serije u trajno vlasništvo. Ovaj program i kao premijerni i kao arhivski uvijek ima ogromnu gledanost i  može se beskonačno puta emitovati. To bi trebao da bude primarni interes javnih emitera  – potsticanje domaće produkcije i promocija domaćih autora I tema.

5. Od ove godine smo član i Media Programa;  kakve beneficije sa sobom nosi ulazak u ovaj evropski program?

MEDIA program podržava razvoj projekata, distribuciju, festivale i omogućava kontinuitet rada, podržava evropske sadržaje i omogućava stručne treninge filmskim profesionalncima. U svakom segmetnu mislim da naša industrija može profitirati i već jeste, jer su pojedini projekti bh autora podržani na programu za razvoj (Danis Tanović, Alen Drljević, Sasa Hajduković). Projekat podrške distribuciji omogućava  između ostalog Operaciju kino (koja omogućava da izbor filmova sa SFF-a bude prikazan širom BiH), CineLink program SFF-a (market na kojem se razvijaju budući filmski projekti), zatim EAVE,ACE i druge media treninge gdje je sada mnogo jednostavnije učešće našim profesionalcima.

6. Zaštita autorskih i producentskih prava – gdje smo po tom pitanju u odnosu na region i ostatak Evrope i šta se radi na njihovom što boljem regulisanju?

Sa nedavnom Skupštinom filmskih radnika koja je potvrdila Statut i Plan rada Udruženja filmskih radnika BiH, otvorilo se novo poglavlje na temu zaštite autorskih i producentskih prava. Naše Udruženje nakon dvogodišnjeg rada na prikupljanju informacija i potrebnih dokumenata priprema aplikaciju za licencu za kolektivno ostvarivanje autorskih I srodnih prava u Bosni I Hercegovini. Cilj i djelatnost Udruženja je predstavljanje autora I nosioca srodnih prava u kolektivnom ostvarivanju autorskih prava za audiovizualna djela. Naša stručna služba je u procesu zaključivanja ugovora sa korisnicima cjelokupnog repertoara Udruženja, a u ime i za račun članova Udruženja. Sa dobijanjem licence za kolektivno ostvarivanje autorskih i srodnih prava Bosna i Hercegovina se svrstava u red zemalja regiona i Evrope koje ova pitanja imaju već odavno regulisana. Radi se o temeljnim pravima, o intelektualnom vlasništvu koje se kod nas uošte ne poštuje. To najbolje vidimo na primjeru raznih provajdera i distributera televizijskih i filmskih programa koji ni na koji način ne plačaju autorska prava na emitovane filmove i serije, a koji su proizvedeni od strane autora i producenata iz BiH. Posebno je rasprostranjeno nelegalno štampanje i distribuiranje DVD-ova sa domaćim filmovima.

Ovih dana u javnost su procurile informacije o ugovoru koji je najveći bh. operater potpisao sa srbijanskim Pinkom, a po kojem se blizu 240.000 KM svaki mjesec odliva iz BiH u korist srbijanske tv kuće na konto programa koji se emituje u okviru Pink paketa. Koliko su i zašto ovakvi ugovori štetnu po domaću kreativnu, tv i filmsku produkciju? Ko bi trebao da štiti domaći potencijal od ovakvih i sličnih poslovnih poteza koji direktno ugrožavaju bh kreativnu industriju? 

Svi telekomi i kablovski operateri u Bosni i Hercegovini su svakako vrlo važni  sudionici audiovizualnog vrijednosnog lanca. Među njima je i BH Telekom koji kao javni i državni telekomunikacijski operater  ima još veću odgovornost da doprinese domaćoj filmskoj industriji. Ova oblast nije do sada bila regulisana na zadovoljavajući način. Kako bi se bh kinematografiji, kao jednom od najuspješnijih domaćih brendova omogućilo nesmetano finansiranje i opstanak, sigurno je da se BH telekom jednako kao i ostali provajderi treba uvesti u sistemsku podršku kreaciji i plasmanu domaćeg audiovizuelnog sadržaja.

POVEZANI TEKSTOVI:

Sve o ugovoru BH Telecoma sa Pinkom Srbije

DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN