I Aliji je, kao i Tuđmanu, Milošević nudio sporazum: Da su ga Muslimani prihvatili …, Hrvatska bi se branila kod Umaga!

Stjepan Kljuić, bivši predsjednik Hrvatske demokratske zajednice BiH i član Predsjedništva BiH odgovorio je u zagrebačkom „Jutarnjem listu“ na kritike i optužbe koje je u istom listu prošle nedjelje na njegov račun iznio povjesničar Davor Marijan.

Kljuić u svom autorskom članku negira centralnu tvrdnju svoga kritičara (ali i mnogih drugih povjesničara, političara, novinara…) da je Franjo Tuđman od početka do kraja podržavao jedinstvo i cjelovitost Bosne i Hercegovine.

„U Zagrebu nisu znali situaciju u BiH, Predsjednik Tuđman mi se u jednom trenutku obratio: ‘Stjepane, kaj ti Mulimani nisu Hrvati islamske vjeroispovijesti?’ ‘Nisu, Predsjedniče. Oni su danas samosvojna nacionalna zajednica i tko im to prizna, ima u njima prijatelja.’ Ja uistinu želim, ne samo u današnjoj situaciji, dva miliona istinskih pijatelja“.

Kljuić dalje piše: „I tada je došlo do najsramnijeg čina u historiji Hrvata, od stoljeća sedmog –  sastanka u Karađorđevu.

Prvo je sramota što je Franjo Tuđman otišao krvniku na noge, a drugo, pokazat će se kasnije, što je on u tim razgovorima bio potpuno inferioran….

…Franjo Tuđman je u tome bio dosljedan: kada je NATO 1999. raketirao strateške ciljeve u Jugoslaviji, Zagreb traži obustavljanje bombardiranja, jer tobože ne želi vojnu akciju u blizini svojih granica…

…Zagreb nije uvažavao ni fantastičan rezultat Referenduma za nezavisnu Bosnu i Hercegovinu. Nije istina da je Tuđman na kraju podržao referendum.

Pod velikim međunarodnim pritiskom, posebno Vatikana i Uzoritog Kardinala Franje Kuharića u subotu, prvog dana referenduma, kratko se obratio riječima: ‘Izađite na referendum.“ Nije naglasio kako treba glasovati…

…Nisu naši narodi (hrvatski i muslimanski, op. SB) vezali zastave zato što smo Alija Izetbegović i ja bili prijatelji, nego zbog zajedničke ugroženosti.

Nikada ne treba zaboraviti da su naši Muslimani odbili prijedlog Pala i Beograda, uvijen u ‘Historijski sporazum’.

Da su tada prihvatili Miloševićevu ideju i Jugoslaviji dali 300 tisuća vojnika, ne bi Beograd tražio liniju do Karlobaga, negi bi išao do Umaga“, poručuje svojim kritičarima Stjepan Kljuić u članku u „Jutarnjem listu“ .

( SB)