Prije nego investiramo u nove ljude i u nove mašine moramo vidjeti da li smo dobro iskoristili postojeće resurse, zaključeno je danas na drugom dijelu webinara “Rješenja za trenutne izazove kompanija BH drvne industrije – Kako osigurati kontinuitet biznisa u vremenu krize?” održanom u organizaciji kompanije Targer Engineering & Consulting.
Perspektive za kompanije u drvnoj industriji su dobre, ulaganja imaju perspektivu no uvijek treba nastojati da se procesi poboljšaju. Time će se ne samo povećati produktivnost i profit, nego i spriječiti fluktuacija radne snage, rečeno je na webinaru.
U uvodnom dijelu, Nermana Ajanović iz kompanije Kolektiv govorila je o važnosti izgradnje brenda psolodavca u sektoru drvoprerade.
Ona je navela kako potražnja nakon pada u 2020. godini opet raste te da će tekuću godinu obilježiti nedostatak radnika i nedostatak vještina. Ukazala je na još neke trendove u oblasti zapošljavanja.
– Preferencije radnika su se promijenile. Mnogi rade ili žele raditi od kuće. Ono što zaposleni sada najviše cijene i u skladu s čim biraju poslodavca jeste sigurnost zadržavanja posla, dok je ranije to bilo pozitivno radno okruženje. Upravo sigurnost zadržavanja posla kao razlog najčešće navode oni koji mijenjaju posao a takvih slučajeva danas je sve više, jer se poslovi mijenjaju rekordnom brzinom. Globalno istraživanje je pokazalo da 1 od 5 osoba želi promijeniti posao. Konkurencija među psolodavcima je sve veća a populacija se smanjuje, kao i radna snaga – kazala je Ajanović.
Zato je važno početi graditi brend poslodavca kako bi kompanija mogla privući nove radnike ali i zadržati postojeće.
– Brend poslodavca je reputacija koju kompanija ima kao poslodavac. To je ukupna kultura kompanije i njene vrijednosti. Prema njoj treba uskladiti svu komunikaciju. Za to naravno morate imati i budžet i podršku najvišeg menadžmenta u kompaniji – poručila je Ajanović ističući i ulogu menadžera za ljudske resurse kojeg mnoge kompanije ne mogu priuštiti. No, kako je kazala, ta se zaduženja mogu dodijeliti i nekome od zaposlenih.
Ajanović je navela i podatke o tome kakva je potražnja za radnicima u drvnoj industriji.
– Potražnja je porasla za 40 posto. Na portalu Posao.ba objavljena su oko 542 radna mjesta za zanimanja u drvnoj industriji, što je upola manje nego u metalskoj, ali je evidentan trend rasta. Najviše radnika se tražilo u proizvodnji a raste potražnja i za arhitektima, dizajnerima i dizajnerima enterijera – kazala je Ajanović.
Zoran Vuković, direktor Ustanove za stručno obrazovanje odraslih VMTA iz Banjaluke, govorio je na panelu o tome kako efikasno educirati radnike u drvnoj industriji.
– Postoji tu nekoliko problema. Kompanije najčešće traže radnike sa iskustvom jer ne mogu da čekaju da se radnici obuče za rad. S druge strane, oni koji traže posao nemaju iskustva, i tu se vrtimo u krug. Takođe, postavlja se i pitanje ko će platiti obuku. Ili, ako je plate, jesu li kompanije spremne da radnika plate adekvatno, jer niste ništa napravili ako radnika obučite a on dobije prenisku platu. Dakle, kompanija i time mora pokazati koliko cijeni radnike i koliko je dobar poslodavac. U praksi, a ne samo u priči. Postoje i kompanije koje obučavaju radnike dok za to imaju interesa, dakle nema kontinuiteta. Otvoreno je mnogo trening centara, negdje se diplome prodaju, negdje radnike obučavaju stručnjaci koji nemaju praktičnog iskustva. Kao naša najbolja praksa pokazala se obuka u kojoj imamo dvije trećine praktičnog rada a jednu trećinu teoretskog – kazao je Vuković.
Ističe i kako ima mnogo pozitivnih primjera.
– Ima ljudi koji zaista žele zaposlenje i spremni su na edukaciju da dođu do njega. Ima kompanija koje su otvorene i spremne da sufinansiraju obuku radnika. One su svjesne da nije dovoljno imati radnike ako oni nisu dovoljno obučeni i produktivni – kazao je Vuković navodeći kako dobra obučenost radnika može u velikoj mjeri dovesti do smanjenja troškova proizvodnje.
– Svi procesi se moraju optimizirati. Ako su ljudi dobro obučeni, isti posao se može uraditi s manje radnika – poručio je Vuković.
Dr Hadis Bajrić, vanredni profesor na Mašinskom fakultetu u Sarajevu, govorio je o strategijama za povećanje kapaciteta i produktivnosti s akcentom na povećanje profita.
Kazao je kako je povećanje profita koji je trenutno kod bh. kompanija na nivou od 5 posto bitno jer na taj način one mogu adekvatno platiti radnike koji će ih u suprotnom napustiti.
Profit nastaje kada ukupni prihodi kompanije premaši ukupne trokove, i fiksna i varijabilne. Da bi profit nastajao, nužna je i veća produktivnost radnika, smatra dr Bajrić.
– Profit se krije u produktivnosti između 90 i 100 posto. A prosječni radnik ostvari ispod 80 posto norme i on ja kompaniji samo teret. Za to nije kriv on, nego kompanija – kazao je Bajrić.
On je naveo pet strategija koje se mogu primijeniti za povećanje profita: poboljšanje kvaliteta, eliminacija gubitaka u procesima i povećanje protočnosti, plaćanje prema učinku koje stimuliše dobre radnike, smanjenje varijabilnosti koja je neprijatelj broj 1 u svim procesima jer nema optimizacije bez stabilizacije te eliminacija uskih grla (OEE) koje svaka kompanija ima.
– Kompanija zarađuje onoliko koliki je kapacitet uskog grla. Pronađite ga – kazao je profesor Bajrić i preporučio tri modela menadžmenta: Lean koji se fokusira na aktivnosti koje dodaju vrijednost procesima, Six sigma čiji je fokus na smanjenju varijabilnosti i kvalitetu i teorija ograničenja koja olakšava smanjenje uskih grla u proizvodnji.
Nakon uvodnog dijela uslijedila je panel diskusija u kojoj su o radnoj snazi ali i o problemima koje je donijela pandemija koronavirusa govorili predstavnici bh. kompanija.
Nenad Milinković, vlasnik i direktor kompanije Milinković d.o.o. koja se od zanatske radionice osnovane prije 20 godina razvila u kompaniju koja zapošljava 25 radnika i bavi se proizvodnjom stolarije i uređenjem interijera, kazao je kako prošle godine nisu imali značajnijih problema te kako je poslovanje bilo odlično.
– Prošla godina je za nas bila najbolja jer smo već imali ugovorene poslove sa cijenama iz 2019. godine. Ova godina po obimu posla je ista, ali smo neke cijene morali spustiti jer su naši kupci zapali u probleme, pogotovo oni iz hotelijerskog sektora. Nismo imali ni fluktuaciju radnika, svi ljudi koji nose proizvodnju i dalje su tu i za sada nemamo problema sa radnom snagom – kazao je Milinković.
Dodaje kako su u kompaniji prošli različite projekte obuke i doedukacije te kako u okviru kompanije postoji i trening centar u kojem u kontinuitetu obučavaju radnike, kako postojeće tako i nove.
Sa radnicima imaju dobar odnos a Milinković kaže kako na njihv ostanak u firmi utiče i činjenica da dio poslova izvode u inostranstvu.
– Preko 50 posto naših proizvoda ide u inostranstvo i mi to dobrim dijelom i montiramo. Zarade su zbog toga veće a ni ljudima nije dosadno jer nisu u fabrici po čitav dan – kazao je Milinković.
Profesor za proizvodni menadžment i predstavnik grupacije Biesse Alan Lisica koji je i direktor zeničke kompanije BH Service koja se bavi distribucijom mašina za drvnu industriju i zapošljava 30 ljudi, navodi takođe da ova firma nije imala većih problema zbog izbinjanja pandemije koronavirusa.
– Mi smo imali sreću jer je naša majka kompanija u Italiji pa smo na vrijeme imali neke informacije i malo se pripremili. Prva tri mjeseca nakon izbijanja pandemije proveli smo u hibernaciji no nakon toga počela su pozitivna kretanja koja traju i danas, tako da smo mi prošle i ove godine povećali svoj promet. Naše povećanje posla dobar je signal za cijelu drvnu industriju jer ako raste interes za mašinama to je znak da cijeloj industriji dobro ide – kazao je Lisica dodajući kako ni njegova kompanija nema problema s fluktuacijom radne snage.
– Najviše zbog toga što imamo fer naknade prema zaposlenima. Imamo zdravu radnu atmosferu i cijenimo i njihovo vrijeme i privatni život i ljudi su zbog toga zadovoljni – kazao je Lisica.
Kao najveći izazov za trenutno poslovanje izdvojio je veoma brz napredak tehnologije koji kompanije moraju pratiti.
– Tehnologija se mijenja nevjerovatno brzo. Moramo imati ljude koji njome znaju upravljati pa nam je obuka takvih ljudi izuzetno važna – poručio je Lisica.
Thomas Stautmeister, međunarodni konsultant za drvnu industriju koji od 2000. godine radi u BiH i regiji, kazao je kako je drvna industrija u BiH za tih 20 godina značajno napredovala.
On je naveo kako su problemi njemačkih i bosanskohercegovačkih kompanija slični – nedostatak stručne radne snage, pritisak na cijene, otežana dostupnost materijala…. No razlika je, navodi, u stepenu produktivnosti radnika.
– Njemačke kompanije su period korone iskoristile da povećaju aktivnosti na digitalizaciji, da dodatno obrazuju ljude, da usavrše procese. U BiH je produktivnost radnika značajno manja nego u Njemačkoj, iako kompanije u obje zemlje imaju sličnu opremu. Zašto? Zato što se gubi mnogo vremena, bilo na razgovor između radnika, bilo na donošenje sirovine koja je smještena daleko od mašina, i sl. U Njemačkoj je proteklih godina efikasnost povećana za 10 do 12 posto a prostor za povećanje u BiH je mnogo veći – kazao je Stautmeister.
Prema njegovom mišljenju, svaka kompanija je različita ali je reorganizacija procesa nužna kako bi se povećala produktivnost.
Ena Begićević, dizajnerica namještaja i vlasnica Dizajn studija Elosso iz Zenice, kaže kako je za ovu mladu firmu otvorenu prije nepunu godinu 2020. bila veliki izazov. Ipak, prvu godinu poslovanja uspješno privode kraju.
– Kompanija djeluje kao kreativna podrška industriji, prvenstveno domaćoj. Zajedno s klijentima razvijamo idejna rješenja i modele za nove proizvode i to od ideje do trenutka kad je proizvod spreman za tržište. Osmišljavamo i pakovanja i nastupe na sajmovima – kazala je Begićević.
Navodi kako dizajn u BiH postoji i ima svoje mjesto jer je sve više kompanija koje bi htjele da se okušaju u dizajniranju vlastitih proizvoda.
– Da li će neka kompanija dizajnirati vlastite proizvode ili će proizvoditi nečije druge – to je stvar odabira. No svaka ozbiljna kompanija trebala bi imati svog dizajnera, iako mnogi na to još uvijek gledaju kao na trošak – kazala je Begićević.
O radnoj snazi govorio je i Ernad Smajić iz kompanije Malak Janj iz Donjeg Vakufa.
Odnos prema ljudima se mora mijenjati. Prošlo je doba neosiguranih radnika, radnika kojima se ne plaća prekovremeni rad, koji nemaju slobodnih vikenda, smatra Smajić.
– Prema radnicima se treba odnositi kao ljudskim bićima. Ako se pobrinete za njihove probleme i potrebe, oni će se pobrinuti za vašu proizvodnju – kazao je Smajić.
Navodi kako u Malaku nemaju problema sa radnom snagom, ni sa rukovodnim kadrom a ni sa radnicima.
– Nemamo problem ni sa početnicima ni sa majstorima. Nama ljudi ne odlaze nego dolaze. Pokrenuli smo dosta metoda da osiguramo stabilan boravak ljudi kod nas. Napravili smo sistem bodovanja ljudi, to je prvi način da se poveća pravda, jer ljudi često odlaze jer su nepravedno bodovani. Smanjili smo radno vrijeme, u posljednje dvije godine prestali smo da radimo subotom i ukidanje jednog radnog dana donijelo je jedan od najboljih efekata produktivnosti i zadovoljstva. Ponudili smo radnicima edukaciju i rangiranje od 1 do 8 na osnovu čega se mijenja i plata – kazao je Smajić.
Smatra da je visina plate posljednji kriterij koji će radnika zadržati ako sve ostalo nije poredano kako treba.
– Ako ste nekorektni ne samo u plati nego i u odnosu, ako ponižavate radnika, ostat ćete bez njega. Nas je ovdje 215 i svi smo velika porodica – kazao je Smajić.
Panelisti su govorili i o nekim od najvećih problema s kojima se susreću.
Za kompaniju Milinković d.o.o. najveći problem je raznovrsnost proizvodnog asortimana.
– Radimo sve, od pločastog namjštaja do duboreza. Do sada nismo našli jedan softver koji može objediniti sve radne naloge. Imamo ih nekoliko, jedan za kuhinje, drugi za stepenice, treći za vrata, prozore… – kazao je Radislav Žarić iz ove kompanije.
Profesor Alan Lisica smatra kako je u bh. kompanijama postoji veliki prostor za unaprjeđenje poslovanja.
– Naše kompanije su dugo bile fokusirane na niske cijene rada i materijala a ti aduti su nam sada izbijeni iz ruke. Nemamo više tako nisku cijenu rada a repromaterijal se nabavlja po svjetskim cijenama. Ne može se više na tome bazirati biznis – ističe Lisica.
On navodi tri moguća pravca razvoja bh. kompanija.
– Prvi je ulaganje u tehnologiju jer je naš nivo ispod svjetskog nivoa. Drugo, unaprijediti procese. Većina drvoprerađivačkih firmi ne koristi najnovije metode u smislu upravljanja procesima i tu se može dosta uraditi. Treće, raditi na inovativnosti proizvoda koja će omogućiti dodanu vrijednost i kroz nju osigurati dovoljno posla i fer naknade zaposlenima – poručio je Lisica.
Ena Begićević navela je neke od globalnih trendova kada je u pitanju drvoprerađivačka industrija.
– Sve se više ide ka održivosti i smanjenju štetnog uticaja na okolinu. To je globalna težnja i tome se trebaju priključiti i naše kompanije – smatra Begićević.
Alan Lisica je istakao i problem razlike između potreba i kompetencija ali i problem nedostatka infrastrukture koja može da podrži nove tehnologije.
– Stigla je industrija 4.0 i sve mogućnosti koje ona pruža. No problem je što u većini naših kompanija nema infrastrukture za njih – poručio je Lisica.
Tokom webinara su predstavljeni i zaključci istraživanja kompanije Targer prema kojima kompanije iz drvne industrije u 2020. i 2021. nisu imali značajniji odliv radnika a u svim od 10 anketiranih kompanija došlo je do povećanja plata.
Kako navode prestavnici ovih kompanija, nije teško pronaći radnika ali jeste kvalifikovanog radnika spremno da se uključi u radni proces.
Tome svjedoči i zaključak da se najlakše dolazilo do administrativnih radnika a najteže do majstora drvnog usmjerenja, cnc operatora, inženjera…
Kao glavne izazove kompanije su identifikovale upravo upravljanje radnom snagom, nedovoljnu stručnost kadra ali i činjenicu da radnicima ne mogu ponuditi sigurno zapošljavanje.
Podsjetimo, online webinar i panel diskusija bili su namjenjeni menadžerima, direktorima, poduzetnicima i ekspertima svih kompanija iz drvne i industrije namještaja Bosne i Hercegovine i regije SEE, kao i svim zainteresiranim učesnicima koji sarađuju ili imaju dodirnih tačaka sa drvnom industrijom.
Prvi dio webinara održan je juče a u fokusu su bile teme tržišta i razvoja novih proizvoda.
https://www.biznisinfo.ba/izvoz-35-puta-veci-od-uvoza-bh-proizvodjaci-namjestaja-biraju-kupce/embed/#?secret=PUwGPT3u4A
Projekat EU4BusinessRecovery podržava mikro, mala i srednja preduzeća u Bosni i Hercegovini da nastave sa poslovanjem i očuvanjem radnih mjesta, a posebno će podržati poduzetnice, mlade i druge ranjive skupine u osnivanju vlastitih biznisa i u prevladavanju negativnog učinka pandemije Covid-19 stvaranjem otpornijeg poslovnog okruženja. Ukupna vrijednost projekta iznosi 13,7 miliona eura, a zajednički ga finansiraju Evropska unija (13 miliona eura) i Vlada Savezne Republike Njemačke (0,7 milion eura). EU4BusinessRecovery zajedno provode GIZ, ILO i UNDP, od 2021. godine do 2023. godine.
Biznisinfo
